relikvije, 5000

Kapela sv. Antuna na brijegu iznad Pittsburgha, dom je najvećoj kolekciji relikvija izvan Rima. Trn s Isusove krune, komadići Isusova križa, kamen iz Getsemanija, čavao kojim je Isus bio pribijen na križ kao i relikvije svetaca poput sv. Male Terezije, sv. Ivana Vianneya te naravno sv. Antuna Padovanskog samo su neke u kolekciji koja broji više od 5000 relikvija.

Relikvije je u Sjedinjene Američke Države donio o. Suitbert Mollinger. Njegov „čudan hobi“ spasio je tijekom 19. stoljeća brojne svete predmete koji su bili pohranjeni u crkvama diljem Europe od uništenja koje im je prijetilo usred bujanja sekularizma i ratova koji su se vodili na tom kontinentu.

Kako je rekla Carole Brueckner, upraviteljica odbora koji brine o Kapeli sv. Antuna, mnogi pripadnici plemstva, kao i vjernici bili su „zabrinuti kako će njihove vlade ili monarsi koji su upravljali državama, oteti relikvije u njihovom posjedu“. U nekim regijama vlasti su čak znali „oskvrnuti relikvije, ponekad zatvaravši osobe koje su ih imale u posjedu“.

Otac Mollinger stoga se posvetio njihovom spašavanju obogaćujući pritom osobnu kolekciju istih. Premda se, kako piše u točki 1190. Zakonika kanonskog prava, svete moći (relikvije) ne smiju prodavati, otuđiti ili „trajno premjestiti“ bez dozvole Apostolske Stolice, svećenikovi prijatelji dobrovoljno su predavali svete moći kako bi se spasile od uništenja. Mnoge je spasio i sam o. Mollinger na svojim putovanjima po Europi.

„Mnogo puta njegovi prijatelji, koji su također bili religiozni, pisali bi mu pitajući ga može li primiti na čuvanje relikvije u njihovom posjedu, dok njihove zemlje ili monarhije ne postanu sigurne, a otac bi uvijek rekao ‘da’“ rekla je Brueckner.

Svete relikivije i važnost njihova očuvanja

Premda katolici relikvije nazivaju još i „svetim moćima“ važno je naglasiti kako Crkva ne uči da one sadrže „magičnu moć“. Sakramentalni sustav posve je oprečan magiji. U magiji se nešto što je materijalno smatra uzrokom nečega što je duhovno. Od uzroka koji je nižega reda očekuje se da proizvede učinak višega reda. Sakramenti, pa prema tome i sakramentali i relikvije, ne prisiljavaju Boga da se ponaša na određeni način. Njihova upotreba ovisi o Bogu koji je utvrdio njihovu djelotvornost. Korijen njihovih učinaka je božanski, a ne naravan. Bog odobrava upotrebu relikvija; kod njih nije riječ o tome da svećenici svojom vlastitom moći »nadvladavaju« Boga.

To je znao i otac Mollinger koji je radi ispravnog čašćenja svetih moći odlučio sagraditi kapelu u kojoj bi smjestio cijelu kolekciju. Prvi dio Kapele sv. Antuna izgrađen je 1883 dok je ostatak dovršen 1892. Sam o. Mollinger umro je dva dana nakon dovršetka kapele.

Velika većina relikvija koje se čuvaju u spomenutoj crkvici imaju potrebnu dokumentaciju koja potvrđuje njihovu valjanost.

„Kada su moći stavljene u relikvijar, bivaju zapečaćene i ne smiju više nikada biti otvorene“ izjavila je Brueckner, naglašavajući pritom važnost crkvenog odobrenja za štovanje pojedine relikvije: „Kako bi se svete moći častile potrebno je imati valjan dokumenti koje izdaje crkvena hijerarhija. Taj dokument govori o kojoj se svetoj osobi radi i koja je relikvija u pitanju…“.

Kako je svjedočio o. Mollinger, mnoge osobe koje su došle u dodir sa svetim moćima koje su mu dane na čuvanje, bivale su izlječene od bolesti.

Upraviteljica Brueckner naglašava kako i danas brojni hodočasnici kažu da „osjećaju prisustvo“ u blizini svetih moći koje se čuvaju u kapelici.

„To je kao da zakoračite u mali raj, stoga što ste okruženi sa toliko osoba za koje nas Crkva uči da su u raju“ izjavila je Carole Brueckner.

Na kraju, s obzirom na nepriznavanje s kojima se štovanje relikvije susreće kod brojnih protestantskih kršćana, a ponekad i među katolicima, važno je istaknuti svetopisamske izvore za štovanje navedenih predmeta.

Jedan od primjera su Elizejeve kosti koje su oživjele mrtvaca: »Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljačkaške čete Moabaca napadale zemlju svake godine. Dogodilo se te su neki, pokapajući čovjeka, opazili razbojnike: baciše mrtvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge« (2 Kr 13,20–21). Neka je žena prestala krvariti dodirnuvši se poruba Kristova ogrtača (Mt 9,20–22). Bolesni su izliječeni kad je Petrova sjena pala na njih (Dj 5,15–16). »Bog je pak činio čudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovim tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili« (Dj 19,11–12).

Ispravno štovanje relikvija može nas samo približiti Bogu, stoga životno djelo oca Mollingera i danas omogućava brojnim kršćanima da se susretnu sa živom Gospodnjom moći koja nas mijenja i brine o nama svaki dan.

U slučaju da ne možete “potegnuti” do Pittsburgha važno je istaknuti kako i u Hrvatskoj imamo vrijednu zbirku od 400 relikvija pohranjenu u župnoj crkvi u Vodnjanu, gradiću u Istri.

Tino Krvavica | Bitno.net