Kršćani samci vode velike borbe kada je riječ o tome da nauče govoriti istinu i postaviti granice u romantičnim vezama. Većina njihovih sukoba vrti se oko straha da će uništiti odnos. Takav mi klijent kaže nešto poput: „Imam u životu nekog tko mi je jako drag, no bojim se da ga više nikad neću vidjeti ako mu kažem ‘ne’.“

U romantičnoj sferi funkcioniraju dva jedinstvena principa:

1. Romantični odnosi po svojoj su naravi riskantni. Mnogi samci koji nisu razvili dobru povezanost s drugima i koji nisu postigli to da drugi poštuju njihove granice pokušavaju naučiti biblijska pravila prijateljstava tako što se upuštaju u veze. Nadaju se da će im sigurnost takvih odnosa pomoći da nauče voljeti, da budu voljeni te da nauče postavljati granice.

Prilično često takvi pojedinci nakon nekoliko mjeseci izlaze iz veze više povrijeđeni nego što su prije bili. Možda se osjećaju iznevjereno, odbačeno ili iskorišteno. To nije problem veze. To je problem njihova poimanja svrhe veze.

Svrha je veze prakticiranje i eksperimentiranje. Konačni cilj veze je, općenito govoreći, odlučiti hoćete li se s tom osobom naposljetku vjenčati. Biti u vezi je način da dokučimo s kakvim se tipom osobe nadopunjujemo i s kim smo duhovno i emotivno kompatibilni. To je teren za vježbu prije braka.

Ta činjenica dovodi do duboko usađena konflikta. Kad s nekim izlazimo, imamo slobodu u bilo kojem trenutku reći: „Ovo ne funkcionira“ te okončati vezu. Druga osoba raspolaže istom tom slobodom.

Što to znači za osobu čije su granice bile povrijeđene? Takva osoba u odraslu, romantičnu vezu unosi nezrele i nerazvijene aspekte svog karaktera. Na tom teritoriju koji karakteriziraju mala razina predanosti i visok rizik ona traži sigurnost, povezivanje i dosljednost koji su potrebni njezinim ranama. Prebrzo se povjerava nekom s kim izlazi samo zato što su joj potrebe tako intenzivne. I bit će shrvana kad „sve ne ispadne kako treba“.

To je otprilike kao da trogodišnjaka pošaljemo na prvu crtu bojišnice. Odraslim osobama veza je prilika da rastu na različite načine, da otkrivaju koliko su jedno drugom prikladni za brak; veze nisu prostor za ozdravljenje ranjenih duša. Takvo je ozdravljenje najbolje potražiti na neromantičnim područjima poput grupa za podršku, crkvenih grupa, terapije ili prijateljstava s osobama istog spola. Trebamo razdvojiti svrhu romantičnih i neromantičnih prijateljstava.

Vještinu postavljanja granica najbolje je naučiti na takvim neromantičnim područjima gdje su povezanost i privrženost veće. Tek kad naučimo prepoznati, postaviti i održavati granice sukladno biblijskom učenju, možemo te granice koristiti na igralištu za odrasle, tj. u romantičnim vezama.

2. Postavljanje granica u vezi je nužno. Pojedinci sa zrelim granicama ponekad ih odgode u početnim fazama veze kako bi udovoljili drugoj osobi. Pa ipak, istina u romantičnoj vezi definira odnos. Ona pomaže i jednom i drugom da znaju gdje on ili ona započinje, a onaj drugi završava.

Potpuno nepoznavanje granica onoga drugog najupadljivije je zvono za alarm koje signalizira da je vaša veza nezdrava. Par koji dolazi na predbračno savjetovanje zapitat ćemo: „U čemu se ne slažete? Zbog čega se svađate?“ Ako odgovor glasi: „Predivno je, tako smo kompatibilni, imamo vrlo malo razlika“, dajemo im domaću zadaću: trebaju se sjetiti što su sve slagali jedan drugome. Ako ima imalo nade za tu vezu, ta će zadaća općenito pomoći.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Henryja Clouda i Johna Townsenda “Granice”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.