U “Rječniku stranih riječi” Bratoljuba Klaića, čitamo: “IHS – na katoličkim liturgijskim predmetima znak imena Isusova koji neupućeni ljudi tumače kao Isus Hrist Spasitelj ili sl., a učeniji kao Jesus Hominum Salvator – Isus Spasitelj ljudi, zapravo su to prva tri slova imena Isus kako se ono piše grčkim velikim pismenima, tj. IHÓ (OYÓ), čit. Jesus.”

Klaićevo je tumačenje točno, budući da znak “H” u grčkom alfabetu označuje slovo “eta” (latinično slovo “E”), a do nesporazuma je došlo zbog toga što se grčka slova najčešće čitaju kao latinska. To znači da bi “IHS” latiničnim pismom trebalo pisati “IES”, odnosno “JES”, pa bi bilo očito da je to početak Isusova imena – “Jesus”. Kasnije je, zbog čitanja grčkih slova kao da su latinska, došlo do pogrešnih tumačenja, kao što su “Jesus Hristos Salvator” (Isus Krist Spasitelj) ili “Jesus Hominum Salvator” (Isus Spasitelj ljudi) i mnogi drugih. Međutim svako od tih tumačenja izražava pravovjernu tvrdnju o Isusu, ali prvotno je značenje ono koje se nalazi zapisano kod Klaića.

Što se pak povijesnog, teološkog i liturgijskog tumačenja tiče, fra dr. Benedikt Vujica i drugi autori, među kojima je i Marija Mirković, ističu da je ime Isus postalo predmet liturgijskoga štovanja (u strogu značenju te riječi) tek u 14. stoljeću. Počeo ga je širiti sv. Vinko Ferrer, a još više sv. Ivan Kapistran i sv. Bernardin Sijenski. Sv. Bernardin, osim što je u svojim propovijedima po Italiji poticao narod na pouzdanje u ime Isusovo, i blagoslivljao je okupljene vjernike malom četverokutnom pločom, na kojoj se u zlatu i plavoj boji sjajilo ime Isusovo, kojeg se častilo i raznim počasnim imenima. Zato je odlučio slikovito prikazati te počasne naslove imena Isusova, pa je zlatnim slovima napisao “monogram ili tri početna slova Isusova imena na četverokutnoj ploči, zaokružujući ih vijencem zraka. Monogram IHS, što ga je Bernardin slikao na spomenutoj ploči, jest u stvari skraćenica Isusova imena na grčkome jeziku. Susreće se u grčkim natpisima već od 2. stoljeća, a predstavlja skup od prva tri slova imena Isus na grčkome jeziku, pisanim velikim slovima.

U srednjem pak vijeku, ili zbog uobičajenog nastojanja tog vremena da se sve tumači simbolički, ili zato što se možda zaboravilo da je to grčka skraćenica Isusova imena, taj su monogram simbolički prevodili s Iesus hominum salvator, odnosno – Isus spasitelj ljudi – tumači fra Benedikt Vujica. On nadalje i tumači da je sv. Bernardin za uspomenu ostavljao taj monogram u mjestima gdje je držao propovijedi. U nekima mu je bilo naloženo da na srednjem slovu Isusova monograma (dakle, na slovu “H” (grčka eta) doda križ pa se u srednjovjekovnoj i modernoj liturgijskoj umjetnosti monogram imena Isusova pojavljuje u tri oblika: IHS, IHS s križem i IHS s raspećem. Te je ploče sv. Bernardina s Isusovim monogramom ubrzo zamijenila monstranca, to jest pokaznica s izloženom posvećenom hostijom.

“Bernardinov monogram Imena Isusova, koji se i danas čuva u mjestu Fiesole, pokazuje na jednoj pločici (mandali) prva tri slova grčkog imena, i to – prema novoj Bernardinovoj kompoziciji – s pozlaćenim gotičkim minijaturnim slovima na modroj podlozi, obavijenoj kružnicom, iz koje izlazi 12 zlatnih i 144 legiranih zraka, što zajedno oblikuju dvanaestokraku zvijezdu. Srednje slovo završava gore u križu. Kvadratna mandala obavijena je latinskim tekstom iz Prve poslanice Filipljanima: ‘Na ime Isusovo neka se prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika’ (2, 10)”, prenosi i časopis “Ljudima prijatelj”, dodajući da je Bernardinov subrat i suvremenik fra Ivan Kapistran – zaštitnik Iloka (+ 1456.), dao da se taj monogram stavi na ratne zastave, s kojima se u bitci kod Beograda izvojevala pobjeda. Sv. Ignacije Lojolski uzima Bernardinov monogram kao grb svoje Družbe Isusove, s geslom: “In nomine Jesu” – “U ime Isusovo!” Taj se poklik udomaćio u svagdašnjoj kršćanskoj pobožnosti te se svi poslovi poduzimaju riječima: U ime Isusovo!

Međutim, Marija Mirković pojašnjava da je isti znak prihvaćen u posve drugom značenju, tijesno povezanom s imenom Družbe: “Iesus Habemus Socius”. Sami su isusovci, nadodaje, “taj poznati kristološki simbol obogatili dodajući najčešće križ iznad, s tri ukrštena čavla ispod poprečne grede slova ‘H’. Pokatkad se čak ta greda pod križem uzdiže polukružno (kao obilježje brdašca Golgote), a čavli probadaju srce. U nekim se primjerima iz toga srca (koje je kadšto ovijeno trnovom krunom) mogu izvijati plamičci kao simbol Isusove goruće ljubavi prema ljudima, ali i vjerničke gorljivosti sv. Ignacija i njegovih drugova.”

Dakle monogram “IHS” označava tri početna slova Isusova grčkog imena “IHSOYS” (Iesous) i sastavljen je od tri grčka slova: I (iota), H (eta) i S (sigma), a ako “prijeđemo” na latinski jezik onda dolazimo i do brojnih (pogrešnih) tumačenja (zapravo, u duhu latinskoga jezika) koje su pretvorene u kratice toga izraza.

Prema: Glas Koncila | Bitno.net