Ljubav je žrtva. Neprestani i zajednički izbor da staviš drugoga ispred sebe. Jedino takva ljubav može izdržati test vremena i kušnji.

Ako tvoj “volim te” znači samo “osjećam nešto prema tebi” ili “privlačiš me”, to nije dovoljno. Ako tvoj “volim te” znači “žrtvovat ću se za tvoje blagostanje”, onda si se zaputio u dobrom smjeru prema ljubavi koja je voljna izdržati.

Katekizam Katoličke Crkve (1765) kaže: “Strasti ima mnogo. Osnovna strast je ljubav koju izaziva privlačnost dobra. Ljubav budi želju za odsutnim dobrom i nadu da će ga postići. Taj pokret završava u užitku i u radosti posjedovanja dobra.”

“Ljubav znači željeti dobro drugog i poradi drugog”,  kaže sv. Toma Akvinski. Prava ljubav je čin volje, učiniti sve za dobro druge osobe bez obzira kako će to utjecati na tebe. Taj čin volje je iskrena ljubav, žrtvovanje sebe, ista ona žrtva kakvu je Isus Krist učinio na križu.

Isus nas je volio i želio naše spasenje toliko jako da je podnio mučenje i ponižavanje. Uzeo je na sebe sve grijehe svijeta i ponudio sebe Bogu. Učinio je to radi nas, kao istinski cilj i savršen primjer Ljubavi.

Žrtvovanje? Čemu sav taj govor o žrtvovanju? Gdje je strast u toj ljubavi o kojoj vam pričam?

Katekizam Katoličke Crkve (1763) kaže: “Izraz ‘strasti’ pripada kršćanskoj baštini. Pod izrazom čuvstva ili strasti podrazumijevaju se uzbuđenja ili pokreti čuvstvenosti koji potiču na djelovanje ili na nedjelovanje gledom na ono što se kao dobro ili kao zlo osjetilo ili zamislilo.”

Drugo kršćansko značenje “strasti” je patnja i žrtvovanje. Zato “strašću” nazivamo i strašnu patnju našeg Gospodina (The Passion of Christ).

Ako mislite da je strast bezbolna, onda nikada niste iskusili pravu strast, samo požudu. Postoji bolna istina u izreci “ljubav boli”.

Primjer prave ljubavi otkriva nam Poslanica Efežanima: “Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.” (Ef 5, 21-28)

Muškarci trebaju položiti svoj život kao žrtvu, kao što je to Gospodin učinio za svoju Zaručnicu, Crkvu. Žene trebaju dopustiti svojim muževima ovaj čin žrtve i u obitelji ih slijediti prema svetosti. Cijela poanta ljubavi koja se žrtvuje je svetost, svetost koja vodi do sreće! Sreća je ono za čime svi čeznemo kad nam osoba koju volimo u svojoj slobodi kaže “volim te”, kao i čežnja da to isto čujemo od Boga kada ga budemo gledali licem u lice.

Vječna radost je konačni cilj nade kojoj bismo svi trebali težiti u našem životu ljubavi i požrtvovnosti. To je cilj koji svoje ispunjenje dobiva tek na samom kraju, kada nas neće ostaviti da želimo još ili da osjećamo kao da nikada nije dovoljno. Ljubav koju sada primamo od Boga i ona koju ćemo primati nakon našeg ulaska u nebo vrijedna je žrtvovanja i patnji u ovome životu.

Jesi li spreman reći “volim te”? Prvo sebi postavi ova pitanja:

  1. Ako si trenutno u vezi, za čime čezneš? Jesu li neke čežnje već ispunjene? Koje su sve čežnje druge osobe?
  2. Koji su tvoji strahovi? Što te sprječava da ostvariš te čežnje?
  3. Jesi li se žrtvovao, i jesi li spreman žrtvovati se za ljubav?
  4. Jesi li spreman nadati se za budućnost, položiti svoj život za drugu osobu i ići putem svetosti radi svoje sreće?

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Tolj

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.