Riječ ohrabriti znači „uliti hrabrost“. Nastojimo djeci uliti hrabrost da se odvaže pokušati više. Malenome je djetetu gotovo svako iskustvo novo. Učiti hodati, govoriti ili voziti bicikl od njega neprestano zahtijeva hrabrost. Svojim riječima mi ili ohrabrujemo ili obeshrabrujemo djetetova nastojanja.

Logopedi kažu da djeca uče govoriti oponašajući odrasle, ali da se postupak učenja ubrzava ako odrasli ne samo izgovaraju riječi jasno, nego i riječima pružaju ohrabrenje djetetu u nastojanjima da ih izgovori ispravno. Izjave poput: „Blizu si, to je dobro, da, izvrsno, uspio si“, ohrabruju dijete ne samo u učenju trenutačnih riječi, nego i u razvoju budućeg rječnika. Ista postavka vrijedi i u djetetovu učenju društvenih vještina. „Vidio sam kako si podijelila svoje igračke s Madison. To mi je drago – život je mnogo jednostavniji kad dijelimo.“ Ovakve i slične riječi pružaju djetetu tu dodatnu nutarnju motivaciju da postupa protivno svojoj možda i naravnoj želji da grabi sve za sebe. Ili zamislite roditelja koji govori šestašu: „Danny, primijetio sam da si večeras nakon utakmice pažljivo slušao Ravija dok je govorio što misli o svojoj igri. Bio sam tako ponosan na tebe zato što si mu posvetio punu pozornost, premda su te drugi tapšali po leđima dok su prolazili pored tebe. Saslušati ljude jedan je od najvećih darova koje im možeš dati.“ Ovaj roditelj ulijeva Dannyju hrabrost da razvije vještinu slušanja, jednu od najvažnijih vještina na području međuljudskih odnosa.

Možda je vama teško koristiti riječi ohrabrenja. Imajte na umu da je obilježje osjećaja ohrabrenosti među ostalim i dobro tjelesno zdravlje. Vedrina i vitalnost traže energiju, to znači da kao roditelji trebamo biti što je moguće više zdravi tjelesno, umno, emocionalno i duhovno. Kad se osjećamo ohrabrenima, sposobniji smo i ohrabrivati djecu. U obiteljima s oba roditelja, roditelji trebaju ohrabrivati jedno drugo; ako ste samohrani roditelj, pronađite prijatelje i rodbinu od povjerenja, koji će vam podizati raspoloženje i davati snagu.

Najveći neprijatelj ohrabrivanja naše djece je gnjev. Što više gnjeva roditelj u sebi nosi, to će više gnjeva iskaliti na djeci. Rezultat su djeca koja se protive i autoritetu i roditeljima. Dakle, promišljeni roditelj napravit će sve što je u njegovoj ili njezinoj moći da ublaži svoj gnjev – da ga ima što manje i da se zrelo nosi s njime.

Pisac Mudrih izreka uistinu je mudar: „Blag odgovor ublažava jarost’’. Glasnoća roditeljeva glasa uvelike utječe na to kako će mu dijete odgovoriti. Treba vježbati da naučimo govoriti nježno, ali to uistinu svi možemo naučiti. Također, kad se osjećamo napetima zbog djece, možemo naučiti govoriti smireno i postavljati pitanja kad god je to moguće, umjesto da izdajemo zapovijedi. Na primjer, koja bi od ovih izjava najviše ohrabrila dijete ili tinejdžera? „Idi baciti smeće odmah!“ ili „Bi li mi, molim te, otišao baciti smeće?“ Kad pokušamo ohrabriti dijete u određenoj stvari, vjerojatnije je da će nam odgovoriti kako želimo, negoli odbaciti naše zamisli.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Garyja Chapmana i Ross Campbell “Pet jezika ljubavi djece”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.