Od svojega 15. do 30. rođendana slavila sam Novu godinu uvijek s istim dobrim, starim prijateljima. Bilo je svejedno gdje se u tomu trenutku nalazim zbog poslovnih obveza, ali znalo se da sam na Silvestrovo u austrijskim brdima. Oblikovali smo tijek proslave tako da se svake godine sve odvijalo na isti način – i svi smo postali ovisni o našoj “tradiciji”. I svaki put je proslava bila izvrsna.

No malo-pomalo moji su se silvestarski prijatelji po­u­davali i poženili, dobili i prinove. Time je naše tradicionalno Silvestrovo postalo tek sretnom uspomenom. Ali to je u redu, tako je i trebalo biti jer navike i jesu namijenjene samo pojedinim životnim fazama. I ne trebamo ih održavati do kraja života i trebali bismo uvijek biti u stanju odreći ih se.

Dakle, ostanite fleksibilni! Nikada ne postavljajte pravila iznad svojega duha! Od uvriježena običaja smijete odstupiti čim se pojavi dobar razlog za to jer struktura vam treba biti pomoć, a ne smije vas učiniti krutima.

Biblija nam govori o čovjeku koji je propustio veliku zabavu jer je prije nje odlučio obaviti prodaju zemljišta. Pa zar je to stvarno bilo nužno? Rituali i strukture ne smiju nam ni u kojemu slučaju postati blokade ili nas polako pretvoriti u osamljene čudake. A kako brzo na drugome prepoznati tu razliku? Dragi prijatelji, najbolji je korektiv pomno promotriti sama sebe. To bi svakako bio koristan početak!

Isplaniraj svoje slobodne dane, ako je moguće i dugoročno. Uvijek imaj nešto u planu! One posebno teške dane kao što su Božić, Silvestrovo, rođendan ili Valentinovo planiraj i znatno ranije, i to na način koji će ti omogućiti da im se čak unaprijed raduješ. Neka to budu dogovori s prijateljima koji su ti dragi, ne moraju to uvijek biti osobe prema kojima imaš društvene ili poslovne obveze.

Da, bit će teških trenutaka. I to je u redu, ima ih uvijek. No vratit će se ponovno oni lakši.

Prednosti u životu samca

Kaže se da čovjek uvijek želi baš ono što nema ili ne može imati. No je li to baš tako? Ne sviđa mi se taj stav. Kao da nekako umanjuje i reducira naše osjećaje na neku vrstu dječje zavisti zbog igračke kojom se upravo igra drugo dijete. Iako je vjerojatno svatko od nas barem jednom u životu doživio slične osjećaje, takav stav ipak ne objašnjava porive ljudskoga srca.

U braku muž i žena često znaju poželjeti barem jedan sat mira, barem sat vremena bez odgovornosti za svoje veliko kućanstvo ili barem jedan sat bez dječje cike. Ali to ne znači da se oni žale na svoj način života. Nama kao ljudima život u dvoje odgovara i puno više nego divljim guskama. Kao ljudsko biće čovjek gotovo da je i “stvoren” za život u dvoje. Ali nemojte očekivati da će sve biti ružičasto niti očekivati “sedmo nebo”. Biti sam ima svojih prednosti i njih se može iskoristiti.

Raduj se svojoj slobodi i fleksibilnosti jer u svakomu trenutku možeš iznova i drukčije urediti svoj život. U kuhinji možeš kuhati ono što ti želiš, a možeš i preskočiti. Možeš sam izabrati film koji želiš gledati… a možeš se pokatkada i zapustiti. Veza uvijek znači kompromis: donošenje odluka gdje ćeš živjeti, koji ćeš posao preuzeti, kakav ćeš namještaj kupiti, kamo ćeš ići na godišnji odmor – više ne će pripadati samo tebi.

Veza znači i rad jer je ona poput vrta; ondje gdje nedostaju rad i pozornost, može se ubrati samo korov.

Veza znači i ponekad biti krivo shvaćen, a i biti povrijeđen. Bliskost nas čini ranjivima. Čovjek je uvijek nesavršeno biće, koliko god se trudio.

Veza znači i to da iz vatre treba izvaditi sve druge u nju ubačene komade željeza! Zbogom, udvaranja! Zbogom, ljetne romanse!

Brak uobičajeno znači dobiti djecu. A kada dođu djeca, onda to izgleda kao u popularnoj pjesmi:

Prošlo je vrijeme udobnosti,

ni mira nema ni ugodnosti,

udara te muka svih briga tvojih.

A kada nema više ugodnosti

i dok padaš od iscrpljenosti,

sjeti se, molim te, kako je

bilo na početku…

Da, čim su tu djeca, ne preostaje više puno vremena za hobije, zanimljiva putovanja, karijeru i daljnje obrazovanje, refleksije ili neometanu molitvu. Često se ne nađe mjesta čak ni za mirne večeri u dvoje. Zato vrijeme koje se može provesti zajedno postaje dragocjeno. To se odnosi i na spolne odnose, dragi moji samci, ni oni više nisu u prvomu planu, kako možda očekujete.

Posve je prirodno i ispravno da čezneš za zajedništvom. No bilo bi pogrješno uz ovu čežnju vezati sve svoje misli i svu svoju sreću. To bi bilo posve krivo!

Iskoristi prednosti koje ti život nudi kao samcu jer imaš neusporedivo više vremena za upoznavanje samoga sebe i daleko više slobodnoga vremena od obitelji s djecom. Samo, nemoj ovaj poziv krivo protumačiti kao poziv da sada kreneš u život vječitoga neženje. Na to se možeš vrlo lako naviknuti, a vrlo teško odviknuti. Usto, imaj na umu da u načelu pronalazimo bračnoga druga u krugovima koji žive slično kao i mi. Tako će vječiti neženja, htio to ili ne, naletjeti na sebi sličnu djevojku. Logično, kada se samo s takvim djevojkama druži.

Ovdje treba spomenuti važan nedostatak u životu samaca, naime, nepostojanje takozvanoga “Michelangelo efekta”. Jedan je nizozemski znanstvenik tako nazvao pojavu kod koje međusobno vrlo bliski partneri uzajamno postaju “kipari”. Od sirova materijala od kojega je drugi satkan stvaraju krasne skulpture. Time drugi postaje “boljim” i može lakše postići svoje ciljeve.[1]

Bliskost zajedničkoga življenja u braku kao da pred čovjeka postavlja zrcalo. Oboje dotiču jedno drugo, suočavaju se s vlastitim pogrješkama i neprestano se nastoje poboljšati. A takva nastojanja ne ostaju bez plodova! Utoliko više samci trebaju usmjeriti svoja ticala prema tomu “zrcalu”, pomnije slušati, naučiti čitati između redaka, a pokatkada možda i u zajedništvu s kakvim mudrim znancem ili prijateljem kritički propitati vlastiti način života, svoje stavove i ponašanje.

Važno je da samci otkriju svoje sposobnosti i mogućnosti koje se nalaze u upoznavanju sama sebe i u vlastitoj izgradnji te da ne odustanu od prigoda za osobnim poboljšanjima u pojedinim pitanjima. Cilj je uvijek isti: postati “cjelovita osobnost”.

Sa slobodnim vremenom, kojega samci imaju znatno više, može se puno toga dobroga učiniti za ljude u našoj blizini kojima treba pomoć ili kojima je potrebno otvoreno uho koje će ih saslušati. Može se puno učiniti za zajednicu, udrugu ili se uključiti u društveno zagovaranje. Jer ono smo što činimo. Pa onda, nadajmo se da je to nešto dobro.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Gudrun Kugler Kako pronaći ljubav svoga života. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje, a možete je prelistati ovdje.

[1]  Caryl Rusbult, Vrije University Amsterdam