Jedna od mnogih stvari kojima učim svoje kćeri – jedna od najvažnijih – jest da vjeruju svojim instinktima i osjećaju da je nešto čudno.

Govorim da obraćaju pažnju na znakove upozorenja, osobito kada se radi o ljudima. Ako imaju osjećaj da je nešto čudno u vezi s nekim, ili sumnju koje se ne mogu otresti, za to postoji razlog. Ako se neka situacija ne čini dobrom, ako imate loš osjećaj – vjerojatno se radi o nečemu lošemu.

Ponekad to naučimo na teži način, zar ne? Ignoriramo svoje osjećaje i opečemo se. Prolazeći kroz takve stvari, počinjemo shvaćati zašto vrijedi „loše vibracije”, slutnje i osjećaje nelagode uzimati za ozbiljno. To je Božji način da nas zaštiti od loših situacija.

Jedna moja prijateljica jednom je hodala s tipom za kojega je mislila da je savršen za nju. Zaljubili su se i počeli razgovarati o braku. No za devet mjeseci, kada je doznala da joj je lagao o svemu, njihova se veza raspala.

Razotkrila ga je njezina mama. Ta je žena vjerovala svojem osjećaju da je nešto čudno, i istražila je stvar. Njezina je mama razotkrila tu jednu veliku laž, a uskoro su se pokazale i ostale, i njihova je veza bila gotova.

Kada se sada osvrne, moja prijateljica vidi znakove upozorenja u njihovoj vezi. Može odrediti mnoge trenutke kada je pomislila: „Čekaj malo, to je nekako čudno.”

No kako nam se svima događalo, posebno u pitanjima ljubavi, ona je odbila prihvatiti to što joj je njezina intuicija govorila. Povjerovala je obećanjima svoga dečka jer je svijetu iz snova što ga je on stvorio bilo teško odoljeti. 

Danas ona kaže: „Priča je bila uzbudljivija od istine, ali priča te na kraju neće nikamo dovesti.”

Nitko nije savršen, svi to znamo, i ljudi ponekad zaslužuju drugu priliku, zaslužuju da se iskupe u vezi.

No u isto vrijeme moramo biti pametni. Moramo prepoznati razliku između pogreške i velike karakterne mane. Pogreška se može dogoditi jednom, ali velika karakterna mana ukazuje na uzorak lošega ponašanja. Ono što počne kao dim jednoga će dana postati vatra, jer sitnice postanu krupne stvari, a loše se odluke nagomilavaju.

Lako je ignorirati karakternu manu kada je netko šarmantan, lijep ili je dobar u tome da čini da se mi osjećamo dobro. No u svakoj je vezi dobro držati oči otvorenima. Neke se mane i stvari mogu podnijeti, ali mana poput prijevare je nešto sasvim drugo.

Kako naše kćeri i sinovi odrastaju, shvaćat će da neki ljudi nisu dobri za njih. Molim Boga da obraćaju pažnju na znakove upozorenja. Nadam se da će vjerovati svojoj intuiciji i potruditi se da dobro upoznaju neku osobu prije nego što odluče da ih žele imati u svojemu životu.

Instinkti su dar, kao što su dar i neki ljudi poput prijateljičine mame, koji nas dovoljno vole da bi nam rekli istinu i upozoravali nas na zabrinjavajuće stvari, čak i ako nas tako naljute. Gdje ima dima, ima i vatre, a kada vam svi znakovi pokazuju da brod tone, vrijeme je da pobjegnete s njega. Tada moramo biti iskreni sami sa sobom i presjeći sve veze s tom osobom.

Prekidanje nezdrave veze najbolje je na samome početku, prije nego što se unesemo u sve, i dok su znakovi upozorenja očiti. Radije nego da prekoravamo sebe što smo vjerovali pogrešnoj osobi, to možemo pripisati iskustvu. Da bismo znali što trebamo izbjegavati, ponekad treba zaći i u slijepu ulicu. Tek onda kada ignoriramo svoj moralni „radar” doista ćemo početi shvaćati zašto on uopće postoji.

Veze su nezgodna stvar, ali imamo nešto što nam može pomoći snaći se u tome. Imamo Boga, koji nam govori kroz tihu intuiciju. Što više pratimo znakove koje nam daje naša nutrina, oni postaju jačima. To nam pomaže izabrati veze koje su zdrave i dobre, veze koje nas vode u pozitivnome smjeru i daju nam duboki osjećaj mira.

Izvor: Kari Kampakis

Prijevod: Ana Naletilić

Kari Kampakis je spisateljica iz Alabame i majka četiriju kćeri. Njezine dvije knjige za tinejdžerice Liked: Whose Approval Are You Living For? i 10 Ultimate Truths Girls Should Know koriste se u studijama diljem zemlje. Više o autorici možete pronaći na stranici www.karikampakis.com.