Biskup gospićko-senjski Zdenko Križić dao je veliki intervju za portal Lika Club u kojem se osvrnuo na svoj životni put, svećeničko i biskupsko djelovanje te duhovno stanje biskupije kojom upravlja.

Odgovarajući na pitanje koja mu je služba u više od 40 godina svećeničkog djelovanja ostala u posebnom sjećanju, biskup Križić poručio je kako se radi o mjestu provincijala karmelske provincije na koje je izabran 1990. godine.

“To je bilo vrijeme napetosti oko nastajanje hrvatske državne samostalnosti, a onda rat i prognanici. Kroz to vrijeme sam se najmanje bavio onim čim sam se trebao baviti i što je služba zahtijevala, a daleko više s prognanicima. Prognanika je bio pun samostan, ležali su i na hodnicima, na madracima jer nije bilo kreveta. Susreti s tim ljudima, njihove životne priče, razočaranja, suze – to mi je ostalo duboko u sjećanju. Onda briga za njih, Caritas, tražili smo pomoć od poznatih, prije svega iz Italije i zbilja su mnogi ljudi dovozili puno toga.”

“Ali, gledati te ljude koji su imali sve i ostali bez ičega, kako dolaze u redu u Caritas, a nisu navikli prositi, tako puni razočaranja i tjeskobe, pogotovo oni malo stariji koji su bili svjesni da oni ne mogu započeti iznova… To mi je ostalo duboko u sjećanju pa mi se čini kao da mi je to vrijeme preskočeno, kao da sam u to vrijeme ispao iz tračnica i nekako išao nekim drugim putem. Neko izvanredno, nenormalno vrijeme. Koliko god sam radio neke stvari koje nikad nisam mislio da ću raditi, iz toga sam puno naučio od susreta s ljudima patnje.”

Biskup Križić, inače rođen u Bosanskoj Posavini, “između Doboja i Dervente”, posebno se dohvatio duhovnog stanja biskupije te istaknuo nevjerojatan podatak kako na njenom teritoriju “praktički nema” časnih sestara.

“Imamo još jednu sestru u Otočcu koja predaje vjeronauk, ali ona je pred mirovinom, a mlađih nemamo. Imamo zajednicu od četiri starije sestre u Otočcu, to je jedini ženski samostan koji imamo. Kako je zvanja sve manje, ne znamo dokad će on moći opstati. Zasad imamo snage koje mogu sve pokriti pa se nadamo da će i u budućnosti tako biti.”

To je, kaže, jedan od razloga zašto je odlučio da se izgradi samostan karmelićanki.

“Potrebna nam je jedna zajednica koja će moliti za našu biskupiju, za ljude koji su ovdje puno propatili u prošlosti. Smatrao sam da će to biti Božji blagoslov za biskupiju.”

“U to smo krenuli, ali nemamo sredstva da to završimo za nekoliko godina. Ali opet, ako ne počnemo, nećemo nikada ni završiti. Bog potakne uvijek neke dobročinitelje koji daju koliko mogu i ciglu po ciglu ćemo to jednom i privesti kraju. Smatram da ćemo svi biti zadovoljni kad dođe ta zajednica živjeti i moliti među nama.”

Progovorivši o izazovima u Gospićko-senjskoj biskupiji, istaknuo je kako postoje dva temeljna problema.

“Jedan je materijalne naravi. Imamo 86 župa, to je 86 crkvi plus filijale i župni stanovi. To vam je stalno obnavljanje – nekada ode krov, negdje statika, negdje fasada, negdje vlaga… i jasno, župnici stalno traže. Mi želimo obnavljati naše crkve, ali je financijski nemoguće. Uglavnom su crkve pod zaštitom, spomenici kulture. Npr. u Josipdolu je statika izdala, crkva puca i treba to popraviti. Proračun je negdje 1,200.000 kuna, a Ministarstvo kulture daje 50.000. To su ti problemi, nekada se i župnici bune, a ja kažem svakom: “Dođite, svi imate uvid u knjige, što imamo i kuda novac ide.“ Ali ne možemo dati ono što nemamo pa onda moramo krpati, a ne temeljito obnavljati.”

Drugi problem je duhovne naravni.

“Promicati vjeru u narodu, duhovnost, plemenitost, solidarnost – to je također naša zadaća i tu osjećam da trebamo više. Nadalje, možemo još više napraviti za siromašne. Imamo Caritas i popis naših obitelji u biskupiji kojima pomažemo. Osim materijalnih siromaha, ima i onih drugih. Pa nekad su i problemi s brakovima, toliki razvodi, dolaze ljudi za poništenje brakova. Sve su to poteškoće s kojima se moramo suočavati, životni problemi ljudi koje i mi moramo nositi pa se nekad pitam – nosimo li to kako treba?”

Jedan od problema je, ističe gospićki prelat, i “slaba demografija”. Tako se prisjetio razgovora s jednom vjernicom koja je učiteljica i majka troje djece.

“Ona  je rekla: ‘Biskupe, nemojte vjerovati onima koji nam kažu da demografija zavisi prvenstveno od ekonomskih uvjeta. To nije istina.’ Demografija zavisi i o ljubavi prema životu, prema djeci, o spremnosti da se žrtvuje za tu djecu. Da samo o ekonomiji zavisi, onda bi bogati imali po desetero djece, a koliko imaju? Puno moraš uložiti ljubavi da formiraš dušu i duh tog djeteta, ali onda i osjećaš da si dao. Potrebna je žrtva roditelja, ali nitko se nije pokajao što je imao više djece. Dok se ne dogodi veća ljubav prema djeci i prema životu, nema demografije.”

Foto: Marin Škarica

Mons. Zdenko Križić progovorio je i o aktualnim temama – Bleiburgu i neradnoj nedjelji.

“Znamo koliko se u BiH i Hrvatskoj bure oko toga digne, a nizašto. Da ljudi malo razumiju o čemu se radi, ne bi bilo buke. Ako se misa slavi za pokojne, ne slave se pokojni. I kad netko od vas dođe platiti misu za svog djeda, mi ne slavimo tog djeda. Mi za te ljude molimo da im Bog oprosti grijehe. To nema veze s nekim promoviranjem ustaštva, što se često prikazuje u medijima. Mi imamo obavezu moliti za sve ljude. Isus kaže ‘molite i za svoje progonitelje'”, istaknuo je biskup dodavši kako se nada da je razlog napadima u medijima neznanje, a ne zloba.

Oko pitanja neradne nedjelje prokomentirao je optužbe da se Crkva miješa u politiku.

“Politika je briga za građane. Valjda se Crkva ima pravo brinuti za njih. Ali, nekad se interpretira da Crkva želi da trgovine budu zatvore da ljudi mogu doći u crkvu, da mogu dati milostinju. One su smiješne. Mi imamo iskustva. Onaj tko će doći u crkvu na misu, on će doći jer u kupovinu može otići cijeli taj dan. Mediji često predstave mnoge stvari na način da sugeriraju ljudima kako nešto trebaju razumjeti, a često su te sugestije negativne i zbog toga nam je žao.”

Pred kraj razgovora gospićko-senjski biskup istaknuo je i kako proslava Velike Gospe u svetištu u Krasnom, unatoč koronavirusu, neće doći u pitanje.

“Tamo nam je lakše jer je misa vani, u šumi, ima prostora, da dođe i 5000 ljudi mogu razmake napraviti. Ozvučenje će biti dobro, tako da s te strane neće biti problem. Iako još ne znamo kakvi će točno uvjeti biti, do osmog mjeseca ima još tri mjeseca, možda takvi zahtjevi neće ni postojati. I na Udbini imamo misu vani, druge subote u devetom mjesecu, tako da nam je lakše.”

Probleme, s druge strane, predstavlja svećeničko ređenje, a ove godine zaredit će se tri nova kandidata.

“Gospićka katedrala je mala. Trojica su ređenika i samo njihovi roditelji i rodbina da dođu, to će biti previše za kapacitet crkve. Pa ćemo vidjeti, možda bude na Udbini ili čak na otvorenom u Krasnu, ali o tome ćemo još razmišljati.”