KatehezaFoto: IKA
Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je u utorak 6. ožujka u zagrebačkoj katedrali euharistijsko slavlje i održao katehezu vjeroučiteljima, odgojiteljicama u vjeri, katehetama i prosvjetnim djelatnicima u sklopu inicijative “Misije u gradovima”.
U homiletskoj katehezi biskup je istaknuo kako je predivan poziv biti katolički nastavnik ili odgojitelj, ali nimalo lagan.

Od vas se danas očekuje da znate postizati izvrsne rezultate u prenošenju znanja i u odgajanju djece i mladih, da bi postali odgovorni i vrijedni ljudi i građani. Od vas se očekuje da zamijenite puno drugih društvenih institucija i da iskorijenite mnogovrsna društvena zla. Tako društvo u cjelini, vlasti, obitelji, učenici, školske uprave, svi imaju svoja očekivanja, a za vas, vjeroučitelji i katolički prosvjetni djelatnici, sve je to još složenije, jer i vjernici i nevjernici od vas očekuju ne samo dobro igranje uloge, nego posvemašnje ispunjavanje poslanja, utjelovljenje Evanđelja. Od vas se očekuje više – rekao je biskup te dodao da dok je to sasvim razumljivo, istodobno se osjeća proturječnost.

Primjećujemo da se toliko puta nađemo u ozračju prevladavajućega duha sekularizma koji vrši pritisak na vjerničku savjest te utječe na odgojno djelovanje nastavnika. Mi smo svjesni da je takav stav štetan za djecu i mlade te da ih se u sustavnome građenju spoznaje koja ne računa s Bogom i vjerom udaljava od istine i u konačnosti šteti njihovu razvoju. Svjesni smo, jednako tako, da se školski sustavi u kulturi Zapada nalaze na raskrižju, do kojega je dovelo: odvajanje spoznaje od odgoja; mnoštvo promjena u ustrojavanju društva; korištenje novih govora i tehnologija na temelju nestalnih kriterija; spoznaje koje ne proizlaze iz objedinjujuće metode niti su obuhvaćene snagom istoga tumačenja; razvoj mikrokultura i pripadnosti u ključu različitosti – upozorio je biskup Šaško te istaknuo kako sve to utječe na suodnos formacije i svijeta rada, na nužnost bržih obrazovnih procesa koji se gube u zahtjevima sve brojnijih i užih kompetencija.

Ta fragmentacija se odražava u nepostojanju cjeline formacije na spoznajnoj i kulturalnoj razini, ali isto tako u nesigurnosti pred promjenjivošću društvenih okvira. Iz svega kao da je nestao smisao, a prevladalo mišljenje, ili kako običavamo reći: informacija nad formacijom. Informacijom se lako izgradi privid, ali smo u opasnosti da razgradimo smisao. I baš tu vidim veliku ulogu katoličkih nastavnika i odgojitelja, bez obzira gdje se nalazili i koji im je predmet povjeren – istaknuo je biskup te podsjetio kako svi imamo iskustva da smo duboke vjerničke istine vidjeli u uzornim životima nastavnika koji su nam predavali književnost, matematiku, povijest, kemiju ili neki drugi predmet. Smisao je bio prisutan posvuda, jer ne postoji niti jedan predmet, ništa na ovome svijetu što bi moglo izgurati smisao iz ljudskoga djelovanja ili vjeru učiniti nevažnom.

Nadalje, biskup je upozorio kako će ideolozi koji zagovaraju diktaturu i danas lako posegnuti za rečenicom koja je u biti samo privid, da je vjeru moguće reducirati na privatnost.

No, vjera je privatna stvar, ali uvijek s javnim posljedicama. To za vjernika ne znači da prestaje biti vjernik kada govori, kada susreće ljude, kada prenosi vrijednosti i zauzima stav. Jer se nalazimo u kušnji koja je razorna ‘govoriti, a ne činiti’. Taj je prijekor dvosmjeran. Upozorava ne samo na svjedočenje, nego i na naš govor. Farizejima je Isus zamjerio to što su dobro govorili, ali to nisu činili. No, što ako se nalazimo korak iza, još prije ispravnoga govora – upitao je biskup te podsjetio kako kršćanin ne može govoriti neistinu, a koliko živi istinu uvijek je povezano s vjerodostojnošću.

Vama je povjerena teška zadaća da u susretu s mnoštvom mladih ljudi odgajate za povezivanje, za smisao koji uvijek teži prema cjelini; za temeljni suodnos jedinstva i mnoštva; istovjetnosti i različitosti. Djeca i mladi kao da se namjerno pretrpavaju različitim iskustvima za koja ne posjeduju snagu razlikovanja. Objediniti razmrvljeno nije samo odgojni problem, nego je on epistemološke, antropološke i etičke naravi. Katolički odgojitelj danas je nužno promicatelj kršćanskoga humanizma. To je osposobljavanje čovjeka da stekne uvid u bitne vidike nekoga pitanja; da razumije posljedice te da vrednuje granice i mogućnosti ljudske spoznaje. Takav humanizam promiče osjetljivost za povijesne, društvene i kulturalne kontekste koji nisu podvrgnuti ideološkomu svjetonazoru. On gaji spajanje raznih spoznajnih pristupa i iskustvenih izražaja, od umjetničkih, preko znanstvenih i tehnoloških do religijskih. Osjeća se potreba za obratom u pristupu, koji će voditi brigu o kulturološkome pitanju. U prividu stvorene blizine i globalnosti nedostaju čvrste poveznice, jer nisu prepoznate vrijednosti – istaknuo je biskup te podsjetio kako korizmeno vrijeme, u združenosti s cjelinom Vazma, očituje glavne odlike kršćanske pedagogije i kršćanskoga humanizma.

Dozivam vam u svijest da gajite darove koje vam je Bog dao, pazeći na premise katoličkih nastavnika i odgojitelja. Na prvome je mjestu životni odnos s Kristom i Crkvom. Vi niste tek nepripadni djelatnici. Snagom svoga krštenja, potvrde i euharistije pripadate Crkvi, kao dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe. Vi ujedno ostvarujete i specifičan poziv, pri čemu ne zaboravite visoku moralnu vrijednost i jednu od najkreativnijih djelatnosti čovjeka, spajajući ljudske kvalitete i profesionalnu pripremljenost – rekao je biskup Šaško, zahvalivši im za živote koje su do sada uložili u rast mladih.

Nakon popričesne molitve biskup Šaško predvodio je molitvu učitelja i odgojitelja. Po završetku misnog slavlja, okupljeni su pohodili grob bl. Alojzija Stepinca te se u tišini pomolili.(ika/bitno.net)