OSJETLJIVO PITANJE

Je li Crkva doista ‘bezdušna’ kada impotentnima priječi sakrament ženidbe?

Što zapravo ženidbu čini “intimnim, isključivim, nerazrješivim združivanjem života muškarca i žene za njihovo vlastito dobro, rađanje i odgajanje potomstva”? Spolni čin. Spolni čin je element koji određuje bračnu ljubav. To ne znači da se brak može svesti tek na spolni čin (kao što se ni vožnja auta ne može svesti tek na vid). No uskratite li braku tu mogućnost, braka više ne ćete ni biti.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

“Ne mogu vjerovati kako je Crkva bezosjećajna i priječi sakrament ženidbe ljudima koji su impotentni. Spolni čin nije sve u braku.”

Od svih zapreka za ženidbu, čini se da ova najviše muči ljude. Zato je vrijedno utrošiti nešto vremena na pojašnjenje.

Ne, spolnost nije sve u braku. No tako je bitna za ono što ženidba jest da, ako nema apsolutno nikakve mogućnosti da se spolni čin ikada dogodi, nema ni mogućnosti da se ženidba ikada dogodi. Pojašnjenja radi, mora se raditi o potpunoj i trajnoj impotenciji. A ona je, moramo shvatiti, krajnje rijetka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Važno je ne dopustiti da naše suosjećanje zamagli zdrav razum. Na primjer, kada ljudi čuju za ovu zapreku, često će pomisliti na patnje veterana ranjenih u ratu koji ne mogu spolno funkcionirati. Uistinu, radi se o žalosnoj situaciji koja zavrjeđuje naše suosjećanje.

Ali ono ne mijenja objektivnu istinu o tomu pitanju. Suosjećanje za slijepe, na primjer, ne će navesti državu da slijepim ljudima izdaje vozačke dozvole. To je žalosna situacija, ali slijepi ljudi ne mogu vršiti ono što vožnja zahtijeva. Slično, potpuno impotentni ljudi ne mogu činiti ono što brak zahtijeva. Sam Isus potvrđuje ovo kada govori o nesposobnosti “eunuha” (muškarci lišeni svojstava muškosti i time nesposobni za spolni čin) da se žene (usp. Mt 19,12).

Ta zapreka nije nerazumna nego zapravo vrlo razborita. Razmislite o njoj. Što to muškarac i žena obećavaju da će uzajamno dijeliti i što njihov odnos čini zapravo ženidbenim, a ne samo nekim lijepim prijateljstvom? Što je od onoga što muž i žena uzajamno dijele tako jedinstveno i bitno za njihov odnos, da bi se dijeleći to s nekim drugim povrijedilo samo značenje ženidbe?

Što zapravo ženidbu čini “intimnim, isključivim, nerazrješivim združivanjem života muškarca i žene za njihovo vlastito dobro, rađanje i odgajanje potomstva”? Spolni čin. Spolni čin je element koji određuje bračnu ljubav. To ne znači da se brak može svesti tek na spolni čin (kao što se ni vožnja auta ne može svesti tek na vid). No uskratite li braku tu mogućnost, braka više ne ćete ni biti.

Moramo prepoznati utjecaj prevladavajuće kulture na poteškoće koje ljudi imaju s ovom zaprekom. Seksualna je revolucija udaljila spolnost od njezinih društvenih i psiholoških uporišta. Zato za tipično suvremeni način razmišljanja, spolnost više ne izražava ženidbenu privolu. Ona jedino izražava tek nejasnu vrst želje za užitkom i intimnošću, ili još gore, tek želju za sebičnim zadovoljenjem.

Ovdje su pretpostavke neispravne: sigurno, oženjeni ljudi imaju spolne odnose, ali ih ima i puno drugih ljudi, i u tomu nema ništa pogrješno, zar ne? Dakle, ako par iz nekoga razloga nije mogao ostvariti spolne odnose, kako bi se ta situacija odrazila na njihovu želju da se ožene? Iz perspektive suvremenoga načina razmišljanja, nikako. Ali iz perspektive istinskoga značenja spolnosti, imat će izravan utjecaj, toliki da bi ženidba bila nemoguća.

Evo šaljive analogije koja će možda pomoći razjašnjenju ovoga pitanje. Kekse s nasjeckanim komadićima čokolade ne možete svesti samo na komadiće čokolade, no bez njih ne biste ni imali takve kekse. Čokoladni komadići daju karakter toj vrsti keksa. Imate i druge vrste keksa, ali ako oni nisu napravljeni s komadićima čokolade, ne mogu se pošteno nazvati keksima s čokoladnim komadićima.

Slično, bez izgleda za spolni odnos, ljubav koju dijele muškarac i žena ne možete pošteno nazvati “brakom”. To ne znači da su oni nesposobni voljeti. To samo znači da su oni nesposobni za onu jedinstvenu vrstu ljubavi koja se zove bračnom ljubavlju.

Udubimo se još malo u ovu banalnu analogiju. Ako je zbog neke tragedije par potpuno i trajno onesposobljen da izrazi onaj element koji je karakterističan za ženidbu, onda stvarnost pokazuje da njihova ljubav (koja može biti vrlo lijepa, trajna i prisna) ne može biti ona jedinstvena i posebna ljubav koja čini brak. Nikakva količina osjećaja ili suosjećanja za pojedinačne situacije – bez obzira na razumijevanje takvih osjećaja – ne može promijeniti tu stvarnost.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa Otvoreno o seksualnosti i braku. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 31. listopada 2014.

Možda vam se svidi