Negativne strane bliskosti

Naučimo ne prekidati svog supružnika, čak i kada znamo što želi reći

U gotovo svakom braku koji poznajem – a ni moj vlastiti nije bio iznimka – muž i žena prekidaju jedno drugoga. To je negativna strana bliskosti u kojoj vrebaju mnoge opasnosti…

Foto: Shutterstock

Foto: Shutterstock

Draga Julie,

uvijek se iznova divim različitosti brakova, kao i različitosti duša. No, tvoje me posljednje pismo podsjetilo da i među brakovima, kao i među dušama, ima mnogo sličnosti.

Nisi ti jedina koja se suočava s takvim problemom: u gotovo svakom braku koji poznajem – a ni moj vlastiti nije bio iznimka – muž i žena prekidaju jedno drugoga.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Suprug započinje s pričom, ali ga supruga prekida i ispravlja: “To se dogodilo u utorak, a ne u ponedjeljak, i bila je pudlica, a ne škotski ovčar”. Priča se, na taj način, prekinula, suprug je ostao povrijeđen, a slušatelji su se našli u nelagodnoj situaciji.

U drugoj situaciji, supruga započinje rečenicu, a suprug je, vjerujući da zna što će ona reći, dopunjava, dok ona ostaje začuđena i bez riječi.

Prekinuti drugu osobu je, najblaže rečeno, neuljudno, i pristojna osoba to ni u snu ne bi učinila u formalnim prigodama. No ipak, imamo ružnu naviku prekidati nama bliske osobe. To je negativna strana bliskosti u kojoj vrebaju mnoge opasnosti, a prva od njih je nepoštivanje.

Na taj način postupamo kada smo duboko uvjereni da mi možemo bolje oblikovati misao, ne pružajući drugoj osobi mogućnost vlastitoga izražavanja. Drugim riječima, mi smo mu dali do znanja: “Unaprijed znam što ćeš reći”.

Siegfriedu Hamburgeru, najboljemu prijate­lju­ moga supruga se, za vrijeme Prvoga svjetskog rata, oštetio bubnjić uha, nakon čega je ubrzano počeo gubiti sluh. Mogućnost potpune gluhoće neizmjerno ga je mučila i jedan dan se povjerio mome suprugu o tome koliko bi mu bilo bolno biti isključen iz razgovora svojih prijatelja.

Moj suprug mu je, da bi ga utješio, obećao da će mu, ako do toga dođe, na komadiću papira pisati ono najvažnije o čemu se razgovara. “Mnogo sam ti zahvalan”, odgovorio mu je Hamburger, “ali bih ipak više volio čuti tvoj glas – pa i ako samo kažeš: ‘Dva su sata’”.

Kada dođeš u iskušenje prekinuti Michaela, sjeti se ovih dirljivih riječi Siegfrida Hamburgera i pomisli koliko ćeš jednoga dana, ako budeš imala nesreću postati udovica, očajnički htjeti čuti Michaelov glas – kojeg si tako često utišavala.

Možda će ti ova misao pomoći u svladavanju naše duboko usađene ljudske sklonosti prekidanju jedni drugih.

S ljubavlju,

Lily

Gornji tekst je izvadak iz knjige Alice von Hildebrand, ”Ljubavlju oplemenjeni”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 29. ožujka 2015.

Možda vam se svidi