U proteklih četrdesetak godina sve se rasprave o seksu svode na dva temeljna stajališta: ili su muškarci zli i trebaju postati više nalik ženama – to stajalište obično naziva „ginocentričnim” – ili su žene loše i trebaju postati više nalik muškarcima, što je stajalište koje su prvi zauzeli pobornici seksualne revolucije, a poslije preuzeli mnogi protivnici feminizma. Kada pogledamo razvoj ovih eksperimenata – od mizoginije seksualne rev0lucije do ginocentričnoga odgovora na nju, pa sada opet do mizoginije – teško nam se može zamjeriti ako se zapitamo ne bismo li trebale prestati mijenjati uloge i biti nesretne zbog toga. Možda smo dobre ovakve kakve jesmo.

Čini se da seksualna revolucija nije uspjela, poglavito zato što je zanemarila razlike između spolova – konkretno, važnost ženske čednosti. Kada je ta revolucija propala, a žene su otkrile da prevelike seksualne slobode posebno ugrožavaju baš njih, pokušale su opet uspostaviti red. Pokret za oslobođenje žena bio je hrabar pokušaj ponovnoga uvođenja reda, ali i on je propao jer je odbijao razmotriti važnost prirodne čednosti i zastupao ideju da su sve vidljive razlike posljedica ugnjetavanja. Zbog toga su svi daljnji pokušaji uspostavljanja reda, primjerice uz pomoć zakona o seksualnome uznemirivanju, poput stavljanja flastera na amputirani ekstremitet.

Danas se protivnici feminizma slažu oko toga da ovi feministički zakoni nisu učinkoviti, ali ne nude nikakvu pozitivnu viziju odnosa između spolova. I tako se vrtimo u začaranome krugu: izgleda kao da se današnji protivnici feminizma žele vratiti u dane u kojima je vladala slobodna ljubav, koja je primarni uzrok mnogih od ovih problema. Čini se da je jedina stvar koja im stoji na putu AIDS i da je svaka rasprava suvišna. Ali zašto bismo tijekom čitave povijesti čovječanstva ponavljali iste pogreške kada možemo učiti iz njih?

Rješenje je čednost. Ona predstavlja novu mogućnost za žene kojima je dosta govora o tome kako moraju biti ili muškarci ili žrtve. Njezina bogata, ali često ignorirana kulturna ostavština ženama nudi jedan koncept žene čiji je sadržaj pozitivan. Stoga bismo, ako se vratimo čednosti, mogli okončati rat između spolova. Danas mnoge mlade žene misle da ne bi trebale ispaštati zbog pogrešaka svojih roditelja i najradije bi se, kada bi to bilo moguće, vratile u dane prije svih ovih eksperimenata. Ne samo da smatraju kako razlike između spolova postoje nego smatraju i da te razlike imaju prekrasan smisao – smisao koji nije neka nevažna činjenica o nama, nego nešto što prožima i usmjerava naše živote. Zato smo očarane dramama i odjećom iz 19. stoljeća.

Želimo natrag svoje dostojanstvo, svoju „žensku mistiku”, a s njome i povratak koncepta muške časti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Wendy Shalit “Povratak čednosti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.