'OVCE BEZ PASTIRA'

Dragi svećenici i biskupi, vaši vjernici trebaju istinu o seksu

Teologija tijela i učenje o obiteljskom životu bili su nešto najljepše i oslobađajuće što sam ikad pročitao. Puno je ovog bilo naučeno tijekom naše pripreme za brak, ali ništa nije došlo s propovjedaonice ili formalnog naputka župe ili biskupije. Tražili smo kruh, a dobili smo slane krekere iz 70-ih. Čuo sam doslovno samo jednu ozbiljnu propovijed na temu seksualne etike koja je eksplicitno objasnila crkveno učenje o kontracepciji.

crkva i spolnosti istina o seksu

Foto: Flickr.com/Catholic Church of England and Wales

Kada sam odlučio postati katolik, nervozno sam prišao svećeniku dok je izlazio iz župnog ureda. Nisam poznavao niti jednog katolika, a s obzirom na to da sam htio postati jedan, odlučio sam otići ocu kuće. Rekao mi je da od II. vatikanskog koncila nije potrebno da se preobratim. Nisam znao što je II. vatikanski koncil, ali kada sam pročitao dokumente otkrio sam kako koncil tvrdi da je dužnost svećenika da mi pomogne postati katolik (Presbyterorum Ordinis, pogotovo drugo poglavlje). Ovo je bio samo jedan primjer kada mi se učinilo da su učitelji i sadržaj Vjere u raskoraku. Doživio sam da mi je svećenik preporučio pornografiju kao način da sa ženom postignem „poželjno raspoloženje“. Vidio sam svećenike koji seksualnu etiku Crkve ismijavaju kao opskurnu i nedostižnu. Da, Crkva ima problema s komunikacijom istine, ali sama istina očito nije problem.

Važno je istaknuti da sam ja bio jedna od onih duša „na margini“ – obitelj izrešetana razvodima, bez formalnog odgoja u vjeri ili sudjelovanju u ijednoj crkvi, potpuna zbunjenost u pogledu seksualnog morala, droge i sve ostalo, svjedočenje događajima poput silovanja i zlostavljanja. Mogu li, molim vas, dobiti evanđelje?

Moja supruga je imala slično, ali iscrpljujuće uvođenje u ljudsku seksualnost što joj je uzrokovalo veliku bol. Možda nas se sada odbacuje kao konzervativce jer tako snažno prianjamo uz jasno učenje Crkve. Uz arku Crkve držimo se tako čvrsto, znajući kakva je oluja i poplava vani. Nećemo je napustiti. Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. (2 Pt 2,20)

Oboje vam možemo veoma jasno reći: vizija svijeta o seksualnosti i obiteljskom životu je gnjila, puna smrti i laži. Ona uništava. Laži svijeta o seksualnosti su beskrajna jama ispunjena tamnim ništavilom. Uzrokuju da sve duše koje u nju uđu samo padaju sve dublje i dublje, kao predokus pakla. Mi se još uvijek molimo za milost zacjeljenja od rana iz prošlosti. Pronalazak katoličke vjere je u potpunosti bio dar milosti.

Svijet je sada ispunjen patnjom koju je uzrokovala seksualna revolucija. Ono što trebamo je jasnoća i milosrdnost u prezentiranju istine. Na seksualnost se ne fokusiram iz neke freudovske potrebe da o tome pričam, već zato što je gotovo svako sporno, u našem društvu aktualno i kontroverzno pitanje ujedno i izvor nereda i boli u obiteljima i individuama koje ih čine. Kontracepcija, masturbacija, pornografija, gay „brak“, transrodnost, razvod i dr. svode se na zbunjenost oko toga što seks jest i što znači. Ako riječ „seks“ znači užitak, tada sve može proći kao prihvatljivo, čak i muškarci koji upražnjavaju „seks“ s robotima ili jedan s drugim. No ako je seks povezan s brakom i rađanjem djece, tada sve ove stvari koje sam spomenuo postaju malo jasnije. Treba nam te jasnoće.

Kroz katehetske pripreme za sakramente inicijacije i nakon njih, morali smo puno tražiti, ali našli smo učenja Crkve, uglavnom kroz pisce, govornike i apostolate za laike. Teologija tijela i učenje o obiteljskom životu bili su nešto najljepše i oslobađajuće što sam ikad pročitao. Za nekog poput mene tko je vidio, proživio i osjetio svijet nakon pilule, Humanae Vitae je bila proročka i zapanjujuća u svom razumijevanju prave ljubavi u svijetu lažljivih tijela. Koliko u pravu papa Pavao VI. mora biti prije nego što se pastori Crkve prestanu crveniti pri spomenu ovih stvari? Puno je ovog bilo naučeno tijekom naše pripreme za brak, ali ništa nije došlo s propovjedaonice ili formalnog naputka župe ili biskupije. Tražili smo kruh, a dobili smo slane krekere iz 70-ih. Čuo sam doslovno samo jednu ozbiljnu propovijed na temu seksualne etike koja je eksplicitno objasnila crkveno učenje o kontracepciji.

Postoji očito nastojanje da se sada ide „malo lakše“ s razgovorom o seksualnosti – ili barem da to ne bude glavna tema. Ovo, zajedno s novim pokušajem da se stupnjuje preljub, šamar je svakome tko je ispunjen boli uzrokovanom seksualnom revolucijom. Mlađi, praktični i ozbiljni katolici su zbunjeni razinom volje naših otaca u Crkvi da se obrani ono što najviše boli, ignorira žrtve i naizgled zauzima strana onih koji nanose bol. Mrzim biti klišej pripadnik generacije “milenijalaca”, ali kada će samodopadnoj narcisoidnosti baby-boomera doći kraj? Možemo li reći da je njihova promiskuitetnost bila velika katastrofa i usredotočiti se na dobro, istinu i ljepotu? Nikome neće biti bolje od okolišanja oko pitanja seksualnosti. Nedavna povijest protestantskih zajednica koje su liberalizirale seksualnu etiku nam pokazuje da je odustajanje od inzistiranja na važnosti obitelji početak kraja za svaku crkvu. Anglikanska je crkva prva popustila i pogledajte ih sada. Oni koji su ih slijedili također propadaju.

Neka bude jasno: mi ne živimo u svijetu u kojem se učenja Crkve odbacuju. Mi živimo u svijetu u kojem nitko ne zna ta učenja! Oni koji imaju problem s Crkvom najčešće ne stoje na njezinu pragu zahtijevajući promjenu da mogu ući. Oni jednostavno vole vikati na velike mete. Ne postoji red gay muškaraca koji samo čekaju da se riječ „neuredni“ izbaci iz opisa homoseksualnih čina u Katekizmu Katoličke Crkve. „Za mnoge [gay muškarce] Crkva i dalje izgleda zbunjujuće i kaotično“, izvrsno objašnjava homoseksualac Joseph Sciambra u izvrsnom članku o načinu na koji gay muškarci razmišljaju o Crkvi. „U kombinaciji s lošom medijskom slikom koja okružuje skandal seksualnog zlostavljanja u Crkvi, većina gay muškaraca Crkvu smatra (…) beskrajno obuzetom vlastitim svijetom birokratskog dijaloga.“

Kao netko tko je izvana morao doći u župe i pokušati priključiti se lokalnoj zajednici, uvjeravam vas da „problem nedobrodošlice“ nije ograničen samo na homoseksualce. Dijalogiziramo o dijalogu kao da postoje redovi nekatolika na našim vratima koji samo čekaju da se otvore ta vrata dijaloga. Svi dokazi pokazuju da su vrata širom otvorena i da svi izlaze van.

Tužan sam jer kada slušam razgovore biskupa, mojih otaca, ne čujem da se postavljaju prava pitanja. Slušam o politici i praksi. Čujem govor o radosti Evanđelja, no nju se prevede kao „budi dobar i o teškim stvarima govori kasnije“. Čujem o slomljenim obiteljima i potrebi za suosjećanjem i razumijevanjem. Ne čujem ih da pitaju: „Zašto i kako smo bili tako posve nesposobni i bespomoćni u naučavanju istine našem stadu?“ To je za mene veliko pitanje. Istina je ovdje – naučavajte ju! Ne pokušavajte prilagoditi doktrinu da ona medijima zvuči dobro jer se to nikad neće dogoditi. Dođite nama, ljudima, i učite nas u ljubavi. Istina će nas osloboditi, ne neki neodređen i nerazumljiv jezik koji postoji samo na fakultetima i bogoslovijama.

Danas to izgleda kao da dioničari kompanije krive odjel za istraživanje i razvoj što nitko nije kupio proizvod, a u stvarnosti ga menadžeri nikad nisu stavili na police već su ga zakopali iz nekog straha. Usto što nisu proizvod stavili na police, menadžeri još predlažu promjene u boji, obliku i prezentaciji proizvoda, kao da to ima ikakve veze s problemom.

Volio bih da moji oci mogu vidjeti duboku, blatnu močvaru u kojoj se nalazimo. Želio bih da dođu u spas. Želim – Molim! – da vide naše okove i pomognu nam osloboditi ih se umjesto da te okove samo oboje zlatnom bojom i objasne da je ropstvo samo nesavršeno stanje u kojem nas treba pratiti. Razgovarajte s nama, ne s medijima. Mi trebamo eksplicitno, jasno i usredotočeno učenje o tome kako biti čovjek stvoren na slavu Božju. Trenutno je seksualnost veliki problem koji utječe na moje razumijevanje i orijentiranje prema mojoj svrsi. Trebamo očeve koji će nam pokazati put.

Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i zapušteni kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: “Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. (Mt 9, 36-38)

Jason Craig | thosecatholicmen.com

Prijevod: Dubravka Sertić | Bitno.net

Objavljeno: 17. kolovoza 2017.

Možda vam se svidi