'BITNO JE SAMO DA SE VOLIMO?'

10 emocionalnih opasnosti predbračnog seksa i 10 nagrada za one koji ‘čekaju’

U raspravama o tinejdžerskom seksu mnogo se govori o opasnosti od trudnoće i bolesti, a mnogo manje o emocionalnim opasnostima.

predbračni seks maloljetnički seks predbračna čistoća emocionalne opasnosti čekanje do braka

Foto: Shutterstock.com

„Izgubila sam nevinost kad mi je bilo 15 godina. Moj dečko i ja mislili smo da se volimo, ali kad smo počeli spavati skupa, to je potpuno uništilo našu ljubav. Činilo mi se da ga više ne zanima provoditi vrijeme sa mnom – zanimalo ga je provoditi vrijeme s mojim tijelom.“
Amanda, studentica

„Volio bih da mi je netko govorio o apstinenciji kad sam bio u srednjoj školi – tada sam postao seksualno aktivan. O godinama na fakultetu ne želim ni razmišljati. Volio bih da sam se čuvao za svoju ženu.“
Mike, muž, 26 godina

„Nema kondoma za srce.“
natpis na informativnom plakatu o apstinenciji

U raspravama o tinejdžerskom seksu mnogo se govori o opasnosti od trudnoće i bolesti, a mnogo manje o emocionalnim opasnostima. To nije dobro, jer su destruktivne psihološke posljedice kratkotrajnih seksualnih veza veoma stvarne. Svijest o njima može mladoj osobi pomoći odlučiti da izbjegava prerano stupanje u spolne odnose i drži se te odluke.

Ne želim reći da trebamo zanemariti fizičke posljedice predbračnih odnosa. Trudnoća je događaj koji vam dramatično može promijeni život. Seksualno prenosive infekcije – a ima ih više od 20 – mogu vam uništiti zdravlje, pa čak vas i ubiti. Kondomi mogu smanjiti, ali ne i eliminirati te fizičke rizike. Oko 15 % odraslih žena koje koriste kondome za sprječavanje trudnoće zatrudne u roku od jedne godine. Dosljedna i ispravna upotreba kondoma za vrijeme vaginalnog seksa može smanjiti rizik od seksualnog prenošenja HIV-a/AIDS-a za oko 85 %, ali samo ako ih osoba 100 % vremena koristi ispravno. Dosljedna upotreba kondoma smanjuje rizik od klamidije – uzrok velikog dijela slučajeva neplodnosti kod žena – za samo 50 %. Malo ljudi ga koristi dosljedno i ispravno. Iako ima dokaza da korištenje kondoma 100 % vremena može smanjiti rizik zaraze humanim papiloma virusom (HPV) – uzrokom gotovo svih slučajeva raka maternice – i dalje je prisutan značajan rizik. Neke spolno prenosive bolesti mogu se prenijeti kožom na kožu na cijelom području genitalija, koje je samo na malom dijelu pokriveno kondomom.

Seks i ljudsko srce

Za ljude je seks mnogo više od samog tijela. Ljudskim ga čini upravo emocionalna ili psihološka dimenzija. Naša cijela osoba sudjeluje u njemu – um, tijelo i osjećaji. Zato seksualna intimnost ima potencijalno dramatične emocionalne posljedice.

Zašto je tako teško razgovarati o seksu i emocionalnoj boli, i o štetnim psihološkim učincima preranog upuštanja u spolne odnose?

Većina nas nije nikad čula da netko govori o tom aspektu seksa. Naši nam roditelji o tome nisu govorili. Mediji ne prikazuju emocionalne posljedice seksa. Televizija i filmovi seks obično prikazuju kao stvar bez posljedica. A rasprava o tome treba li se o kondomima poučavati u školama ili trebaju li tinejdžeri imati pristup piluli za jutro poslije bez recepta obično se ne bavi činjenicom da kondomi i pilule ne mogu seks učiniti emocionalno sigurnim. Kad pokušavaju svojoj djeci ili učenicima objasniti da prerano upuštanje u spolne odnose može naštetiti osobnosti i karakteru baš kao i zdravlju, mnogi odrasli ne znaju kako se izraziti ili nabacuju općenite izjave tipa „Premladi ste“, „Niste spremni“ ili „Niste još zreli“.

Počinje se obraćati više pozornosti na neke od psiholoških posljedica preranog upuštanja u spolne odnose, kao što su osjećaji žaljenja. U anketi Nacionalne kampanje za prevenciju tinejdžerskih trudnoća iz 2004. tinejdžere su pitali: „Ako ste već imali spolne odnose, želite li sad da to niste učinili?“ Dvije trećine ih je odgovorilo potvrdno.

Zapravo već dugo znamo za emocionalne posljedice seksa. Dr. Armand Nicholi, Jr., profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard, ovako je opisao studiju u čijem je provođenju sudjelovao 1960-ih:

„Nedugo nakon početka seksualne revolucije liječnici su primijetili da nova seksualna sloboda uzrokuje psihološku katastrofu. Počeli smo proučavati studente Harvarda koji su se žalili na prazninu i očaj.

Postojao je jaz između njihove društvene savjesti i morala što su ga prakticirali u svojim osobnim životima. Seksualna permisivnost vodila je do praznih veza i osjećaja samoprijezira. Mnogi od tih studenata bili su preokupirani prolaznošću i smrću. Žudjeli su za značenjem, za moralnim okvirom.

Kad su neki od njih napustili moralni relativizam i prihvatili sustav jasnih vrijednosti – obično je to bio strog seksualni kodeks i životni stil bez droge – rekli su da su se njihove veze sa suprotnim spolom popravile, kao i odnosi s vršnjacima i s roditeljima, a popravile su im se i ocjene.“

Harvardska studija, osim što je pokazala negativne posljedice predbračnih odnosa, pokazala je i da pojedinci mogu odabrati da promijene svoje seksualno ponašanje i uživaju u plodovima seksualne samodiscipline.

Deset emocionalnih opasnosti

Koje su specifične emocionalne opasnosti preranog upuštanja u spolne odnose? One variraju od osobe do osobe. Neke emocionalne posljedice su kratkoročne, ali i dalje ozbiljne. Neke traju jako dugo, čak i kroz razdoblje braka i roditeljstva. Mnoge od tih psiholoških posljedica teško je zamisliti dok se nešto takvo ne iskusi. U svim slučajevima, emocionalne posljedice seksualnih iskustava treba shvatiti ozbiljno. Emocionalni problemi mogu imati štetne, ponekad i nepopravljive posljedice na sposobnost osobe da vodi sretan i produktivan život.

Pogledajmo kojih je deset emocionalnih opasnosti preranog upuštanja u spolne odnose.

1. Zabrinutost zbog trudnoće i bolesti

Za mnoge mlade ljude koji su postali seksualno aktivni strah od trudnoće ili dobivanja spolno prenosive bolesti velik je emocionalni stres.

Jedna je srednjoškolka rekla psihologu:

„Vidim kako neke moje prijateljice kupuju testove za trudnoću. Svakog su mjeseca zabrinute i preokupirane su time, boje se da su možda trudne. Meni je olakšanje biti djevica.“

Russell Henke, koordinator zdravstvenog obrazovanja u državnim školama, izjavio je:

„Vidim djecu kako dan poslije svog prvog seksualnog iskustva plačući idu u školske ambulante, i žele se testirati na AIDS. Za neke od njih to je dovoljno da se drže dalje od bilo kakvih seksualnih iskustava.“

2. Žaljenje i pretjerana samokritičnost

I dečki i djevojke mogu osjećati duboko žaljenje nakon seksualne veze, ali djevojke su obično ranjivije. Jedan promicatelj apstinencije svoju tinejdžersku publiku pita:

„Što se dogodi kad djevojka spava s dečkom? Ona obično osjeća da su bliskiji. Pomislili biste da je s dečkom isto. Ne nužno.“

Istraživanja su zapravo pokazala da tu postoji razlika između spolova. „Žene će češće imati odnose kako bi ojačale vezu i povećale intimnost, a muškarci da iskuse fizičko zadovoljstvo.“

Djevojka koja vidi seks kao način da „pokaže da joj je stalo“ može se osjećati prevarenom i iskorištenom kad dečko ne pokazuje veće romantično zanimanje nakon seksualnog iskustva. Jedna 15-godišnjakinja je rekla: „Nisam očekivala da ćemo se vjenčati, ali nisam mislila da će me izbjegavati u školi.“

Bob Bartlett, voditelj tečaja o ljudskoj spolnosti za prve razrede u jednoj srednjoj školi u Minnesoti, podijelio je priču djevojke imenom „Sandy“ (imena mladih u ovom članku su promijenjena):

„Sandy, jedna pametna i lijepa djevojka, pitala me možemo li razgovarati za vrijeme odmora. Objasnila je da nikad nije imala dečka, pa je bila vesela kad ju je jedan maturant pozvao da izađu. Nakon što su nekoliko tjedana izlazili, on je rekao da želi seks. Ona je oklijevala, ali on je bio uporan. Bojala se da će ga izgubiti i da će ispasti nezrela, pa je pristala.“

„Je li to upalilo?“ pitao sam je. „Jesi li ga zadržala?“

„Odgovorila je: ‘Još tjedan dana. Još smo jednom spavali skupa, i onda je prekinuo sa mnom. Rekao je da nisam dovoljno dobra. Nije bilo iskre. Sad znam da me nije stvarno volio. Kako sam mogla biti tako glupa.’“

Čak i kad se pojave „nova pravila“ o seksu – kao „brijanje“ (seksualna iskustva bez obaveze), sve češća pojava među mladima, koja eksplicitno dopušta seksualnu interakciju od ljubljenja do spolnih odnosa, čak i bez osjećaja, i s nekim koga jedva poznajete – djevojke su na kraju obično ranjivije, i često se nadaju da će dečko poslije seksualnog iskustva nazvati. Ponekad žaljenje krene u suprotnom smjeru – osjećate se kao da ste u zamci nakon što se u vezu uplete seks.

Karen, 16 godina:

„Stvarno mi je žao što je moj prvi put bio s tipom do kojeg mi baš i nije bilo stalo. Još izlazim s njim, i to postaje problem. Od te prve noći on očekuje seks na svakom izlasku. Kad ja ne želim, posvađamo se, i to naveliko. Voljela bih prekinuti i izlaziti s nekim drugim, ali nakon što smo bili tako intimni, jako je teško.“

Žaljenje zbog seksualnih iskustava može trajati godinama. Nedavno sam primio pismo od 33-godišnje žene, sad psihijatrice, koja je napisala kako je jako zabrinuta zbog seksualnog pritiska i iskušenja s kojima se današnji mladi suočavaju. Htjela je podijeliti nešto što je o seksu naučila na teži način. Poslije škole je provela godinu dana u inozemstvu kao student na razmjeni:

„’Bila sam nevina kad sam otišla, ali smatrala sam da sam zaštićena. Stavila sam spiralu da bih mogla sama odlučivati o seksu kad i ako budem željela. Čvrsto sam odlučila da se neću vezati. Nisam se htjela udati i imati djecu – htjela sam karijeru. Tijekom te godine u inozemstvu bila sam jako promiskuitetna.

Činjenica je da sam se nekako udaljila od sebe same. Najgora rana koju sam sebi nanijela bila je ranjeno srce. Taj mučni osjećaj da sam iskorištena, da sam dala dragocjen dio sebe – svoju dušu – tolikima, a ni za što, i sad me boli. Nikad nisam mogla zamisliti da ću platiti toliku cijenu i da ću je tako dugo plaćati.’“

Ta žena kaže da je sad u sretnom braku i da joj je spolni život s mužem dobar, ali još nosi emocionalne ožiljke tih preranih seksualnih iskustava. Želi da mladi znaju da je seks prije braka vrlo riskantan za naše srce.

I dečki koji se seksualno i emocionalno spetljaju s djevojkom mogu mnogo patiti. Ovakvo je iskustvo jednog dečka koji duboko žali:

„Prije godinu dana počeo sam hodati s djevojkom dvije godine mlađom od sebe. Bili smo ludo zaljubljeni. Naši su nam roditelji dali apsolutnu slobodu. Kad bih došao kod nje, njezini bi otišli rano spavati da bismo mi mogli biti sami.

„Bilo je super. Nekad bismo bili sami zajedno i po šest dana u tjednu. Počeli smo pomalo ljubakati, a onda bez prestanka. Ja sam se malo previše uživio, i ona se odupirala, ali napokon je pristala jer se bojala da me ne izgubi. Jedna je stvar vodila drugoj, i prije nego što smo to znali, otišli smo predaleko.

Govorili smo si da smo zaljubljeni i da ćemo se vjenčati čim ona završi školu, pa što onda ima veze? A onda smo se jedne noći gadno posvađali, i iako to nije imalo nikakve veze sa seksom, znam da se to ne bi dogodilo da smo se suzdržavali.

Kako bilo, ona me udarila, i ja sam joj uzvratio. Neću to sebi nikad oprostiti. Pobjegla je doma i mami ispričala sve što je bilo između nas. Možete zamisliti što je uslijedilo.

Tada sam studirao. Nisam se mogao koncentrirati na učenje. Samo sam se htio sklupčati i umrijeti. Na kraju, kad sam znao da ću pasti godinu, ispisao sam se s faksa i otišao u mornaricu. Vidio sam je samo jednom na ulici prije nego što sam pošao na obuku. Rasplakala se i rekla da me još voli i da joj je žao, ali bilo je prekasno.

Dao bih sve samo da je bila čvrsta i da ja nisam bio tako uporan. Svaka djevojka koja misli da mora ‘dati’ da bi zadržala dečka je luda. Ja bih ostao s njom i da mi je dopuštala da je samo držim za ruku.“ – tužni mornar

3. Krivnja

Krivnja je poseban oblik žaljenja – snažan osjećaj da ste učinili nešto moralno pogrešno. Krivnja može biti zdravo moralno iskustvo ako je vidite kao znak da vam je savjest živa i da funkcionira – i kao razlog da u budućnosti izbjegavate ponašanje zbog kojeg ste uopće imali grižnju savjesti.

Djevojke češće od dečkiju kažu da su osjećale krivnju nakon prvog seksualnog iskustva, a krivnja je veća ako se iskustvo dogodilo pod utjecajem droge ili alkohola. I dečki i djevojke će češće reći da osjećaju krivnju ako su prvi odnos imali s usputnim partnerom. U svojoj knjizi za tinejdžere, „Ljubav, izlasci i seks“, George Eager mladićima savjetuje sljedeće:

„Kad se dogodi prekid, obično je mnogo teže djevojkama nego dečkima. To nije nešto što želite imati na savjesti – da je neka djevojka zbog vas imala velike emocionalne probleme.“

Jedan 16-godišnjak iz Kalifornije prestao je spavati s djevojkama kad je shvatio kakvu im bol nanosi i osjetio se krivim zbog toga: „Vidite ih kako plaču i zbunjene su. Kažu da te vole, a ti njih ne voliš.“

Krivnja poslije seksa može proizlaziti i iz nečijih vjerskih uvjerenja. Velike svjetske religije, uključujući kršćanstvo, židovstvo i islam, naučavaju da je seks predivan dar dobroga Boga, ali da Bog pridržava seks za ozbiljnu i doživotnu ljubavnu vezu – brak.

U članku iz časopisa „Newsweek“ iz prosinca 2002. godine o „novom djevičanstvu“ (većina srednjoškolaca izjavljuje da nisu imali spolne odnose) bila je i priča o mladiću koji je požalio što je pogazio svoja uvjerenja o seksu. Lucian Shulte, katolik, rekao je da su ga njegovi roditelji poučili o važnosti čistoće i da je uvijek planirao „čekati do braka“. No jedne ljetne noći našao se s djevojkom koja je stvarno htjela – i spavali su skupa. Bilo je brzo gotovo i nije bilo nikakvog osjećaja intimnosti. Rekao je:

„Kad u filmovima ljudi spavaju skupa, to je uvijek romantično. Bilo je dobro, u fizičkom smislu, ali emocionalno je bilo jako nezgodno. Zabrinuo sam se da će naša veza postati jako ozbiljna. Mislio sam: ‘Što li će sad očekivati od mene?’“

Lucian se osjećao krivim zbog toga što je učinio. Bio je i zabrinut zbog moguće trudnoće i bolesti. Obećao je sebi da to više neće nikad učiniti. Držao se te odluke i kao student. Izjavio je: „Veselim se intimnosti sa svojom ženom, s nekim koga stvarno volim i s kime želim provesti cijeli život. Zvuči sladunjavo, ali ja tako razmišljam.“

Pobačaj. Mnoge tinejdžerice – procjenjuje se da ih ima 300 000 godišnje – odluče se za pobačaj kad otkriju da su trudne. Kako sad priznaju obje strane u raspravama o pobačaju, tim se postupkom prekida ljudski život koji se već razvija (sa 18 dana čuju se otkucaji srca, a sa šest tjedana mogu se mjeriti moždani valovi). Mnoge žene kažu da su poslije pobačaja iskusile uznemirujuće emocionalne posljedice – depresiju, noćne more, gubitak osjećaja vlastite vrijednosti, krivnju – ponekad odmah, a nekad mnogo kasnije.

U svojoj knjizi “Making Abortion Rare: A Healing Strategy for a Divided Nation”, David Reardon iznosi rezultate istraživanja prema kojima više od 70 % žena koje su imale pobačaj kaže da su osjećale da je to što čine pogrešno – oduzimanje ljudskog života – ali da su postupile suprotno od svoje savjesti jer su u tom trenutku osjećale da nemaju drugog izbora. Ponekad se moralne sumnje o njihovim odlukama o pobačaju dogode godinama kasnije. Slijedi svjedočanstvo mlade majke, sad u tridesetim godinama, o pobačaju što ga je imala kad je bila studentica:

„Bila sam na drugoj godini. Bilo mi je jako loše kad sam se vratila sa zimskih praznika. Liječnik u studentskoj ambulanti napravio je test urina i rekao mi, ne osuđujući me, da sam trudna. ‘Što želite učiniti?’ pitao me.

‘Želim ga se riješiti’, odgovorila sam, ne trepnuvši.

Zapisao je broj telefona i adresu obližnje klinike za žene. ‘Postupak’ je bio iznenađujuće jednostavan. Grčevi su bili jaki, ali to sam izdržala. Da me je netko odmah tada pitao kako se osjećam zbog toga što sam upravo učinila, rekla bih, ‘Odlično! Dobila sam natrag zdravlje i svoj život!’

Pitajte me sad. Sad, u ovom trenutku, plačem.

Kako sam bila bezosjećajna. Klinka, zapravo. Egoistična i plitka. Tada je bilo, i sad ima, toliko alternativa.

Prizemljilo me je mojih dvoje žive djece, a najviše moja prijateljica Amy. Njoj je bilo toliko stalo do djeteta kojeg je izgubila u spontanom pobačaju da mu je dala ime i priredila pogreb. Ja o svome djetetu nisam razmišljala dok nisam odrasla.“

I muškarci mogu patiti zbog emocionalnih posljedica pobačaja. Jednom sam slušao jednog mladića, brucoša na fakultetu na kojem radim, kako govori vršnjacima o krivnji koju osjeća – uključujući nesanicu i probleme s učenjem – nakon što je svojoj djevojki pomogao da napravi pobačaj. Zaključak: Kakav god stav imali o tome kakvo bi trebalo biti zakonodavstvo o pobačaju, možemo se složiti u tome da pobačaj nije rješenje. Njegove se posljedice mogu osjećati godinama. Osnovane su nacionalne savjetodavne mreže za žene i muškarce koji pate zbog emocionalnih posljedica pobačaja.

4. Gubitak samopouzdanja i samopoštovanja

Mnoge osobe pate od gubitka samopouzdanja kad otkriju da imaju spolnu bolest. Larry nije čuo za humani papiloma virus (HPV) prije nego što je spavao sa svojom djevojkom. Uskoro je primijetio kvržice po svom spolnom organu. Liječnik mu je rekao da su to genitalne bradavice uzrokovane HPV-om. Nije ih se uspio riješiti tretmanom kiselinom, laserskim tehnikama ni operacijom. Nakon toliko neuspješnih tretmana zabrinuo se da se neće moći nikad oženiti zbog tih kvržica.

Ponekad gubitak samopouzdanja nakon neobveznog seksa vodi osobu u nove neobvezne odnose, što vodi do daljnjeg gubitka samopouzdanja. To je začarani krug iz kojeg se teško izvući. Opisala mi ga je jedna mlada žena, ravnateljica studentskog doma na mom fakultetu:

„U domu ima djevojka koje su više puta bile trudne i više su puta pobacile. Ironija je u tome što mi gotovo sve djevojke s kojima razgovaram kažu da mrze sve to – klubove, tulume, stavove i seksualna očekivanja što ih dečki imaju. No zato što imaju tako nisko samopouzdanje, prihvatit će bilo kakvu pažnju od dečkiju, i stalno se vraćaju u iste situacije koje su ih i prije dovodile u nevolje.“

Na objema stranama dehumaniziranog seksa nalazimo gubitak dostojanstva i osjećaja vrijednosti. Jedan mi se student povjerio: „Osjećaš se jadno kad se napiješ na tulumu i spavaš s nekom curom, a sutradan se ne možeš sjetiti kako se zvala.“

Drugi je student ovako opisao gubitak samopoštovanja koji je uslijedio nakon njegova prvog seksualnog „uspjeha“:

„Konačno sam uspio odvesti djevojku u krevet – zapravo u auto – kad mi je bilo 17 godina. Mislio sam da nema ništa bolje od toga, ali onda je ona počela govoriti da me voli, i nije prestajala. Nakon četiri tjedna seksa kad god sam htio, dosadila mi je. Prekinuo sam s njom, i onda se osjećao još gore, jer sam vidio da sam je povrijedio.“

Oralni seks i samopoštovanje. Ankete pokazuju da se mnogi današnji mladi upuštaju u oralni seks i to ne smatraju „velikom stvari“. Neki dečki od djevojaka traže oralni seks kao što su nekad tražili poljubac za laku noć. U članku iz New York Timesa iz 2000. godine „Lice tinejdžerskog seksa postaje sve mlađe“ citirani su psiholozi koji su radili s mladim djevojkama, emocionalno uznemirenima jer su se upuštale u oralni seks.

Kao reakciju na tu zabrinutost, voditelji talk-showova Oprah Winfrey i Dr. Phil posvetili su po cijelu emisiju problemu oralnog seksa. U emisiji dr. Phila jedna je 13-godišnjakinja gledajući ravno u kameru, sa suzama u očima poručila drugoj djeci koja možda gledaju: „Ne radite to… Molim vas, ne radite to. Izgubit ćete svoje samopoštovanje. Stvari postanu užasne, stvarno užasne.“

Mladima treba prenijeti šest važnih stvari o oralnom seksu:

To je definitivno seksualni čin. Kao što je rekao jedan 15-godišnjak: „Zašto mislite da to zovu oralnim seksom?“

To je obično nešto što dečki traže od djevojka. Ima i djevojaka koje naprave tu pogrešku da iniciraju oralni seks jer misle da mogu dati dečku to što on želi bez rizika od trudnoće, ali zatim otkriju da oralni seks zapravo smanjuje intimnost.

Nijedan dečko koji stvarno poštuje djevojku i stalo mu je do nje ne bi tražio od nje da to čini.

Mnoge spolno prenosive bolesti – uključujući herpes, klamidiju i HPV – mogu se prenijeti oralnim seksom.

Ako si djevojka, a upuštaš se u oralni seks, riskiraš istu emocionalnu bol – osjećaj iskorištenosti i poniženje – koja često uslijedi nakon spolnog odnosa bez obveze.

Ako si dečko i tražiš od djevojaka da to rade, ne pokazuješ joj poštovanje (bi li htio da netko to radi tvojoj sestri?), i ne pokazuješ poštovanje svojoj budućoj supruzi, ako se jednog dana oženiš (je li to nešto što bi htio da ta osoba zna?).

5. Kvarenje karaktera

Kad se prema drugima odnosimo kao seksualnim objektima za svoj sebični užitak, ne samo da gubimo samopoštovanje nego i mijenjamo svoj karakter, osobu kakva ćemo postati. Svaka odluka koju donesemo u životu utječe na naš karakter, bilo dobro, bilo loše. Dobre odluke jačaju naš karakter, a loše ga kvare.

Naša je savjest dio našeg karaktera koji razlikuje dobro od lošeg i pomaže nam donijeti dobre odluke. U našem današnjem seksualno permisivnom okruženju mnogi mladi imaju iskrivljenu savjest, koja za jako loše oblike ponašanja smatra da su „u redu“. Krizni centar za žrtve silovanja u Rhode Islandu proveo je anketu o stavovima srednjoškolaca o „seksu pod prisilom“. Pitali su 1700 srednjoškolaca: „Je li prihvatljivo da muškarac prisili ženu na seks ako izlaze više od šest mjeseci?“ Gotovo dvije trećine mladića odgovorilo je potvrdno. Još je čudnije što je tako odgovorilo i 49 % djevojaka.

Seks može iskvariti karakter i time što navodi ljude da lažu radi seksa. Uobičajene su laži: „Volim te“ i „Nikad nisam imao spolno prenosivu bolest“. Jedan je mladić ispričao kako je njegova seksualna aktivnost poput ovisnosti nagrizala njegovu sposobnost samokontrole:

„To je bilo kao droga. Što mi je seks bio dostupniji, više sam ga želio. Nisam se mogao kontrolirati, a ipak mi nikad nije bilo dosta.“

Pornografija. Zahvaljujući internetu, pornografija je postala vrlo dostupna, i danas je jedna od najčešćih (obično muških) ovisnosti. U svojoj knjizi „Sedam navika učinkovitih tinejdžera“ Sean Covey piše o pogubnim učincima pornografije na savjest:

„Kao i svaka druga ovisnost, ona o pornografiji započne a da toga niste ni svjesni. To me podsjeća na jednu priču o žabama. Ako stavite žabu u kipuću vodu, ona će odmah iskočiti, no ako je stavite u mlaku vodu, skuhat će se prije nego što shvati da treba iskočiti. Isto je i s pornografijom – ono što gledate danas bi vas prije godinu dana šokiralo, no jer se ‘temperatura’ polagano povećavala, niste shvatili što se događa s vašom savjesti.“

Dr. Victor Cline, psihoterapeut koji je kroz više od 25 godina liječio stotine muškaraca od seksualnih ovisnosti i ovisnosti o pornografiji, piše:

„Zaključio sam da su kod većine odraslih muškaraca s tim ovisnostima problemi počeli s izloženošću pornografiji u djetinjstvu ili adolescenciji.“

6. Uništeno povjerenje

Mladi koji su se osjećali iskorišteno ili izdano nakon prekida seksualne veze mogu imati teškoća s povjerenjem u vezama u kasnijim godinama. Ne žele se opet opeći. Ovo je priča Briana, studenta četvrte godine:

„Prvi sam put spavao s djevojkom kad nam je oboma bilo 15 godina. Izlazili smo gotovo godinu dana, i jako sam je volio. Bila je simpatična, otvorena i popularna. Radili smo sve osim samog odnosa, i onda je ona jedne noći pitala možemo li otići do kraja.

„Nekoliko dana kasnije smo prekinuli. Bilo je to najbolnije razdoblje u mom životu. Njoj sam se otvorio više nego ikome, čak više nego svojim roditeljima. Bio sam deprimiran i živčan. Prestao sam se baviti sportom, i osjećao sam se kao totalni promašaj. Na faksu sam uglavnom imao veze za jednu noć. Bojim se zaljubljivanja.“

7. Depresija i samoubojstvo

Depresija postaje sve češća među tinejdžerima, ali recentna istraživanja pokazuju da to nije automatska pojava u toj dobi. Kod tinejdžera koji se suzdržavaju od riskantnog ponašanja – kao što su seks, droga i alkohol – najmanja je vjerojatnost od depresije. Kod mladića i djevojaka koji se često upuštaju u riskantna ponašanja vjerojatnost od depresije je najveća. Kod djevojaka čak i jednokratno eksperimentiranje sa seksom ili drogom značajno povećava rizik od depresije.

U nekim slučajevima depresija vodi do tragedije – samoubojstva. Samoubojstvo je treći uzrok smrti kod populacije između 15 i 24 godine. Gotovo jedan od pet tinejdžera kaže da su u proteklih godinu dana ozbiljno razmišljali o samoubojstvu.

U knjizi Seks i tinejdžer Kieran Sawyer piše:

„Što se veza više čini kao prava ljubav, vjerojatnije je da će mlada osoba to ozbiljno shvaćati, i ako se veza prekine, patnja će biti veća“.

Uzevši u obzir što znamo o emocionalnim posljedicama raskinutih seksualnih veza, logičan je zaključak da je bol zbog takvih raskida faktor u pojavi depresije i slučajevima samoubojstva kod nekih mladih osoba.

Istraživanja potvrđuju tu poveznicu. Studija objavljena u časopisu Pediatrics zaključila je da je stopa pokušaja samoubojstva kod seksualno aktivnih djevojaka između 12 i 16 godina šest puta veća nego kod djevojaka tih godina koje su nevine. Rezultati nedavnog Nacionalnog longitudinalnog istraživanja zdravlja adolescenata pokazali su da je kod seksualno aktivnih mladića i djevojaka vjerojatnija pojava depresije i pokušaji samoubojstva nego kod vršnjaka koji nisu seksualno aktivni.

8. Narušeni ili uništeni odnosi

Seks može pokvariti dobar odnos. Druge dimenzije odnosa mogu se prestati razvijati, a na površinu izbijaju i negativne emocije, koje s vremenom zatruju odnos. Jedan mladić, koji se predstavio kao 22-godišnji djevac, rekao je sljedeće:

„Vidio sam previše puta kako moji prijatelji prekidaju sa svojim djevojkama kad veza postane tjelesna. Kad se seks prerano uključi u vezu, to zablokira druge načine pokazivanja ljubavi, i poremeti uravnotežen razvoj veze.“

Ovo je priča 24-godišnje Jennifer:

„Sa svakim su izlaskom zahtjevi mog dečka za seksom postajali sve uvjerljiviji, i za dva sam mjeseca pristala. Seks je postao središte naše veze. Obuzeo je sve, poput raka. Isplivale su neke nove stvari – ljutnja, nestrpljivost, ljubomora, sebičnost. Nismo više mogli ni razgovarati. Toliko smo dosadili jedno drugome. Očajnički sam htjela promjenu.“

Odnosi s roditeljima. Seks može negativno utjecati i na odnose s ljudima s kojima nismo seksualno povezani. Većina roditelja kaže da ne žele da njihovi tinejdžeri započinju sa seksualnom aktivnošću, a kad postupe suprotno od tog standarda, tinejdžeri mogu stvoriti konflikt ili distanciranost u obiteljskim odnosima. Mnogi tinejdžeri koji imaju seksualne veze čine sve što mogu da im roditelji za to ne doznaju, jer znaju koliko bi ih to uzrujalo. Ovo je doživjela jedna djevojka u takvoj situaciji:

„13-godišnja Becky spavala je sa svojim 15-godišnjim dečkom. Znala je da bi njezini roditelji i drugi članovi obitelji bili jako povrijeđeni kad bi za to doznali. Kad joj je izostala mjesečnica, počela je paničariti. Čak je počela razmišljati o samoubojstvu. Na njezino veliko olakšanje, test na trudnoću bio je negativan. Odlučila je da ne želi da joj se to više događa, pa je prekinula s dečkom.“

9. Usporen razvoj ličnosti

Prerano upuštanje u spolne odnose može poremetiti razvoj odnosa, ali i usporiti razvoj ličnosti. Tinejdžeri koji se posvete intenzivnoj vezi okreću se prema unutra baš onda kad bi se u svom životu trebali okretati prema van – stvarati nova prijateljstva, pridruživati se klubovima i momčadima, razvijati svoje interese i vještine te preuzimati veće društvene odgovornosti. Tinejdžerske godine kritično su razdoblje za učenje i razvoj, kad se postavljaju temelji za budućnost svake mlade osobe. Prilike koje se tada propuste ne mogu se vratiti. Ako mladi ne iskoriste te prilike, možda nikad ne razviju svoj puni potencijal.

Čini se da je rizik veći za djevojke koje postanu seksualno aktivne i time se udalje od drugih interesa i veza. Psihijatar Samuel Kauffman o tome kaže:

„Djevojka koja stupi u ozbiljnu vezu s dečkom vrlo rano u životu može kasnije otkriti da je razvoj njezine individualnosti time ometen. Postala je dio druge osobe i nije mogla razviti vlastite interese, svoj vlastiti identitet.“

10. Negativne posljedice za brak

Većina tinejdžera kaže da bi voljeli jednog dana biti u sretnom braku. Trebamo ih poticati da se zapitaju: „Koje će mi seksualne odluke sad u mom životu pomoći da ostvarim svoj san o sretnom braku? Koje bih probleme mogao/mogla uzrokovati sebi ili budućem bračnom drugu ako budem seksualno aktivan/aktivna prije braka?“ Četiri su moguća problema:

Usporedbe i sjećanja. Ako spavate s nekim tko nije vaš supružnik, može se pojaviti sklonost, koju nekad ne možete kontrolirati, da uspoređujete supružnika s prijašnjim partnerima. Jedan je mladi muž ispričao sljedeće: „Kad vodim ljubav sa svojom suprugom, znam pomisliti: ‘Moja se bivša bolje ljubila’ ili ‘Ona je to bolje radila’. Ne mogu prestati uspoređivati.“ I muškarci i žene mogu doživjeti „seksualne flashbackove“ – mentalne slike prijašnjih partnera – koje mogu poremetiti bračnu seksualnu intimnost.

Nevjera. Preljub može uništiti brak. Procjene postotka ljudi koji varaju svoje partnere variraju, ali mnogi stručnjaci smatraju da je nevjera kod oba spola porasla posljednjih desetljeća. Jedan od mogućih razloga – seksualna aktivnost prije braka je češća. Sposobnost odupiranja iskušenjima dio je našeg karaktera – nešto što se razvija s vremenom, kroz praksu. Ako nismo vježbali govoriti ‘ne’ seksualnim iskušenjima prije braka, može nam biti teže odupirati im se u braku.

Neplodnost. Mnogi novopečeni mladenci ne mogu začeti dijete. Neplodnost može biti izvor ogromnog stresa u braku. Ako je ona prouzrokovana spolno prenosivom bolesti kao što je klamidija, stres je još veći. (Klamidija može uzrokovati upalu zdjelice, ali i ožiljke i suženja jajovoda, zbog čega jajašca možda neće moći stizati do maternice da budu oplođena.) 33-godišnja supruga:

„Za svojih ludih studentskih dana sam pokupila infekciju koja mi je oštetila unutrašnjost jajovoda, zbog čega sam neplodna. Sad sam udana za predivnog čovjeka koji jako želi djecu, i osjećam ogromnu krivnju. Vjerojatno ćemo posvojiti dijete, ali cijela je ova situacija užasno teška.“

Veća vjerojatnost razvoda. Istraživanjima je otkriveno da je zajednički život prije braka povezan s većim rizikom od razvoda. U jednoj studiji žena iz 2003. godine otkriveno je da je „rizik od razvoda povećan posebno kod žena koje su živjele i s mužem i s prijašnjim partnerima“. Što ste s više partnera živjeli prije braka, veće su šanse za raspad braka.

Istraživanja ne kažu zašto zajednički život ili seks prije braka mogu doprinijeti većoj vjerojatnosti razvoda. Jedan dobar razlog je to što vas seks može sprječavati da stvarno upoznate drugu osobu i saznate imate li zajednička vjerovanja, vrijednosti i ciljeve na kojima se može graditi trajan brak. John i Kathy Colligan, koji godinama savjetuju parove koji se pripremaju za brak, misle ovako:

„Vidjeli smo mnogo zaručenih parova koji žive skupa. Razgovarajući s njima doznamo da imaju malo toga zajedničkoga. Nisu razgovarali o vrijednostima i ciljevima, a seksualna privlačnost i povezanost vrlo su jaki. Kad im predložimo da ne žive ili ne spavaju skupa, da postanu prijatelji i upoznaju jedno drugo da vide slažu li se zapravo, često se odupiru. Mi vidimo da će taj brak vrlo vjerojatno propasti – i to se često i dogodi.“

Nekadašnja sveučilišna profesorica Carson Daly kaže da joj je mnogo studenata – obično djevojaka, ali ponekad i mladića – ponekad dolazilo na razgovor, navodno zbog seminarskog rada što su ga morali napisati za njezin kolegij. Kad bi razgovor započeo, oni bi počeli govoriti o problemima u svojim vezama. Gotovo je uvijek u tim vezama bilo i seksa.

„Mislim da nikad nisam upoznala studente kojima je bilo žao što su odgađali seksualnu aktivnost, ali sam upoznala mnoge koji su duboko žalili zbog takvih veza. Nitko te mlade ljude ne pripremi za posljedice: smanjeno samopouzdanje, očaj zbog osjećaja iskorištenosti, samoprijezir jer su oni nekoga iskorištavali, nelagodu zbog laganja ili prikrivanja seksualnih aktivnosti od članova obitelji i drugih osoba, teškoće prekidanja začaranog kruga kompulzivnog seksualnog ponašanja, i mržnju samih sebe jer su nakon svakog prekida zavodili još nekoga kako bi oživjeli izblijedjelu lažnu predodžbu o sebi samima. Nitko ne kaže mladima da su nekad potrebne godine za oporavak od posljedica tih seksualnih iskustava, ako se od toga uopće može potpuno oporaviti.“

Deset nagrada za čekanje

Važno je znati o emocionalnim opasnostima preranog stupanja u spolne odnose, ali je jednako važno znati i dobrobiti od čuvanja seksa za stvarno ozbiljnu ljubavnu vezu. Deset je nagrada za čekanje:

1. Čekanje će vaše veze učiniti boljima jer ćete provesti više vremena upoznajući jedno drugo.

2. Čekanje će povećati vaše samopouzdanje.

3. Čekanje će vam donijeti poštovanje jer imate hrabrosti držati se svojih uvjerenja.

4. Čekanje će vas naučiti da poštujete druge – nećete ih dovoditi u iskušenje ili vršiti pritisak na njih.

5. Čekanje će vas riješiti pritiska.

6. Čekanje znači i čistu savjest (bez krivnje) i duševni mir (bez konflikata i žaljenja).

7. Čekanje će vam pomoći naći pravog partnera – nekoga tko vas cijeni kao osobu.

8. Čekanje znači i bolju seksualnu vezu u braku – bez usporedbi, utemeljenu na povjerenju. Čekanjem ćete biti vjerni svom supružniku i prije nego što ga/ju upoznate.

9. Prakticiranjem vrlina koje su povezane s čekanjem – kao što su vjernost, dobro prosuđivanje, samokontrola, čednost i stvarno poštovanje prema sebi i drugima – razvijate karakter koji će vas učiniti dobrim bračnim drugom.

10. Kad sami postanete karakterna osoba, moći ćete privući drugu karakternu osobu – onakvu osobu s kojom biste se htjeli vjenčati i imati je za roditelja svoje djece.

Ne mislite „kasno je za mene“

Mnogi tinejdžeri koji su već bili seksualno aktivni pogrešno misle: „Prekasno je da se promijenim, čak i da to hoću.“ Istina je da svi mi, koliko god nam bilo godina, imamo slobodu donijeti drukčije odluke bilo kad u svom životu.

Tinejdžeri trebaju stvarne priče mladih koji su prije bili seksualno aktivni, ali su odlučili početi iznova. Možemo navesti harvardsku studiju koja je pokazala dobrobiti za studentice koje su usvojile strog seksualni kodeks nakon što su određeno vrijeme bile seksualno permisivne. Možemo navesti Luciana Shultea, učenika iz priče iz Newsweeka, koji je u srednjoj školi spavao s djevojkom, a kasnije se odlučio na apstinenciju, i živio je tako i na fakultetu. Ovo kaže Cathy, srednjoškolka koje je odlučila ostaviti svoje greške iza sebe:

„Spavala sam s mnogo dečkiju, ali uvijek sam pritom bila pijana pa nisam mislila da je to bitno. Sad shvaćam da sam svakom od tih tipova dala dio sebe. Više ne želim tu bol. Sad ću početi iznova, i apstinirat ću dok se ne udam.“

Takve priče prenose bitnu životnu pouku – ne možemo promijeniti prošlost, ali možemo izabrati budućnost.

Seks može biti izvor velikog zadovoljstva i radosti, ali jasno je da može biti i uzrok dubokih rana i patnje. Razliku pričinjava veza u okviru koje se on događa. Seks je najradosniji, najznačajniji i najviše ispunjava – emocionalno je i fizički najsigurniji – kad se događa u potpunoj, ozbiljnoj vezi punoj ljubavi. Tu vezu nazivamo brakom. Seksualno zajedništvo je dio nečeg većeg – zajedništvo dvaju života.

Thomas Lickona | CERC

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

Objavljeno: 11. listopada 2016.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi