Draga Julie,

baš sam jutros primila tvoje pismo u kojem pišeš kako ste ti i Michael potišteni nakon ručka s DeLislesovima. Ironično je kako se ugodno poslijepodne s prijateljima može pretvoriti u priliku za tjeskobu. Njihova vas je zajednička sreća oboje uzrujala, jer − divim se tvom iskrenom priznanju − zavidite im.

Izgleda da su oni postigli ono što malo parova postigne: savršeni sklad, sinkronizaciju koja te podsjeća na savršen duet. Odjednom su na vidjelo izišle sve one male, dnevne smetnje i prepirke koje se javljaju u vašem braku i ti si shvatila koliko ste ti i Michael zapravo daleko od savršenoga jedinstva. To me ne iznenađuje. Nemoj zaboraviti činjenicu da poteškoće nisu iste u svim brakovima. Neki ljudi imaju laku i ugodnu narav (Christine ima jednu od najblažih naravi na koju sam ikada naišla, što je velika pomoć u braku). Ti i Michael nemate tako blage naravi – ali se ne može reći ni da ste od jutra do mraka u ratu sami sa sobom, što bi učinilo brak vrlo teškim.

Dakle, možda bi se trebala zapitati: “Što je za tebe i Michaela sada tema?” A na taj mučan ručak gledaj kao na još jednu situaciju koja ti pruža izbor između pravilnoga i pogrješnoga odgovora na nju. Pogrješan odgovor bio bi da malodušno baciš oružje: “Možda drugi to mogu ostvariti – oni su imali više sreće. To kod nas ne uspijeva”. Pravilni je odgovor dopustiti da vas predivni brak Georgea i Christine uvjeri da se pravi sklad među supružnicima stvarno može postići.

Ako se obeshrabriš, pokušaj se prisjetiti priče sv. Augustina, koji je, prije svoga obraćenja, čuo o čudesnim pothvatima koje su kršćani izveli i uzviknuo: “Ako drugi to mogu, zašto ne bih i ja?” I borio se još odvažnije kako bi se, uz Božju milost, oslobodio od grijeha.

Vaš brak se, bez sumnje, može poboljšati na mnoge načine. Ali ova je činjenica zapravo puno manje važna od tvoje čvrste odluke da se nakon svakoga pada podigneš i kažeš: “Sada počinjemo ponovno”. Nesavršen bračni par koji neprekidno nastoji produbiti svoj sklad i ljubav, mnogo je dalje otišao od para koji vjeruje da je postigao savršenstvo i koji se “ugnijezdio” u spokojnu samodopadnost. Uvjerena sam da George i Christine nisu jedinstvo postigli preko noći niti bez velikih žrtava i patnja. Kao u svakome pravome ljubavnom odnosu, jedinstvo je stvorila njihova stalna želja za daljnjim poboljšanjem i ono će trajati onoliko dugo koliko zadrže tu odluku.

Klikni like i pridruži nam se:

Bez obzira na određene poteškoće koje pogađaju vaš brak, strpljenje puno ljubavi, dobra volja i molitva (puno, puno molitve!), omogućit će vam da ih pobijedite i donijeti vam stvaran i željeni uspjeh – u koji ja uopće ne sumnjam.

Neka primjer Georgea i Christine potakne tebe i Michaela da budete još gorljiviji u vježbanju “umijeća ljubavi”. Ljepota koju vidite u tuđem vrtu poziv je da njegujete svoj vrt s još većom ljubavlju i pažnjom.

Voli te,

Lily

Gornji tekst je izvadak iz knjige Alice von Hildebrand, Ljubavlju oplemenjeni. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.