Nakon božićne poruke u kojoj je opomenuo očeve kako njihovo roditeljstvo nije samo biološke već i duhovne prirode, splitski nadbiskup, mons. Marin Barišić, ponovno je snažno progovorio o materijalnoj i duhovnoj krizi očinstva u obitelji, hrvatskom narodu i Crkvi.

Tekst je dio nadbiskupove uskrsne poruke (čiji sadržaj u cjelini možete pročitati OVDJE), a Bitno.net posebno izdvaja posljednje četiri točke upućene očevima:

“Oče, nosiš najčasniji naslov Boga kojega zovemo Ocem svih ljudi. I ti si otac u svojoj obitelji, roditelj svojoj djeci. Za oca netko reče: ‘Ništa značajnije ne može učiniti za svoju djecu, nego da voli njihovu majku.’ Dobar otac svojoj djeci je onaj koji poštuje svoju ženu, a isto tako, dobra je majka svojoj djeci koja poštuje svoga supruga. U zajedništvu ljubavi darovali ste život svojoj djeci. Ne samo darovali, već im želite sve najbolje: da budu zdravi, sretni, i da od smrti ozdrave. Za život su rođeni. Zahvaljujući upravo vama, svom ocu i svojoj majci, to mogu biti i to mogu ostvariti.

Otac znači sigurnost, odlučnost, pothvat, odgovornost, ohrabrenje, pripadnost. Otac nas otvara i uvodi dublje i smjelije u stvarnost života, a isto tako, usmjeruje prema nebeskom Ocu. U očevoj odlučnosti i vjerodostojnosti djeca će cijeniti i poštivati oca i kad ne dijele u potpunosti njegove stavove. I sami će uvidjeti da je otac u mnogočemu imao pravo, jer su mu razmišljanja bila dublja i mudrija od njihovih površnih ili trenutačno emotivnih reakcija. Stoga oče ne budi zabrinut ako tvoja djeca i supruga ne prihvaćaju uvijek tvoje riječi i stavove, već se brini za to što te uvijek gledaju kao svoj uzor. Nikada ne zaboravite da će jednog dana vaša djeca slijediti vaš primjer, a ne samo vaš savjet. Kad god mole obiteljsku molitvu ‘Oče naš’ neka budu radosni što pripadaju Božjoj obitelji – Crkvi. Isto tako neka budu radosni što imaju tebe za svog zemaljskog oca.

Današnja obitelj živi u vremenu velikih promjena i izazova. Mnogi su roditelji danas osiromašeni u svojoj ulozi oca odgojitelja zbog gubitka radnog mjesta i nedostatka primanja, ali još više su prikraćeni u svom očinstvu zbog mentaliteta koji unosi poremećaj duhovnih i moralnih vrijednosti, koje su ponekada više naklonjene umiranju i smrtnosti, nego kulturi života i nadi uskrsnuća. Ali uza sve to, ti oče, ostaješ ono što jesi: jednom roditelj, trajno otac. Tvoja djeca, tvoja obitelj, društvo, Crkva ne mogu bez tebe.

Vjerojatno vam je poznat slučaj junaka Odiseja iz grčke mitologije. Poslije rata otac Odisej se gubi, luta na povratku doma. Kod kuće ga čeka vjerna supruga Penelopa, koja živi sama sa sinom Telemahom. Sin ne može bez oca. Sin treba oca. Dugo čeka njegov povratak i sam ga ide tražiti na uzburkanom moru.

Oče, današnji ‘Telemah’ – tvoj Luka, Klara, Ante, Ana… – na uzburkanom moru života, uz tolike poteškoće i smrtne opasnosti traže tebe svoga oca. Ne mogu bez tebe! Dopusti im da te nađu. Trebaju te! Kada je njihova volja slaba, kada su bezvoljni i izgubljeni, ti ih hrabriš i pomažeš, oživljavaš, uskrsavaš… Otac nam treba u svim fazama odrastanja. A kad otac izađe iz okvira zemaljskog vremena, njegovu sliku uokvirujemo i držimo u svome domu, kao dragu uspomenu suživota, ne samo prošlosti, nego i kao svetu memoriju budućnosti. Memoriju koja nas podsjeća na očinske vrednote, koje nas otvaraju i uvode u ono željno ozdravljenje od smrti, do nade uskrsnoga jutra. Zato dragi oče, neka se u novosti Uskrsa dogodi tvoj povratak i novi susret u obitelji, s tvojom djecom. Neka tvoja prisutnost bude prepoznatljiva u onoj radosti: ‘Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.’

Sretan Uskrs, sretan susret! Sretan i blagoslovljen Uskrs vama dragi roditelji, tebi oče i tebi majko, kao i vašoj djeci. Sretan Uskrs svima vama braćo i sestre, i svim ljudima dobre volje.”

Bitno.net