Ubijanje novorođenog djeteta je pravo žena. Podupire to, uz poneku shodnu dijalektičku nijansu, Journal of Medical Ethics iz Melbournea, koji u jednom nedavno objavljenom članku objašnjava razloge koji (po njima) opravdavaju ubijanje nerođenog djeteta, kad je njegovo zdravstveno stanje ozbiljno narušeno.

Članak ponovno lansira staru ideju jednog starog australskog bioetičara Petera Singera, te joj nudi utemeljeno promišljanje. Naše društvo –navode autori časopisa iz Melbournea – je već ozakonilo uništavanje začetog djeteta namjernim pobačajem, opravdavajući ga najrazličitijim razlozima. Sad, nastavljaju, zaista ne postoji nikakva bitna razlika između začetog i novorođenog ljudskog bića. Prema tome, ako je zakonima omogućeno ubiti fetus od tri mjeseca, nema razloga da Država ne dopusti činiti isto s novorođenim djetetom s posebnim potrebama.

Australski slučaj je savršeni primjer rasuđivanja koji polazi od ispravnih pretpostavki da bi došao do suvislih zaključaka, iako su oni pogrješni. Naime, neosporno je da nerođeno i novorođeno dijete nisu nejednaki u njihovim bitnim značajkama; i jednako tako je logično da taj ljudski identitet treba voditi gotovo jednakom vrijednosnom prosuđivanju. Logično je zaključiti da su abortus i ubijanje novorođene djece usko povezani, i da bi bilo kontradiktorno uređivati ih na međusobno suprotan način.

Pogrešno je u teoretiziranju to da bi se raširena ozakonjenost abortusa trebala proširiti na ubijanje novorođene djece, umjesto da se putanja preokrene. I da se postane svjestan toga da bi poštivanje već rođenog života trebalo biti prošireno i na zaštitu još nerođenog života. Ali uostalom, ovi predstavnici kulture smrti paradoksalno pridonose pokazivanju toga da  je “car gol”. Odnosno pomalo cinično kažu ono što povremeno sami predstavnici kulture života zaboravljaju: a to je da je abortus ubijanje ljudskog bića, jednako onome koje se čini da ga se usmrti nakon rođenja.

Tko se zgraža nad šokantnim prijedlogom australaca, učinio bi dobro da se na tren zamisli: i da prizna da je brutalnost ubijanja novorođene djece u potpunosti jednaka brutalnosti svakog legalnog abortusa. Treba se zamisliti nad apsurdnošću: biti protiv ubijanja novorođenčadi (stav, koji za sada, povezuje veliki broj ljudi), a podržavati abortus i zakone koji ga uređuju.

I još: društva koja prihvaćaju eugeničku eliminaciju još nerođenih (a po tome Italija ne zaostaje za Australijom), prije ili kasnije će biti prisiljena skliznuti prema ubijanju novorođenčadi. Melbourne i Sparta nikad nisu bile tako blizu: Tajget1 i elegantne i čiste teorije o abortusu prakticiranom “kako bi se eliminirala talasemija”2 naličja su iste medalje, cerekanje samog čudovišnog Gorgonea3.

Logično je da pomisao na to vidjeti pred osobom novorođeno dijete, i usmrtiti ga makar i iz “razloga milosrđa” uznemiruje san umišljenih osoba. Ali taj isti san bi trebao biti uznemiren na pomisao da je već danas, svakoga dana, novcima poreznih obveznika i Države, u javnim bolnicama širom svijeta isti postupak “rezerviran” za još nerođenu djecu.

Samo konjske doze licemjerja mogu ovu istinu učiniti opakom. Australski znanstvenici – nasljedovatelji Tarpejske stijene4 – nam govore da svaki čovjek ne vrijedi ništa, ako nema kvalitetu prihvatljivog života: bio on nerođeni, novorođeni, odrasli ili starac, malo je važno. O, jesmo li spremni prevrnuti stol na kojem se igra ova sramotna utakmica – sastavljena od proizvedenih, korištenih, selekcioniranih i odbačenih embrija i od bolesnika koji su umrli od gladi i žeđi – ili se trebamo pomiriti s promatranjem kako se razvija, neumoljivo, susljedna pruga užasa u odnosu na koje će protokoli doktora Mengelea5 izgledati kao dječja igra?!

I trebali bismo također naučiti prestati dijeliti lekcije lažnog morala kinezima, indijcima, koreancima koji provode selekciju i ubijaju fetuse prije rođenja, zato što su ženskog spola. Mi, “pošteni” ljudi Europe i Sjedinjenih država, selekcioniramo ih i ubijamo samo zato što imaju downov sindrom.

1 Tajget – planinski lanac na poluotoku Peloponez u južnoj Grčkoj. U Antičko doba na tom su brdu ostavljana spartanska djeca koja su rođena s deformacijama, osuđena tako podleći zbog nevremena i divljih zvijeri.

2 Talasemija – Nasljedni poremećaj sinteze globinskih lanaca hemoglobina.

3 Gorgone – u grčkoj mitologiji ženska stvorenja s oštrim očnjacima i zmijskom kosom, kćeri morskog boga Forkisa i Keto, a njihov je pogled okamenjivao.

4 Tarpejske stijene – strma litica na južnom vrhu brežuljka Kapitola u Starom Rimu. U doba Republike služila je kao gubilište tako da su se s nje osuđenici bacali u provaliju. Slično se postupalo i s fizičkim i duševnim invalidima.

5 Dr. Mengele – njemački nacistički liječnik koji je stekao nadimak Anđeo Smrti zbog svojeg rada u Auschwitzu i drugim koncentracijskom logorima. Vršio je okrutne pokuse na ljudima, a bio je zadužen i za organizaciju logora: u plinske komore otpravio je 400.000 ljudi.

Mario Palmaro

Preuzeto: http://www.labussolaquotidiana.it

Prijevod: Vigilare

Linkovi na povezane članke: