Pogrešna ideja o zajedništvu u braku

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Draga Julie,

ne mogu kriviti Michaela zbog njegova nezadovoljstva što si prihvatila poziv na ručak kod Fergusonovih na Uskrsni ponedjeljak: rekla si “da” bez da si pogledala izraz njegova lica kako bi otkrila njegove želje, dok je on u stvari želio pronaći ispriku jer ne uživa u njihovom društvu.

Čini mi se da si upala u uobičajenu zamku – pogrešnu ideju o zajedništvu u braku. Istina je da je brak zajednica ljubavi u kojoj su supružnici pozvani da postanu “jedan um, jedno srce i jedna duša”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ali postoje pravilno i pogrešno zajedništvo. Razliku između njih pokušat ću objasniti riječima iz knjige moga supruga Metafizika zajedništva, u kojoj on odvaja pojmove stapanje i sjedinjenje.

Stapanje se odnosi na međusobno spajanje dviju supstanci u novu. Kada se stope, individualnost svake pojedine supstance nestaje. Uzmi na primjer dva komada željeza koji se zagrijavaju do točke taljenja i uliju u posudu: oni se stope i više ih se ne može razlikovati jer su postali jedna veća tvar.

To nije moguće napraviti s ljudima, koji po naravi imaju tako savršenu individualnost da ne mogu postati dijelovi nečega drugog. Još više, kad bi se dvije osobe mogle stopiti, one se ne bi mogle međusobno voljeti, jer ljubav zahtijeva dvojnost. To je razlog zbog čega ljubav između dvije osobe ne cilja na stapanje (koje bi moglo uništiti ljubav), nego na sjedinjenje.

Sjedinjenje iziskuje da te dvije osobe ostanu u potpunosti ono što jesu, jasno odvojene – a ipak međusobno vezane “zlatnim nitima ljubavi”. Muž i žena povezani ljubavlju postaju jedno, ali time ne prestaju biti u potpunosti ono što jesu, dvoje jasno različitih pojedinaca. U stvari, na tajanstven način kroz ljubavno sjedinjenje i jedan i drugi na novi i dublji način pronalazi sebe i svoju jedinstvenu individualnost.

Tu se možda krije ključ problema koji je izazvalo tvoje prihvaćanje poziva na ručak kod Fergusonovih bez da si se posavjetovala s Michaelom. Zbog snage tvoga sjedinjenja s Michaelom, mislila si da nije potrebno posavjetovati se s njim. Pretpostavila si kako će zbog toga što ste vas dvoje jedno, on željeti sve što i ti želiš.

Ako dopustiš da ti to postane navika, Michael bi mogao početi osjećati kako ga više ne shvaćaš ozbiljno kao osobu – kao jedinstvenoga, nezamjenjivog pojedinca s vlastitim mišljenjem, vlastitom voljom, vlastitim srcem i vlastitom osobnošću – što je jednako zaključku kako ga više ne smatraš voljenim partnerom, već samo produžetkom same sebe, kao da je vaše partnerstvo stapanje dijelova u jedno umjesto sjedinjenje dvaju pojedinaca.

Sasvim je paradoksalna činjenica da ćete jačanjem vašeg sjedinjenja i boljim međusobnim poznavanjem više dolaziti u napast uzimati želje jedno drugoga kao nešto što se samo od sebe razumije. Istodobno, postat će puno važnije bezuvjetno poštovati osobnost drugoga. Ostaneš li uvijek budna prema Michaelu kao prema pojedincu s kojim si se ujedinila u ljubavi, spriječit će se nesporazumi u budućnosti.

Još jednom vidiš da je brak trajni poziv na brižnu budnost, nježno osluškivanje duše svoga supružnika.

Nadam se da ručak kod Fergusonovih nije bio previše mučan za Michaela.

Voli te,

Lily

Preuzeto iz knjige Alice von Hildebrand, ”Ljubavlju oplemenjeni”


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 20. studenoga 2013.

Možda vam se svidi