Prošli tjedan za vrijeme ručka sjeo sam na posljednje prazno mjesto za stolom gdje su petorica bogoslova vodila vatrenu raspravu o svećeničkim zvanjima. Jedan od njih pokušavao je shvatiti zašto mu je župnik tek nakon što je primljen u bogosloviju rekao da je smatrao kako on ima poziv za svećeništvo. Ispričao nam je da tog svećenika poznaje većinu svoga života, da je dosta vremena proveo u svojoj župi, i da mu nitko nikada nije spomenuo da bi mogao ići za svećenika. Nego, tek nakon što je otkrio svoj poziv i došao u bogosloviju, župnik mu je rekao: “Uvijek sam mislio kako bi ti bio dobar svećenik.” Ovakvo župnikovo ponašanje bogoslovima nije imalo smisla. “Zašto?” upitao je. “Zašto mi ranije nije rekao kako misli da imam poziv? Zašto je čekao da uđem u bogosloviju da mi to kaže?” Nezadovoljni bogoslov se okrenuo prema meni i upitao me: “Što vi mislite, oče, zašto?” Odgovorio sam mu: “Zbog istog razloga zbog kojega muškarci gledaju pornografiju.”

Nakon početnog šoka, objasnio sam im svoju teoriju. Ona glasi ovako: Ako većinu muškaraca pitate zašto gledaju pornografiju, oni će vam dati očigledan odgovor. No ako zagrebete dublje ispod površine, pronaći ćete nešto mnogo ozbiljnije što zahvaća muškarčev um i srce. Najskriveniji, a možda i najrealniji razlog zbog kojeg muškarci gledaju pornografiju je taj što te pornografija ne može odbiti, a muškarčev najgori strah leži u odbijanju.

Pornografija vam daje potpunu kontrolu. Vi gledate slike koje želite gledati, vi činite što želite činiti dok ih gledate i kada ste gotovi, vi jednostavno ugasite kompjuter, telefon, tablet, televiziju ili zatvorite časopis. Jednostavno je. Ne postoji rizik. Ne postoji rizik jer ne postoji osoba, samo slike ljudi. Nema stvarnih ljudi. Ako ste sami, onda ne postoji nitko tko bi vas promatrao, svjedočio vašim slabostima, vidio vaše nesigurnosti – vidio vas kakvima jeste i volio vas. Ništa se od ovoga ne može ostvariti jer to nije u naravi pornografije. Pornografija ne predstavlja stvaran ljudski odnos, stoga u njoj nema mjesta za stvari poput prijateljstva, ranjivosti, zajedništva i ljubavi. U pornografiji nema odbijanja jer ne postoji nitko tko bi vas mogao odbiti. Muškarci potajno uživaju u tome, jer koji muškarac želi biti odbijen?

Muškarci su stvoreni da se suočavaju s opasnošću, da preuzimaju rizike, da kreću u lude pustolovine. Hrabri muškarci, kreposni muškarci i sveti muškarci čine ovo bez razlike. No oni isto shvaćaju da suočavanje s opasnošću, preuzimanje rizika i kretanje u avanture uključuje u sebi mogućnost podbacivanja, kritike i odbijanja. Uzmimo za primjer posljednji šut u košarkaškoj utakmici; postoji šansa da ćete promašiti i izgubiti. No uzbuđenje igranja košarke vezano je upravo za taj rizik. Ako preuzmete posljednji šut i postignete koš – pobjeda je slatka. No ako i promašite, preuzeli ste na sebe taj rizik. Učite iz gubitka. Zapravo ovo vas može učiniti boljim igračem ili u najmanju ruku boljim čovjekom.

Razmislite samo koliko je načina na koje mladić može pozvati djevojku na školski ples. Može zamoliti prijatelja da je pita umjesto njega. Može joj poslati poruku, nazvati je, poslati joj e-mail, napisati pismo. Može ju pitati uživo – pogledati je u oči, postati ranjiv, i nervozno reći: “Želiš li ići na ples sa mnom?” Ovo bi bio najrizičniji potez, no ako ona kaže „da“, bila bi to najveća nagrada.

Mnogi mladi koji danas čitaju ovo mogu pomisliti i reći: “Dajte, oče, nitko to više ne čini! Nijedan momak ne zove djevojku uživo na spoj ili ples.” Na što bih im ja odgovorio: “Zašto ne?” Je li to zbog toga što mladi muškarci nemaju želju za avanturom, rizikom i opasnošću? Sumnjam. Mislim da se razlog krije u tome što je mlade muškarce odgojila porno-kultura zbog koje žive u strahu od odbijanja. Oni misle: “Ako pozovem djevojku da izađe sa mnom, postoji šansa da ona kaže ne i ja ću ostati povrijeđen. Bolje mi je uopće ne pitati.” Pornografija nikad ne kaže ne. Mladi muškarci razmišljaju: “Ako pustim da me stvarno upozna, ne samo moje snažne već i slabe strane, ona me može odbiti. Zato je bolje da u potpunosti izbjegnem mogućnost odbijanja.“ Jer pornografija te nikad neće odbiti.

Da bi mladić postao muškarac, on treba prevladati strah od odbijanja. On mora prepoznati činjenicu da biti muškarac u sebi uključuje iskustvo odbijanja te rasta koji proizlazi iz njega i kroz njega. Čak je i Isus bio odbijen. Zar da očekujemo nešto manje za sebe?

Bilo da se radi o gledanju pornografije ili o strahu da pozovemo mladića na razmatranje poziva za svećeništvo, tajni razlog zbog kojeg muškarci čine mnoge glupe stvari je strah od odbijanja. Taj je strah posebno loš za žene u našim životima i za Crkvu – oboje očekuju i trebaju više od nas.

Ne postoji bolje vrijeme za nas muškarce u kojem se možemo više potruditi nego što je sada. “Esto vir” – Budi muškarac.

Izvor: Word on Fire | Prijevod: N.P.

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.