Naš je duhovni život utjelovljen: ne postoji s jedne strane molitva, a s druge svakodnevni život. U Bogu je cijela naša osoba ujedinjena jer nas on u svakom trenutku ljubi kroz male stvari koje čine naš život. Slavljenje Uskrsa dakle ne može se svesti na odlazak na misu (iako je to najvažnije): sve dimenzije naše ljudskosti, čak i najprozaičnije, osvijetljene su radošću uskrsnuća.

Uskrs počinje u subotu navečer. Prisutnost sasvim male djece u obitelji ne će uvijek dopustiti da obitelj ode na uskrsno bdjenje koje traje relativno dugo. Ako je to slučaj, u toj “presvetoj noći u kojoj je naš Gospodin Isus Krist prešao iz smrti u život”¹ obitelj može organizirati posebnu molitvu kod kuće. Ta molitva može preuzeti neke elemente iz liturgije: jednu veliku svijeću na kojoj će svatko upaliti svoju malu svijeću, posudu s blagoslovljenom vodom u koju ćemo umočiti ruku i prekrižiti se prisjećajući se tako svojega krštenja, čitanje evanđelja o uskrsnuću, nekoliko radosnih pjesama, naravno uz veliko “aleluja”. Kao u crkvi, možemo početi u sasvim zamračenoj prostoriji i postupno paliti sva svjetla².

Nemojmo oklijevati stariju djecu povesti na uskrsno bdjenje. Da bismo djeci pomogli da ostanu pozorna tijekom čitanja koja im se često čine nezanimljivima, ponesimo misal u kojem će moći slijediti tekstove. Za malene koji još ne znaju čitati ponesimo Bibliju u slikama gdje će moći vidjeti odlomke o kojima je riječ: stvaranje svijeta, Abrahamovu žrtvu itd. Iako im je teško ostati pozornima i sabranima tijekom cijeloga bdjenja, budimo sigurni da djeca uglavnom vrlo snažno osjećaju posebno ozračje uskrsne noći.

Po povratku kući možemo se okrijepiti uskrsnim kolačem, ili nekim drugim blagdanskim jelima. Za većinu djece – i ne samo za njih – važno je što se jede. To sigurno nije najvažnije, ali nije ni nevažno. Lijepo pripremljeno jelo, lijepa odjeća, kuća puna cvijeća i svjetla, mala iznenađenja (skrivena uskrsna jaja), sve je to važno i obilježit će djecu, pa će im Uskrs ostati u sjećanju kao velik i lijep blagdan.

Kao za Božić, i oko Uskrsa možemo stvoriti obiteljsku tradiciju: u nekim obiteljima za Uskrs se razmjenjuju svijeće ukrašene vrpcama, u drugima jaja koja se poslije daruju susjedima, u trećima opet uskrsni kolač koji mama radi samo za tu prigodu, ili kruhovi u obliku ribe koji podsjećaju na ihthys prvih kršćana. Ukrasi u kući, molitveni kutak, pjesme i glazba, doručak na uskrsnu nedjelju, čestitke za rođake i prijatelje koji su daleko, sve su to važne pojedinosti kojima će Uskrs biti obilježen na sasvim poseban način.

Uskrs traje cijelo uskrsno vrijeme, o čemu svjedoči uskrsna svijeća koja u našim crkvama gori sve do blagdana Duhova. Dobro je na to podsjetiti i kod kuće, posebno u molitvenom kutu. Svijećnjak sa sedam svijeća koji simbolizira sedam uskrsnih tjedana može se zapaliti svake večeri. Za razliku od adventskog vijenca na kojem se svijeće pale jedna po jedna, sedam uskrsnih svijeća gori istodobno jer smo u uskrsnoj noći pozvani dokraja ući u beskrajnu radost uskrsnuća!

Christine Ponsard (preuzeto iz knjige ”Vjera u obitelji” – Verbum). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

—————————————————————————————-

1 Liturgija uskrsne noći.
2 Pierre Dufresne, u C’est fête chez nous, Éditions Cerf/Novalis, daje više primjera obiteljske molitve u uskrsnoj noći.