DUHOVNI BOJ

Bitka za čovjekovu dušu vodi se preko istina o njegovu tijelu i spolnosti

Kada čujete riječ “seks”, što vam prvo pada na pamet? Je li to “veliko otajstvo” jedinstva u jednome tijelu kao nagovještaj Kristova jedinstva s Crkvom ili pak nešto, da tako kažemo, manje sveto?

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Ako je Bog stvorio tijelo i spolno sjedinjenje kako bi obznanio svoje vlastito vječno otajstvo ljubavi, zbog čega ih mi uglavnom ne sagledavamo na tako dubok način? Primjerice, kada čujete riječ “seks”, što vam prvo pada na pamet? Je li to “veliko otajstvo” jedinstva u jednome tijelu kao nagovještaj Kristova jedinstva s Crkvom ili pak nešto, da tako kažemo, manje sveto?

Promislite na trenutak o ovome. Ako tijelo i spolnost trebaju objaviti naše sjedinjenje s Bogom te ako postoji neprijatelj koji nas želi odijeliti od Boga, što mislite na što će nasrnuti? Ako želimo znati što je najsvetije na ovome svijetu, dovoljno je promotriti što se najnemilosrdnije obezvrjeđuje.

Naš neprijatelj nije glup. Zna da je uloga tijela i spolnosti objaviti božansko otajstvo. Iz njegova kuta gledanja, ta objava mora biti zagušena. Muškarce i žene treba držati daleko od spoznanja Božjega otajstva u njihovim tijelima. Kao što ćemo dalje još jasnije vidjeti, upravo je to sljepilo što ga je, na zmijin poticaj, uveo istočni grijeh. No, ne bojte se: Krist je došao navijestiti vraćanje vida slijepima! (v. Lk 4,18).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Za sada valja imati na umu kako se bitka za čovjekovu dušu vodi preko istine o njegovu tijelu. Nije slučajno što sveti Pavao, nakon spominjanja “velikoga otajstva” sjedinjenja u jednome tijelu u petome poglavlju Poslanice Efežanima, u idućemu, šestome, donosi poziv na oboružavanje svom opremom Božjom u sveopćemu boju između dobra i zla. Kao ishodište obitelji i života samoga, sjedinjenje spolova “smješteno je u središte velike borbe između dobra i zla, između života i smrti te ljubavi i svega što se ljubavi protivi” (PO, br. 23). Stoga, ako želimo pobijediti u duhovnome boju, sv. Pavao kaže da prvo što nam valja učiniti jest – ne šalim se, provjerite sami – “opasati (svoja) bedra istinom” (Ef 6,14). Teologija tijela jest glasan poziv Ivana Pavla II. svim muškarcima i ženama da učine upravo to: da opašu svoja bedra istinom koja će ih osloboditi za ljubav.

Temelj etike i kulture

U kulturalnoj raspravi o smislu spolnosti i bračne ljubavi ulozi su upravo nevjerojatno visoki. Kako primjećuje Ivan Pavao II., zajedništvo spolova “najdublji je temelj ljudske etike i kulture” (TOB 45,3). Što to znači? Ukratko, kako je sa spolnošću, tako je s brakom i obitelji, a kako je s brakom i obitelji, tako je s civilizacijom.
Radi toga je Karol Wojtyła (budući papa Ivan Pavao II.) u svojoj knjizi Ljubav i odgovornost napisao kako pomutnja glede spolnoga morala “sa sobom nosi vjerojatno veću opasnost nego što se to misli: opasnost svojevrsna miješanja osnovnih i elementarnih crta ljudskih nastojanja, putova ljudskoga postojanja. Takvo miješanje mora se – razvidno je – odraziti na sveukupan duhovni položaj čovjeka” (str. 61).

Promislite koliko je spolnost isprepletena sa samom stvarnošću ljudskoga postojanja. Bez spolnoga sjedinjenja svojih roditelja jednostavno ne biste postojali, a to isto vrijedi i za njihove roditelje, i tako dalje, i tako dalje – unedogled. Svako je ljudsko biće konačni ishod tisuća i tisuća neophodnih spolnih sjedinjenja. Uklonite li samo jedno spolno sjedinjenje iz svoga obiteljskog stabla, ne biste postojali ni vi ni itko drugi tko je potekao iz toga sjedinjenja. Svijet bi bio drukčiji. Jednako se tako možete vratiti naraštajima unatrag i uvesti samo jedno kontracepcijom spriječeno sjedinjenje u svoju lozu, i opet vas ne bi bilo, baš kao ni bilo koga drugoga tko je potekao iz toga dijela vašega obiteljskog stabla. Svijet bi bio drukčiji.

Kada se poigravamo s Božjim planom za spolnost, poigravamo se s kozmičkim tijekom ljudskoga postojanja. Ljudski rod – njegovo postojanje, njegova ravnoteža – doslovce ovisi o tome tko s kime ulazi u spolni odnos i na koji način. Kada je spolno sjedinjenje usmjereno ljubavi i životu, ono izgrađuje obitelji, a onda i kulture koje žive istinu ljubavi i života. Kada je usmjeren protiv ljubavi i života, spolni čin donosi smrt – ono što Ivan Pavao II. sumorno, ali ispravno, naziva “kulturom smrti”. “Kultura smrti” je kultura koja, ne prepoznajući bezgraničnu vrijednost svake ljudske osobe, bira smrt kao “rješenje” svojih problema.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa Teologija tijela za početnike. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.

Sve tekstove ovog autora pročitajte ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 7. studenoga 2015.

Možda vam se svidi