“Čak i iznad najtežih žrtvi i najgore patnje stoji Bog i njegova očinska ljubav, zadovoljna s dobrom voljom njegove djece, ona koja daje njima i svima drugima radost.”

Tako je katolički svećenik Engelmar Unzeitig pisao svojoj sestri iz nacističkog logora Dachau, gdje ga je Treći Reich zatočio zbog otpora rasističkom režimu.

Unzeteig je bio pripadnik Družbe misionara Marianhilla koja je nastala iz trapističkog samostana u Južnoafričkoj Republici koji je krajem 19. stoljeća utemeljio monah Franz Pfanner (također je utemeljio trapistički samostan Marijina zvijezda kod Banja Luke). Nijemac češkog podrijetla uhićen je u travnju 1941. nakon što je s propovjedaonice osuđivao nacistički progon Židova.

Deportiran je u Dachau, nacistički logor koji su neki u to vrijeme s gorkom ironijom prozvali ‘najvećim samostanom na svijetu’. Zašto? Pa zato što je u njemu u jednom trenutku bilo zatočeno oko 2700 svećenika i redovnika, od toga najveći broj njih iz okupirane Poljske. Odnos nacističkih čuvara prema njima bio je nepredvidljivo promjenjiv. Nekada im je bilo dopušteno slaviti misu, ali nekada su bili okrutno mučeni. Na jedan Veliki petak nacisti su mučili veliki broj svećenika, kako bi ‘obilježili’ taj dan važan za kršćane.

Kada je uhićen, Unzeiteig je imao 30 godina i iza sebe dvije godine svećenstva. Nakon deportacije u logor, naučio je ruski jezik kako bi mogao pomagati i dati duhovnu utjehu zarobljenicima s istočne fronte koji su bili dopremljivani u logor. Svi zatočenici smatrali su ga svecem, bio je uvijek na raspolaganju u pomoći bližnjima. Zvali su ga ‘Anđeo Dachaua’. Svoje zatočeništvo je očito doživio kao poziv, u skladu s logom svoje Družbe: Idem tamo gdje nitko neće! Taj poziv vidljiv je i iz pisama koje je pisao sestri:

“Štogod radimo ili želimo, samo nas milost može nositi i voditi. Božja milost koja nam pomaže prijeći sve prepreke. Ljubav nas jača, čini da se osjećamo slobodnima. Kad bi ljudi samo shvatili što Bog ima pripravljeno za one koji ga vole.”

Svećenik je uspio preživjeti 4 godine zatočeništva i bio je čak i dobrog zdravlja. Početkom 1945. u logor su došli zatočenici oboljeli od tifusa, bolesti koja je tada bila često i smrtonosna. Nitko se nije htio baviti s njima i pomagati im osim 19 svećenika koji su se dragovoljno javili, birajući bolest i skoro sigurnu smrt. Svećenici su prali i pomagali bolesnicima, davali posljednje pomazanje umirućima…

Od 19 svećenika koji su se prijavili za pomoć bolesnicima, od tifusa je umrlo njih 17, među njima i Unzeiteig. Bilo je to ožujku 1945. Tek mjesec dana kasnije u Dachau su ušli saveznički vojnici.

Papa Benedikt XVI. proglasio je dekret o herojskim krepostima Unzeiteiga u srpnju 2009. 21. siječnja ove godine papa Franjo ga je proglasio mučenikom, ubijenom iz mržnje prema vjeri. To je otvorilo vrata njegovoj beatifikaciji.

G. An. | Bitno.net