DON BOSCOV ODGOJNI SUSTAV

Puno više nego da nešto ‘učinite’ za njih, djeca trebaju vaše društvo

Djeca se ne zadovoljavaju stvarima koje roditelji “čine” za njih. Ako se roditelji ograniče na to da ih odvezu u školu, da im pribave najzdraviju hranu, da im kupe najmodernije igračke, neće postići najvažniji cilj.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

“Provedi s mladima sve vrijeme koje imaš na raspolaganju.” Ovaj savjet što ga je don Bosco dao svojim salezijancima samo je naizgled jednostavan. Fizička i duhovna prisutnost starijih među mladima znakovita je i neizostavna u preventivnom odgoju.

“Da bi se održala živom njegova urođena sposobnost divljenja, djetetu je potrebno društvo barem jednog odrasla čovjeka s kojim će to divljenje podijeliti i koji će zajedno s njime otkriti radost, prihvaćanje i tajnu svijeta u kojem živimo”, piše Rachel Carson. Roditelji, često zaposleni, trude se prekomjerno da učine što je više moguće za djecu, čak i više nego što sati jednog dana dopuštaju. Zato se uvečer osjećaju neuspješni, frustrirani i iscrpljeni. Dan započne s popisom stvari koje treba učiniti i sa željama, a završi se s isto tako dugim popisom neispunjenih želja.

Djeca se ne zadovoljavaju stvarima koje roditelji “čine” za njih. Ako se roditelji ograniče na to da ih odvezu u školu, da im pribave najzdraviju hranu, da im kupe najmodernije igračke, neće postići najvažniji cilj. Ono što djeca najviše trebaju jest “društvo” svojih roditelja. Kad se to zaboravi, izgubi se nešto više od onih nekoliko sati dnevno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Preventivni sustav je duboko human, zasnovan je na suživotu i na sadržajima koje taj suživot treba sadržavati da bi bio bogat, da bi stvarao zadovoljstvo, bio privlačan i da bi izgrađivao. Svakog dana postoje dragocjeni trenuci, koji ne zahtijevaju mnogo vremena ili posebnog truda, ali koji su prebogati s odgojnog gledišta. Pogledajmo primjerice tri takva trenutka.

Blagovati zajedno. Danas su sve brojnije “obitelji formule jedan”, “obitelji u utrci”. Za mnoge je zajedničko objedovanje stvar prošlosti. Prije nekog vremena barem je večera bila prigoda za obiteljsko okupljanje, spojnica između dnevne buke i noćnog odmora. “Vrijeme večere”, piše jedna majka, “bilo je vrijeme kad smo zapažali koliko smo jedni drugima važni u dobru i zlu, bilo je vrijeme opuštanja: pričali smo jedni drugima novosti,razgovarali o problemima, prepričavali dnevne događaje i planirali što ćemo raditi sutra.”

Obratimo li pažnju na nekoliko pojedinosti, možemo oživjeti tradiciju koja je u sve većoj opasnosti.

Želimo li zajedno blagovati, moramo se svi potruditi. Možda neće uspjeti svaki dan, ali to treba biti posebni trenutak koji će objediniti čitavu obitelj.

Ozračje mora biti vedro i opušteno. Važno je da se izbjegavaju prodike tipa: “Uvuci te laktove!”, “Sjedni uspravno!”, “Jesi li napisao zadaću?”, “Zatvori usta dok žvačeš!”. Večera nije mjesto ispitivanja savjesti ili međusobnih optuživanja.

Televizor treba ugasiti. Istraživanja pokazuju da je mali ekran poguban za obiteljska okupljanja. Važno je da se djeci posvijesti kako je vrijeme provedeno u obitelji daleko važnije od onoga koje se provodi pred televizorom.

Svi trebaju naučiti govoriti i slušati. Postoji opasnost da sve završi klasičnom stranputicom (Otac: “Što si sve danas radio?”. Sin: “Ništa”). Kad djeca čuju kako roditelji pripovijedaju i raspravljaju o dnevnim događajima, i sami će lakše govoriti o svojim uspjesima i neuspjesima, o ljudima koje su susretali, o idejama koje su im pale na pamet.

Važno je također da i najmlađi mogu doći do izražaja.

Svaka bi obitelj trebala imati male obrede. Može se upriličiti kratka zahvalna molitva, rasporediti tko će prostrti stol, pokupiti tanjure, oprati suđe, što će se “uspješnoga” proslaviti, itd.

Čitati zajedno. Mnogi roditelji i odgojitelji zabrinuti su zbog preslabog interesa koju djeca i mladi pokazuju za lektiru. Pisana riječ upućuje na razmišljanje, razumijevanje i kulturu. Razvijanje interesa za lektiru prolazi neke važne stupnjeve: roditelji trebaju više čitati djeci, zatim čitati s djecom. Jedino roditelji svojim primjerom mogu djeci prenijeti strast za čitanjem knjiga.

Zajedno moliti. Lakše je i prihvatljivije s malom djecom. Postoji opasnost da se sa zajedničkom molitvom prestane upravo onda kada je za obitelj najvažnije da se sačuva objedinjena i duhovno bogata. Zajedničko sudjelovanje na svetoj misi također proširuje i oplemenjuje dušu kršćanske obitelji.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Bruna Ferrera “Sretni roditelji – s don Boscovim odgojnim sustavom”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 23. listopada 2015.

Možda vam se svidi