Svaka Isusova propovijed poziv je na pravdu (u punome smislu te riječi, bez ograničenja) i na milosrđe. Sam Gospodin osuđuje farizeje »koji izjedaju kuće udovičke pod izlikom dugih molitava«. I apostol Jakov oštro predbacuje onima koji se nepravedno i na prijevaru bogate: »Bogatstvo vam istrunu […]. Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama.«

Dosudi mi pravo, Bože, povedi parbu moju… Jer ti si, Bože, zaklon moj« molimo u ulaznoj pjesmi današnje svete mise. Glasno zazivanje pravde čuje se odasvud, diljem svijeta odzvanja želja za »osiguranjem mira u ozračju međusobnog razumijevanja među ljudima i narodima svijeta«. Ova želja za pravednijim svijetom u kojemu će se više cijeniti čovjeka, stvorenoga od Boga na njegovu sliku i priliku, temeljni je dio gladi i žeđi za pravdom koja mora postojati u srcu kršćanina: »Blago i gladnima i žednima pravednosti.«

Unutar vlastitoga kruga djelovanja trebamo sebi postaviti sljedeća pitanja: obavljamo li savršeno posao za koji smo plaćeni? Jesmo li u potpunosti isplatili sve što dugujemo ljudima za izvršene usluge? Jesmo li odgovorni u smislu izvršavanja prava i obveza koje imaju pozitivan utjecaj na ustanove kojima pripadamo? Koristimo li ispravno vrijeme na poslu? Branimo li dobar glas drugih? Štitimo li slabe? Sprječavamo li klevete koje ponekad dođu do nas?… Tako ćemo pokazati našu ljubav prema pravdi.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)