Starozavjetna knjiga o Tobiji pruža nam uvid u to kako voljeti ženu nepodijeljena srca. U njoj čitamo kako je arkanđeo Rafael spojio mladi par, Tobiju i Saru. Iako je Sara opisana kao “lijepa i razborita”, Tobija se pomalo nećkao oženiti se njome. Napomenuo je anđelu: “Čuo sam da je djevojka već bila dana sedmorici ljudi i da su svi nađeni mrtvi u svadbenoj sobi… bojim se da ću, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne čini zla drugima, osim onima koji joj se približe” (Tob 6,14–15).

Rafael mu odgovara: “Zato me poslušaj, brate: ona će biti tvoja žena, a ti se ne osvrći na demona, jer će još noćas biti tvoja… Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda.” Knjiga o Tobiji dodaje: “Kad je Tobija čuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu” (Tob 6,16–18). U drugome prijevodu čitamo da je Tobija volio Saru “toliko da više nije mogao skloniti svoje srce od nje”1

U noći njihova vjenčanja bračni se par združio u molitvi prije nego što je došlo do njihova sjedinjenja. Tobija je zatražio od Boga da ih blagoslovi, govoreći: “Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini. Smiluj mi se i učini da s njom doživim starost” (Tob 8,7). Zajedno su rekli: “Amen”, i zaspali.

Čuvši muža kako je izmolio ovu molitvu, možemo pretpostaviti da je Sara osjetila dubok mir. Kao suprotnost uzbuđenju i nemiru koje često osjeća pohotan par, ovdje je prisutan dubok spokoj koji proizlazi iz življenja Božje volje. U Pjesmi nad pjesmama zaručnica primjećuje: “Tako postadoh u očima njegovim kao ona što nađe smirenje” (Pj 8,10). Žena primjećuje razliku kada je se promatra kao predmet, a kada je se gleda kao Božju kći. Papa Ivan Pavao II. držao je ovo smirenošću nutarnjega pogleda.2 Jer Sari su, kao i zaručnici u Pjesmi nad pjesmama, bile poznate namjere njezina zaručnika i način na koji ju je gledao.

Žene vrlo dobro zapažaju kako ih se promatra. Ženski mozak ima naglašenu sposobnost čitanja lica, prosuđivanja pobuda i zamjećivanja nijansa govora. Neki znanstvenici teoretiziraju da bi ovo mogao biti način na koji je priroda opremila žene sposobnošću odabiranja prikladnih muževa. Žene su intelektualno opremljene da se zaštite od muškaraca koji ih ne će štititi.

Iako se Tobijina duša “privinu” uz dušu njegove lijepe zaručnice, on joj je težio s iskrenošću, a ne iz požude. Ovo nam sve govori o Božjemu naumu za muškarčevu spolnost. On ne namjerava uništiti našu muževnost ili ugasiti naše strasti. Kada muškarac istinski voli ženu, to ne znači da on prestaje biti opčinjen njome ili da mu ponestaje spolne žudnje. Naprotiv, on svoju žudnju za njom upotpunjava žudnjom da čini ono što je za nju najbolje. Drugim riječima, on ujedinjuje eros (žudnju) i agape (požrtvovnu ljubav).

Suvremeni bi svijet nažalost htio uvjeriti muškarce i žene da je takvo upotpunjavanje nemoguće. Pogledajte samo suvremene televizijske humoristične serije. Koliko se često muškarce u njima prikazuje kao bezumne ženskare? Primijetit ćete čak i to da Hollywood homoseksualne muškarce prikazuje kao jedine bezopasne muškarce s kojima žene mogu prijateljevati. Drugim riječima, žena je u društvu muškaraca samo onda uistinu sigurna kada su njihovi zdravi, muževni spolni nagoni dokinuti.

Kršćanski su muškarci dužni ženama – i jedni drugima – dokazati da je ovo laž. Kao što reče sveti Josemaría Escrivá: “Potrebna je križarska vojna muževnosti i čistoće da zaustavi i uništi divljački rad onih koji drže da je čovjek životinja. A ta je križarska vojna vaše djelo.”3

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jasona Everta Teologija tijela za njega. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

Više tekstova na ovu temu pročitajte ovdje.


1  Usp. TT 114,4.

2  TT 13,1; usp. TT 110,2.

3  Sveti Josemaría Escrivá, Put, Verbum, Split, 2010., str. 42., br.121.