Roditelji često prigovaraju da im dijete, jednom kad uđe u pubertet, više ne želi razgovarati s njima. „Moj tinejdžer ne želi razgovarati. Zašto bih onda uopće pokušavao voditi kvalitetan razgovor?“ Istina je da tinejdžeri imaju veću potrebu za privatnošću od mlađe djece. Misliti i osjećati drukčije od roditelja dio je osamostaljivanja. Ima trenutaka kad tinejdžeri ne žele „razgovarati o tome“, zato što to žele prvo riješiti sami sa sobom. U tim prilikama nije mudro vršiti pritisak na tinejdžera da progovori. Trebamo samo dati tinejdžeru do znanja da mu stojimo na raspolaganju ako poželi razgovarati.

Ponekad tinejdžeri ne žele razgovarati s roditeljima zato što su se, kad su zadnji put pokušali voditi razgovor s njima, osjetili odbačeno i poniženo. Kao roditelji, moramo čuti što govorimo i kako to govorimo. Ako se vaš tinejdžer vrati kući obeshrabren zbog neuspjeha u školi i počne vam o tome govoriti, a vi mu kažete: „Što si učinio ovoga puta?“ razgovor je gotov i tinejdžer odlazi od vas s osjećajem da ga ne razumijete.

Ponekad roditelji dobacuju isprazne utjehe. „Za tjedan dana nećeš se ni sjećati ovoga danas.“ U nekim drugim prigodama, pak, skloni su olako dijeliti savjete: „Ta ti malodušnost neće pomoći. Zašto ne odeš malo trčati ili tako nešto?“

Ovakvi odgovori onemogućuju komunikaciju. Na ovaj način poručujete da vi sve znate. Ne izražavate suosjećanje s tinejdžerom zbog onoga što on osjeća u tom trenutku. Neki tinejdžeri ne razgovaraju zato što su s vremenom naučili da će dobiti samo ovakve odgovore. Zašto bi se onda trudili?

Kao roditelji, možemo pomoći potaknuti komunikaciju tako što ćemo biti osjetljivi na tinejdžerova raspoloženja. „Čini se da si danas imao naporan dan. Želiš li razgovarati o tome?“ – to je pozivnica koju će prihvatiti mnogi tinejdžeri. „Večeras mi izgledaš sretno i uzbuđeno. Je li ti se danas dogodilo nešto dobro?“ – time ćete tinejdžerici olakšati razgovor. Suosjećajno slušanje (o kojemu smo ranije govorili) i pitanja koja ne zvuče poput prijetnje stvorit će ozračje u kojem će vaša tinejdžerica lakše zapodjenuti razgovor. Ne zaboravite, vaša tinejdžerica ima pravo zadržati misli i osjećaje za sebe. Ponekad će to i odlučiti učiniti. Ako je u tim situacijama pokušavate nagnati na razgovor, time kao da poričete njezinu individualnost i neovisnost. Dajte joj do znanja da ste otvoreni za razgovor ako poželi porazgovarati s vama.

Ponekad su tinejdžeri voljni razgovarati, ali ne onda kad bi to roditelji htjeli. Ponekad žele razgovarati kad je njima najzgodnije. Često je to u večernjim satima, u privatnosti njihove sobe, ili u kuhinji nakon što svi ostali otiđu spavati. Pažljivi će roditelji iskoristiti te prilike kad god se pojave. Dva sata sna manje neće poremetiti roditeljevo cjelokupno zdravlje, ali dva sata kvalitetnog vremena s tinejdžerom mogla bi značiti da će tinejdžer otići u krevet s osjećajem da je voljen, a ne da se osjeća usamljeno i odbačeno.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Garyja Chapmana “Pet jezika ljubavi tinejdžera”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.