TEKST ZA ONE KOJI MISLE DA JE RAZVOD JEDINO RJEŠENJE

Napravila sam jedan popis i on je spasio moj brak

“Durila sam se, plakala i ljutila”, “Bilo me je sram biti s njim”, “Ponašala sam se kao ‘mučenica’”, “Cijelo sam vrijeme željela biti udana za nekoga drugoga”… Moj se popis nastavio u nedogled.

Foto: Shutterstock

Foto: Shutterstock.com

Došao je i taj dan. Izdržala sam u braku koliko sam mogla. Kada je moj muž Bill otišao na posao, spakirala sam kovčege za sebe i našeg četrnaestomjesečnog sina i otišla iz kuće.

Prošlo je samo godinu dana otkad smo se preselili u grad u kojem su živjeli moji roditelji. Moja odluka o napuštanju Billa bila je lakša time što su moj otac i majka živjeli blizu. Gnjevna izraza lica i sa suzama u očima ušetala sam u majčinu kuhinju.

Dok je majka pridržavala dijete ja sam iznosila svoju “deklaraciju neovisnosti”. Nakon što sam se umila i popila šalicu tople kave, majka mi je rekla kako će mi ona i otac pomoći. Činjenica da su bili tu za mene davala mi je veliku utjehu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Majka mi je rekla: “Prije nego što napustiš Billa, moram te zamoliti da izvršiš jedan zadatak.”

Spremila je sina na spavanje, uzela olovku i list papira, te nacrtala okomitu liniju po sredini stranice. Rekla mi je da na lijevoj strani papira napišem sve stvari koje je Bill napravio a zbog kojih više ne mogu živjeti s njim. Dok sam promatrala liniju po sredini lista, pretpostavila sam kako će mi reći da na desnoj strani napišem sve njegove dobre osobine. Znala sam kako će popis na lijevoj strani biti znatno duži. Ovo će biti lako, pomislila sam, i odmah počela ispunjati lijevi stupac:

“Bill nikad nije skupljao odjeću s poda”, “Nikad mi nije govorio kada izlazi vani”, “Imao je ružnu naviku ispuhivanja nosa i podrigivanja za stolom”, “Nikad mi nije donosio lijepe poklone”, “Odbijao je uskladiti svoju odjeću”, “Bio je škrt s novcem”, “Nikada nije pomogao s kućanskim poslovima”, “Nije pričao sa mnom”.

Lista se nastavljala u nedogled, sve dok na kraju nisam ispunila cijelu stranicu. Bilo je i više nego očito da nijedna žena ne bi mogla živjeti s ovim čovjekom.

Samodopadno sam pogledala svoju majku i rekla: “A sada ćeš mi sigurno reći da na desnoj strani napišem sve Billove dobre strane?”

“Ne”, rekla je majka. “Ja poznajem sve Billove dobre strane. Umjesto toga, želim da mi na desnoj strani napišeš ono što ti napraviš kad on učini jednu od navedenih stvari. Kako ti odgovoriš na njih.”

Ovo je bilo još teže. Cijelo sam vrijeme mislila na nekolicinu Billovih dobrih osobina koje bih mogla navesti, no ovdje se radilo o meni. Znala sam kako majka neće dopustiti da odustanem od ovog zadatka dok ga ne završim. Tako sam počela zapisivati svoje odgovore.

“Durila sam se, plakala i ljutila”, “Bilo me je sram biti s njim”, “Ponašala sam se kao ‘mučenica'”, “Cijelo sam vrijeme željela biti udana za nekoga drugoga”, “Na njegovo ponašanje odgovarala sam šutnjom, mislila sam kako je ona najbolji odgovor”… Moj se popis nastavio u nedogled.

Kada sam došla do dna stranice moja je majka uzela papir i otišla do ladice. Uzela je škare i izrezala papir po okomitoj liniji. Lijevi je stupac zgužvala i bacila u koš za smeće, te je meni predala desni stupac s popisom mojih reakcija na Billovo ponašanje.

Rekla mi je: “Uzmi ovaj popis i odnesi ga kući. Provedi dan u razmišljanju nad stvarima koje si zapisala. Ja ću danas pričuvati dijete. Ako iskreno učiniš ovo što tražim od tebe, i još uvijek budeš htjela napustiti Billa, tvoj otac i ja ćemo te podržati.”

Ostavila sam kovčege i dijete kod svojih roditelja i odvezla se kući. Sjela sam na kauč s tim komadom papira u svojoj ruci i nisam mogla vjerovati s čime sam bila suočena. Bez Billovih neugodnih navika koje su činile protutežu mojim reakcijama ovaj je popis djelovao užasavajuće.

Ispred sebe sam imala popis sitničavog ponašanja, sramotnih navika i destruktivnih odgovora. Posvetila sam se ovom popisu narednih nekoliko sati pokušavajući oprostiti samoj sebi. Bila mi je potrebna snaga, vodstvo i mudrost u promjenama za koje sam se odlučila da ću ih provesti. Dok sam se molila shvatila sam koliko sam se djetinjasto ponašala. Nisam se više mogla sjetiti ni grijeha koje sam pripisala Billu. Može li biti apsurdnije?

Ništa što bi se smatralo nemoralnim ili teškim grijehom nije se nalazilo na tom popisu. Bila sam blagoslovljena s dobrim mužem – ne baš savršenim, ali dobrim mužem.

U sjećanje mi je došao događaj od prije pet godina kada sam obećala vjernost Billu. Voljet ću ga i poštivati u zdravlju i bolesti, u dobru i zlu. Ove sam riječi izrekla u prisutnosti svoje obitelji i prijatelja. No, ovog jutra bila sam spremna napustiti svoga muža zbog beznačajnih razloga.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uskočila sam u svoj auto i odvezla se do kuće svojih roditelja. Zapanjilo me je kada sam se prisjetila s kakvim sam osjećajima jutros ušla u tu istu kuću. Sada sam osjećala mir, olakšanje i zahvalnost. Kada sam uzela našeg sina ostala sam zapanjena čvrstinom odluke da promijenim svoj život. Moja je sitničavost mogla uzrokovati sinu gubitak dobrog oca. Na brzinu sam se zahvalila svojoj majci i odjurila kući. Dok se Bill nije vratio s posla, raspakirala sam kovčege i čekala.

Voljela bih reći kako se Bill promijenio – ali nije. I dalje je imao one neugodne navike kojima me sramotio i živcirao. Promjena se dogodila unutar mene. Od tog dana pa nadalje, postala sam odgovorna ne samo za svoje ponašanje u braku već i za svoje reakcije.

Više puta u dugom nizu godina ponovno sam ispisivala onaj papir. I dalje sam nastavljala moliti ga da mi oprosti moje patetične reakcije. Nakon petnaest godina braka (kada sam imala 49) Billu je dijagnosticirana Alzheimerova bolest. Morao je napustiti svoj posao učitelja i ja sam postala jedini skrbnik za našu obitelj, što me dovelo do neprospavanih dana i noći.

Billova svakodnevna životna borba nadahnula je mene i moje sinove. Ovisili smo o međusobnoj ljubavi – posebno kada se činilo da nam sve izmiče kontroli. Proveli smo sate prolazeći kroz sve moguće osjećaje, od ljutnje do žalosti. Pitali smo sami sebe “zašto?”

Na žalost bilo je mnogo dana kada mi je ponestajalo strpljenja iako sam znala da Bill čini sve u svojoj moći da me ne uznemiri. Shvatila sam da je moja odgovornost – odgovarati s ljubavlju.

Nebrojeno sam puta u sebi zahvalila svojoj majci koja je bila moj duhovni mentor. Iako je često sama bila u napasti, nikada mi nije prigovorila zbog moga ponašanja (ni ponudila svoje mišljenje). Vodila me putem prema blagu koje sam morala spasiti – svoj brak. Da se nisam naučila postaviti kao prava žena prema Billovim malim problemima, ne bih znala prikladno odgovoriti kada su naišli oni veći.

Jedan me od mojih sinova upitao: “Što ćemo napraviti kada nas se otac ne bude više mogao sjećati?” Moj je odgovori bio: “Mi ćemo se sjećati njega. Sjećat ćemo se kakav je otac i muž bio. Sjećat ćemo se onih stvari koje nas je naučio i ljubavi koju je uvijek imao prema nama.”

Nakon što je moj sin napustio sobu, zaplakala sam. Prisjetila sam se svih onih prekrasnih stvari o čovjeku koji je volio svoju obitelj. Mnoga od tih sjećanja bile su one iste dosadne male navike koje su se prije mnogo godina našle na popisu loših osobina.

Becky Zerbe | www.todayschristianwoman.com

Prijevod: Nenad Palac | Bitno.net

 


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 9. listopada 2015.

Možda vam se svidi