– Bio sam iznenađen jer sam znao kako ima mnogo biskupa i nadbiskupa koje je, po mom sudu, trebalo uzeti u obzir… Veliki broj dobrih ljudi koji bi se izvrsno uklopili u čikašku nadbiskupiju. Budimo otvoreni, moje ime se na tom popisu baš i nije predviđalo – rekao je Cupich, te dodao kako je svjestan velike odgovornosti koja mu je povjerena, ali istovremeno pun pouzdanja i mirnoće, budući da zna kako u svojoj novoj nadbiskupiji ima mnogo darovitih vjernika na koje se može osloniti. Ipak, glavni temelj mirnoće leži u predanosti i pouzdanju u Gospodina:

– Svoj dan redovito započinjem molitvom kako bih si posvijestio da ne odlučujem ja, već Krist odlučuje što treba činiti i to već ostvaruje. Vrlo jednostavno. Mnogo sam naučio od svetih Ignacija Loyolskog, Ivana od Križa i Terezije od Djeteta Isusa  – kaže bivši biskup Spokanea (Washington), čiji je način djelovanja, kao i stil života, vrlo sličan onomu pape Franje. Ne čudi stoga njegova odluka da monumentalnu biskupsku rezidenciju zamijeni stanom u rektoratu katedrale Svetog Imena.

– Poštujem povijesni značaj Rezidencije i njezino ogromno simboličko značenje za vjernike Nadbiskupije. To je bio dom svih mojih predšasnika, od izgradnje za nadbiskupa Feehana 1885. godine. Ondje su boravili sv. Ivan Pavao II. i dvojica njegovih predšasnika na Petrovoj Stolici, kardinali Pacelli (Pio XII.) i Montini (Pavao VI.) Predsjednik Roosevelt je ondje prenoćio. A najvažnije, Rezidencija je izgrađena zahvaljujući požrtvovnošću katolika. Istovremeno, znajući sebe, znam kako mi je potrebno mjesto na kojemu se mogu odmoriti i najbolje služiti Božjem narodu. To za mene znači imati mogućnost susreta sa župljanima na svakodnevnim misama, zajedništvo s drugim svećenicima i jednostavan pristup uredu i svakodnevnom gradskom životu – objasnio je budući čikaški nadbiskup, nasljednik 77-godišnjega nadbiskupa i metropolita Chicaga kardinala Francisa Eugenea Georgea koji se zbog poodmakle dobi i bolesti odrekao pastirske službe.

Zbog ove, ali i drugih sličnih stavova i odluka, američki mediji proglasili su Cupicha jednim od rijetkih biskupa koji dijeli Papinu brigu za siromašne. No, za Cupicha riječ je o novinarskom pretjerivanju.

– Čitao sam te tekstove i mogu reći kako su pretjerani jer znam mnogu braću biskupe koji su također  posvećeni (siromašnima). Upravo sam se vratio sa susreta na kojemu je sudjelovalo oko 80 biskupa i postoji velika energija i podrška onoga što govori Papa… a uvjeren sam da je tako i u drugim zemljama. Zato ne mislim da sam jedan od rijetkih – kazao je mons. Cupich ne krijući ipak svoje simpatije prema Papi s kojim ga toliko uspoređuju.

– Divim se tome što je svoj. Mislim da se dobro osjeća u svojoj koži. Ne čini nešto kako bi izazvao reakciju  današnjeg svijeta obilježenog „celebrity kulturom“ i bio u centru pozornosti. On je jednostavno to što jest. Odlazi u hotel kako bi platio svoj račun, želeći na neki način biti bliz ljudima u njihovim patnjama. Uzima telefon i zove ih, poput pravog pastira. Divim se bliskosti koju ima sa svojim prijateljima, povjerenju i tome što ga ne iznevjere nakon što s njima razgovara. Očito ima krug ljudi s kojima može otvoreno razgovarati. Nastavlja normalno živjeti. Čini se kako na njega nije utjecala važna uloga koju ima životu Crkve i svijeta. Nema hinjenja. On je osoba kojoj je ugodno biti to što jest i to je izvrstan podsjetnik svima nama – kaže 65-godišnji nadbiskup, inače doktor liturgijske teologije i predstojnik Ureda za pomoć Crkvi u srednjoj i istočnoj Europi – službe koja ga je 2012. godine dovela u zemlju njegovih korijena. Naime, spomenute je godine bio gost Hrvatskog katoličkog sveučilišta koje je zahvaljujući njegovu zalaganju imalo financijsku potporu američkih biskupa, a zaslužan je i za projekte razmjene i usavršavanja profesora i studenata.

Među brojnim kvalitetama novog nadbiskupa Chicaga, mnogi na prvo mjesto stavljaju njegovu odmjerenost u stavovima i spremnost na dijalog, a što je još jedna karakteristika koja ga povezuje sa Svetim Ocem i njegovim zagovaranjem kulture susreta i razgovora, a ne sukobljavanja. Za Cupicha, kultura dijaloga nužna je kako unutar Crkve, tako i u njezinom odnosu prema svijetu.

– Trebamo biti sposobni razgovarati jedni s drugima slušajući se i stvarajući dijalog. U dijalogu nije riječ o tome tko će pobijediti već o zajedničkom hodu, a mislim da nam je u Crkvi to potrebno jer u raznolikoj zajednici kao što je  Katolička Crkva, vrlo lako dođe do polarizacije i odlaska svakoga na svoju stranu. Ali smatram kako Crkva, po vlastitom svjedočenju dijaloga, susreta i suradnje može postati primjer društvu. Današnje je društvo na političkom planu vrlo polarizirano. Ljudi međusobno ne razgovaraju. Mislim da je vrlo važno – kao što sam i prije govorio – da odrasle osobe preuzmu odgovornost za opće dobro, što znači da se ne zatvaramo u svoje klanove, male kampove u kojima ćemo se zbog svojih pozicija osjećati samoopravdanima. Radije trebamo pronaći način zajedničke suradnje u cilju općeg dobra – smatra Cupich dodajući kako Crkva mora biti nositeljica kulture susreta u svijetu opterećenom sukobima i nerazumijevanjima.

Budući čikaški nadbiskup dotaknuo se i specifično američkih tema poput imigracije, rasizma, te problema vezanih uz američki obrazovni sustav. Govoreći o ilegalnim imigrantima, Cupich smatra kako je trenutno stanje neodrživo, te kako bi europsko rješenje s radničkim vizama bilo najprihvatljivije.

– Imamo ogroman broj ljudi koji nema dokumente što je vrlo problematično, a među njima je mnogo mladih ljudi. Potrebno je ozbiljno poraditi na ovome, ne samo zbog sadašnjih radnika, već i zbog onih koji žele zaposliti migrante koji ovdje žele raditi – kaže mons. Cupich.

Na pitanje je li rasizam i dalje američki problem, Cupich odgovara kako je nažalost i dalje potrebno govoriti o ovoj temi.

– Rasizam se uči. Dijete se ne rađa s rasističkim teorijama. One su naučene. Mi stoga trebamo poučavati protiv rasizma, kao što poučavamo protiv antisemitizma i islamofobije. Na primjer, na ovogodišnji Jom kipur na sinagogi naše mjesne židovske zajednice netko je nacrtao svastiku. Ovi oblici netrpeljivosti su naučeni i zato će to uvijek biti problem – smatra budući nadbiskup Chicaga – dijeceze s najvećim karitativnim, obrazovnim i zdravstvenim sustavom u SAD-u.

Na kraju dodajmo kako je imenovanje mons. Cupicha nadbiskupom Chicaga oduševilo tamošnje Hrvate koji već generacijama žive u Chicagu, a o kojima pastoralno skrbe franjevci Hrvatske franjevačke kustodije  Svete Obitelji. U ovom gradu od preko 6 milijuna stanovnika, katolici čine oko 39% (oko 2, 3 milijuna), a među njima je i oko 250 tisuća Hrvata koji imaju i svoje tri župe u kojima se služi misa na hrvatskom jeziku. Zanimljivo, uz pomoć hrvatskih vjernika u Chicagu je 1957. godine otvorena i prva džamija i kulturni centar za hrvatske muslimane.

– Hrvatska zajednica u Chicagu je oduševljena što je novoimenovni nadbiskup hrvatskoga podrijetla. Nakon što smo na području Chicaga prisutni više od 175 godina, sada imamo novoga nadbiskupa koji je vrlo ponosan na svoje hrvatske korijene – izjavio je nakon objave o imenovanju mons. Cupicha nadbiskupom „Vjetrovitog grada“ fra Jozo Grbeš, kustos hrvatskih franjevaca za SAD i Kanadu.

Čestitke nadbiskupu Cupichu, čije će uvođenje u službu biti 18. studenog, uputio je i zagrebački nadbiskup kard. Bozanić, čijoj se molitvi i dobrim željama pridružujemo:

“Čuvam lijepo sjećanje na Vaš posjet Hrvatskoj, Zagrebu, prošloga ožujka te Vam upućujem iskrene čestitke na Vašoj novoj pastirskoj službi. Nadam se da će biti prigode da Vam ovu svoju čestitku i osobno ponovim u zagrebačkoj prvostolnici, gdje se čuvaju posmrtni ostatci bl. Alojzija Stepinca. Zazivam Duha Svetoga da Vam podari milost kako biste mudro vodili Crkvu Božju u Chicagu, napajajući se iz dana u dan na ljubavi Krista, Dobroga Pastira.”

Miodrag Vojvodić | Bitno.net