U životu ćemo i sami možda biti bolesni ili će netko od naših bližnjih biti bolestan. To je blago koje nam je Gospodin predao na čuvanje. Gospodin nam se približio kako bismo naučili više voljeti i kako bismo ga lakše pronašli. Što bolest zahtijeva više trpljenja, trebat će nam više ljubavi. U isto vrijeme, primit ćemo i više Božje milosti.

Bolesti su posebne prilike koje Gospodin dopušta, kako bismo postali suotkupitelji s njim i očistili se od ožiljaka koje su grijesi ostavili na našoj duši.

Može se dogoditi da za vrijeme bolesti postanemo vrlo naporni: ‘Ne njeguju me kako bi trebalo, nitko se za mene ne brine, zaslužio sam bolje liječenje, nitko me ne razumije…!’ Sotona, koji je uvijek u zasjedi, može napasti odasvud. Kada smo bolesni, njegova se taktika sastoji u tome da stvori u nama svojevrsnu psihozu koja će nas odvratiti od Boga i ispuniti ozračje gorčinom ili da uništi blago zasluga (za dobrobit svih duša) koje se zadobiva kada se patnja ljubi i podnosi s nadnaravnim optimizmom. Ako je Božja volja da nas zatrpa mnoštvo nevolja, gledajmo u njima Božji znak kojim nam pokazuje da smo dovoljno zreli za približavanje njegovu otkupljujućem križu.

U korizmi smo. Otvorimo, na poseban način u ovo liturgijsko doba, svoje oči patnjama koje nas okružuju. Sâm Krist u danima svoje muke želi biti prisutan u trpljenju, u našoj vlastitoj bolesti ili bolesti drugih, i dati joj otkupiteljsku vrijednost.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)