Ako se u međuvremenu ne dogode značajne krize, pa čak i ako se dogode, ulaze u brak za koji se nadaju da će funkcionirati. Postoji bolji način: odrediti što želiš prije nego započneš.

Uzmi u obzir svoje spasenje

Kada se bira bračni drug prvo treba porazmisliti “Hoće li ova osoba pomoći da dospijem u kraljevstvo Božje?” Za svakoga pravog katolika spasenje bi trebalo biti prvo o čemu razmišlja u svakom pothvatu.

Kakav će mi tip osobe zaista pomoći da se spasim? Ovih dana i godina, prema onome što sam ja vidio, bit će to daleko najbolje postojan katolik koji prakticira svoju vjeru. Zašto? Zbog krize morala koja u ovom trenutku postoji. Pogledaj realno na današnja pitanja koja pritišću parove u razdoblju hodanja: pobačaj i kontracepcija (koja često na neki način uključuje pobačaj); broj djece (dobar katolik teži biti otvoren za više djece od prosječnog broja); nedjeljna liturgija; krštenje i obrazovanje djece u vjeri, školovanje u duhu katoličkog učenja po mogućnosti i kod kuće (op. čest slučaj u SAD-u, u Hrvatskoj roditelji nemaju mogućnost izbora školovanja djeteta kod kuće). Lista kao da raste svakim danom. Dijelit ćeš čitav svoj život u najintimnijoj zajednici s osobom za koju se udaš ili oženiš. Ni jedna druga osoba ovdje na zemlji ne će ti biti bliža, čak niti tvoj otac, niti tvoja majka (vidi Postanak 2,24). Želiš li zaista provesti dobar dio vremena u braku svađajući se s bračnim drugom koji će boriti protiv tebe na pitanjima kao što su kontracepcija ili odlazak na nedjeljnu liturgiju, koji ti ne će dati niti mrvicu potpore u tvomu najznačajnijem životnom poslanju? Ne želiš li radije biti s nekim tko će te zaista potpomagati, a ne boriti se na suprotnoj strani? Postići spasenje dovoljno je teško i bez utega supružnika koji nije voljan stati iza tebe kao potpora! Postoji li kakva mogućnost za vezu s nekim tko nije katolik? Možda postoji, ali ta moralna pitanja znaju biti teška i za katolike, da ne spominjemo one koji to nisu. Pitanje koje se treba postaviti jest je li on (ili ona) otvoren (otvorena) tvojim moralnim uvjerenjima. Izgledno je da bi samo zbilja pobožna kršćanska duša koja vidi dobru stranu katoličke vjere bila takva osoba.

Što ako susretneš otpalog katolika ili ateista koji se čini veoma dragom osobom? Moj savjet uvijek je bio: ako ne postanu religiozniji kroz prvih šest mjeseci hodanja, postoji velika vjerojatnost da nikada ne će prihvatiti Krista ni njegovu Crkvu. Ako uđeš u brak s takvom osobom, vjerojatno ćeš uvidjeti da ti tvoj najprisniji prijatelj na zemlji ne će ni na kakav način pomoći na tvom putu ka kraljevstvu Božjem.

Nije li putovanje u kraljevstvo Božje tvoja vlastita odgovornost? Zaista, jest. Ali, kada želiš postići određeni cilj, od pobjede u športskom natjecanju do ostvarivanja poslovnog ugovora, zar ne želiš da sve bude posloženo tako da ide u tvoju korist? Zašto bi zavezao jednu ruku iza svojih leđa tako da je ne možeš iskoristiti kada želiš postići krajnji cilj, vječni život?

Sada bi neki mogli reći: “Pa, oče, to je lagano vama reći, ali je teško pronaći nekoga takvog. Ako postavite sve te uvjete, bit će gotovo nemoguće!” Slažem se da će to svakako suziti izbor. Ali ne zaboravi, Bog ne kaže: “Pozivam te u poslanje ženidbe. Sada idi i sam pronađi nekoga.” Bog je tu da pomogne. Ako kažeš: “Gospodine, idem tražiti nekoga tko te ljubi tako da zajedno možemo njegovati jedno drugog u toj ljubavi”, zar misliš da će ti Bog odgovoriti: “Sretno!” Mislim da će ti umjesto toga reći: “Odlično. Pomoći ću ti da pronađeš nekoga.”

Još su mnogi drugi čimbenici pri biranju bračnoga druga, ali ako pogriješiš u ovome, možeš završiti u dubokoj nesreći ostatak života. Kako znaš da je netko predan katoličkoj vjeri? Jedna stvar koju nipošto ne činiš, jest da pitaš. Gotovo svatko misli da je dobar katolik i kršćanin čak i ako nije kročio nogom u crkvu ili se molio godinama. Promatraj! Ide li na misu svake nedjelje? Ide li na ispovijed? Je li osoba voljna živjeti evanđeosku krepost čistoće, ne samo zbog tebe, već i zbog Krista? Moli li se redovito? Želi li se moliti s tobom? Je li osoba voljna s tobom razgovarati o ovim temama? Ako neka osoba odbija razgovarati o vlastitoj duhovnosti, to je često zato što ju ne posjeduje. Ako razmišljaš o braku s nekim, imaš svako pravo znati kako se osoba odnosi s tvojim najboljim prijateljem Bogom. Je li voljna učiti o vjeri čitanjem knjige, itd.? Razumije li križ da je nasljedovanje Krista, kao i ljubav prema drugima teško i uključuje istinsku žrtvu? (To je veliko pitanje.)

Ne trebaš ispitivati nekoga na prvom izlasku, ali kako se odnos razvija, trebalo bi spomenuti male stvari o svojoj vlastitoj duhovnosti i vidjeti kako druga strana na to odgovara. Ako nikada ne dobiješ odgovor, možeš biti nešto određeniji/određenija: “Bi li se želio/željela ponekad moliti sa mnom?” Ako on/ona odgovori: “To je previše osobno”, možeš odvratiti: “Da, ja želim osoban odnos s tobom.” Naposljetku, što može biti osobnije od braka?

Nemoj se prodati jeftino. Radio sam s mnogo mladih, neudatih i neoženjenih katolika koji su našli dobre, religiozne bračne drugove, ljude s kojima mogu dijeliti vlastite vrijednosti. Ovdje ne trebaš učiniti kompromis, osim ako odustaneš i prije nego što počneš, kao što mnogi rade. Zahtijevat će ponešto planiranja i truda da nađeš religioznog sudruga, ali to je dohvatljiv cilj koji je vrijedan muke.

Želja za djecom

Sljedeće, sviđaju li se njemu ili njoj djeca? Želi li on ili ona brojnu obitelj? Ili, želi li ograničiti broj djece iz sebičnih pobuda ili iz straha? Crkva iskazuje znatnu hvalu onima koji su “s mudrošću i javnom smotrenošću” dovoljno darežljivi da podignu “odgovarajuće” velik broj djece. Želi li on ili ona posvetiti vrijeme odgoju djece? Vjeruje li on ili ona u ostanak majke kod kuće da bi se brinula za djecu, i u ulogu oca koji ih uzdržava? Može li ta osoba biti strpljiva s djecom? Svatko tko ima djecu, treba biti popustljiv i blage ruke. Je li on ili ona odgovorna osoba? Zna li biti čvrsta u stavu, a ipak nježna pristupom? Ponešto od toga teško je otkriti, ali ako ti i tvoj dragi ili draga provedete neko vrijeme oko djece (s nećacima ili s djecom prijatelja) u tim ćeš prilikama moći primijetiti njegovo ili njezino ponašanje. Nije potrebno da on ili ona budu “dječji psiholozi”, ali osoba bi trebala biti zainteresirana da podigne djecu koja će imati vlastitu osobnost i da je spremna učiti kako ih odgajati.

Ocijeni komunikaciju

Je li osoba vješta u komunikaciji? Ključ je, naravno, zna li na diplomatski način dati tebi do znanja da nije zadovoljan ili zadovoljna tvojim ponašanjem. Na primjer, “Ti, mangupe, opet si ostavio odjeću na podu” nipošto ne će prolaziti u dobrome braku. Ali: “Dušo, znaš koliko te volim i cijenim sve što činiš za mene. Zanima me bi li mogao napraviti još samo jednu malenu stvar? Možeš li samo pokušati odnijeti prljavo rublje u kantu za rublje, molim te?”

Sposobnost da poštuješ svoga bračnog druga kada ga pokušavaš ispraviti, velika je stvar u braku. Majstorija je znati iskazati svoje zahtjeve na pozitivan način, bez zanovijetanja.

Crvena svjetla i znakovi upozorenja

Je li on ili ona nečim ozbiljno sputan/sputana, kao što bi bio narkoman ili preprodavač droge, alkoholičar koji nije prestao piti, ili čak strastveni kockar? Zbog bilo čega od ovoga trebala bi ti se odmah upaliti crvena svjetla upozorenja. Ulazak u brak s takvim čovjekom pozivnica je u katastrofu. Ako te takve osobe često privlače, odmah potraži stručno savjetovanje! Jedna predivna mlada žena došla je jednom k meni i pitala me što da učini u vezi sa svojim mladićem koji je upotrebljavao i preprodavao drogu. Rekao sam joj: “Riješi ga se još danas! On ti je samo problem!” “Ali, ja ga volim”, nije se dala. “Ljubav ne će savladati naviku zloupotrebe droge. Nemoj učiniti sebe nesretnom godinama zbog nekoliko ugodnih trenutaka.” Nikad nisam saznao što je učinila. Nadam se da se opametila.

Jednom me jedna žena upitala što mislim o tome da nastavi sa svojim mladićem. “Moli krunicu, ide na misu često kroz tjedan. Ali, hm, želi me uvesti u zauzdane seksualne igrice.”

“Pobjegni što dalje od njega”, rekao sam joj. “On je užasan licemjer.” (Trebala je mene da joj to kažem?)

Još jedna opasnost: posjeduje li mnogo nagomilanog gnjeva? Gnjev je otrov za brak. Ako je netko srdit većinu vremena, on ili ona to treba riješiti terapijom prije nego uđe u brak. U suprotnom, bit će velik problem za budućeg supružnika.

Jedan mi je muž jednom prilikom rekao da je njegova žena ponekad toliko ljuta na njega da odbija pričati s njim kroz dva uzastopna tjedna. Kakvo djetinje ponašanje! Kada osjećaš ljutnju na svoga dragoga ili dragu, možda ti treba neko vrijeme da se ohladiš, ali nakon toga trebaš biti u mogućnosti razgovarati. Šutnja kao oružje krajnja je besmislica.

Osobi koja govori: “Ali ja ga (nju) mogu promijeniti”, ja kažem: “Idi u redovnike. Tada ćeš moći mijenjati ljude a da ne živiš s njima.” Gandhi je bio u pravu kada je rekao: “Reformator ne može dozvoliti da bude blisko povezan s onim koga želi promijeniti.”

Sloboda za stupanje u brak

Još oko jedne stvari treba biti pažljiv: osoba s kojom se sastaješ treba biti slobodna za ulazak u brak. Ako saznaš da je osoba bila u braku već ranije, prvo joj trebaš postaviti pitanje: “Imaš li poništenje braka?” Ako je prijašnji brak bio izvan Crkve, bez obzira na to je li ta osoba ili njezin bračni drug bio katolik tada njihovo vjenčanje nema valjanosti i pribavljanje poništenja gotovo da je formalnost. Ako su, pak, bili vjenčani u crkvi, ili ni jedan nije bio katolik, treba se pribaviti službeno poništenje braka prije nego će biti slobodni ponovno stupiti u brak. (Onaj tko nije katolik, može dobiti poništenje u Katoličkoj Crkvi ako namjerava stupiti u brak s katolikom.)

Što, dakle, ako pitaš ima li poništenje, a odgovor je ne? Preporučujem da jednostavno kažeš: “Ako dobiješ poništenje, javi mi se.” Tada biste se možda mogli ponovo naći, ako bi to tebi odgovaralo. Neki ljudi nemaju nikakve namjere tražiti poništenje, a ipak, slobodni su da ti se udvaraju. Ako je osoba rastavljena, a nema poništenje braka, ona se smatra vjenčanom i ne bi se trebala nikome udvarati. S druge strane, često se ne udvaraju za brak; jednostavno samo hodaju bez namjere stupanja u novi brak. Uzmimo za primjer ženu koja je hodala s rastavljenim muškarcem nekoliko godina. Oboje su bili katolici. Pitao sam je da li je on tražio poništenje braka. Odgovorila mi je da nije. Nukao sam je neka ga pita da to učini, ali ona se bojala. Kada sam je vidio nekoliko godina kasnije, pitao sam je da li je on dobio poništenje. Odgovor je još uvijek bio ne. Rekao sam joj: “Nikada se on s tobom ne će oženiti.” Ta opaska nije bila dobrodošla, ali obrazac je bio jasan. Bio je on čovjek koji je navodno volio ovu ženu, ali nije bio voljan pokušati biti slobodan kako bi stupio s njom u brak. Ona je bila glupa što je hodala s njim. I, naravno, nikada se nije njome oženio.

Zapamti, također, ne dobije poništenje braka svatko tko ga zatraži. Ne postoji jamstvo. Nije mudro spetljati se s nekim tko se tek prijavio za poništenje. Pričekaj dok ga ne dobije prije nego se započnete sastajati. Još jedno sporno pitanje odnosi se na rastavljene osobe. Neke su rastavljene osobe vrlo dobri ljudi kojima su njihovi bivši bračni drugovi činili zlo.

S druge strane, neki su isključivo odgovorni za rastavu, a ne žele to nikako priznati. Trebaš biti iznimno oprezan kada upoznaš nekoga tko je rastavljen i kada prosuđuješ njihov karakter.

Dok je većina procesa prosuđivanja tuđeg karaktera iznimno subjektivna, pitanje o poništenju prošlog braka mnogo je objektivnije. Osoba ga je ili dobila ili nije. (Ako je s prijavom za poništenje tek započeto, tada brak nije poništen.) Ako nema poništenje, želiš izbjeći stupanje u romantičan odnos dok ga ne dobije. Bez poništenja, znači bez hodanja, dobro je pravilo kojeg se treba pridržavati. Oni koji su dobrostivo čvrsti u ovom pitanju, uštedjet će sebi mnogo muke i potraćenog vremena.

Preuzeto iz knjige Thomasa G. Morrowa “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – Vodič za katolike”.