KAKO SE OSTVARITI U BOŽJOJ VOLJI

Ključ života – devet koraka za odabrati bračnog druga ili životno zvanje po Božjoj volji

Bio sam savjetnik za zvanja 35 godina, ovih dana susrećem redovito više desetaka ljudi svih dobi i sfera života. Svaka osoba i situacija je drugačija, ali otkrio sam devet temeljnih koraka koji mene i osobe s kojima razgovaram primiče pozitivnim i životnim odlukama. Pokušavam ohrabriti ljude koji mi  dolaze s teškim odlukama, da će biti sposobni saznati u njihovu najdubljem postojanju, u njihovu srcu, na što ih to Bog poziva. Mnogi nisu sigurni da će ikada saznati Božju volju za njih i ako saznaju hoće li im ta spoznaja donijeti mir.

www.freeimages.com foto - shawnisa

Foto: Shwanisa, www.freeimages.com

Počinjemo s molitvom. Dva odlomka psalma najdraža su mi za te prilike: “Neka Gospodin bude tvoja radost; on će ispuniti želje srca tvoga! (Ps 37,4) i ” Ja sam tvoj sluga: prosvijetli me da shvatim tvoja svjedočanstva!” (Ps 119,125). Molimo zajedno molitvu Duhu Svetom: “Dođi Duše Presveti, ispuni srca vjernih”. Dodamo i druge molitve prikladne situaciji i molimo Duha Svetoga da nas nadahne i vodi do istinske mudrosti.

1. Koristi svoj um

Savjetujem osobama da u svakodnevno tijeku događaja koriste svoj um kako bi mogli doći do uvjerenja u svojim srcima. Često čitamo početak Pavlove poslanice Rimljanima, dvanaesto poglavlje: “Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” (Rim 12, 1-2).

Tekst nastavlja ispod oglasa

Tada s ljudima razgovaram o ‘obnavljanju svoje pameti’: usmjeravanju svog intelekta i volje potpuno na Boga i na ono što Bog za nas želi. Volim citirati i Sveto pismo da naglasim tu točku, uključujući i najveću zapovijed: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svim umom svojim i voli bližnjega svoga kao sebe samoga” (Mk 12,30-31). Svrha ove rasprave i svrha našeg života uistinu jest tražiti i živjeti po Božjoj volji za nas.

2. Sagledaj opcije

Uvijek pitam osobe što misle, što Bog želi od njih da učine. Ako oni prezentiraju neke alternativne mogućnosti, upitam ih za koje od tih mogućnosti su oni skloniji misliti da je Božja volja. Studenti i mlađi ljudi često navode sljedeće mogućnosti: Trebam li se udati? Bi li trebao biti redovnik ili svećenik? Bi li trebao prekinuti s osobom s kojom sam u vezi? Bi li trebao promijeniti smjer studiranja? Bi li trebao provesti ljeto volontirajući u misijama ili bi se trebao zaposliti kod kuće? Bi li trebao dijeliti sobu s nekim određenim ljudima? Bi li trebao usmjeriti svoju buduću karijeru radeći za Crkvu?

Od nedavno diplomiranih i starijih ljudi čujem sljedeće: Zove li me Bog da se pokrenem i promijenim svoj posao? Trebam li se vratiti školovanju? Mislio sam da sam pozvan na brak, ali prošlo je puno vremena i nisam pronašao nikoga? Bismo li trebali posvojiti djecu? Bi li se trebao pridružiti laičkim zajednicama ili apostolatu? Kako da se nosim s jakom privlačnošću prema kolegi s posla koji je u braku i čini se flertuje sa mnom?

3. Što Bog želi?

Većina katolika živi po deset Božjih zapovijedi i učenju Crkve. Zaista često pitanje koje čujem je: “Što Bog želi?” Rijetko će predložene mjere biti u neskladu s onim što Bog želi. Međutim pažljivo sagledavanje prioriteta već prisutnih u osobnom životu pojedine osobe, često će pomoći i bacit će novo svjetlo na predloženu odluku ili promjenu. Izjave poput: “Moj prvi poziv je biti supruga i majka” ili “Moj prioritet kao svećenika je služiti ljudima koje mi je Bog povjerio” pojasnit će stvar ako nove odluke koje kanimo donijeti potkopavaju temelje ovih navedenih obveza ili čine da ih se teže ispunjava. Također možemo sagledati i drugotno opredjeljenje kao na primjer: “Bog me je pozvao da budem učitelj” ili “Moje glavno služenje Crkvi je u području poštivanja života”. U nas duboko usađene obveze ove vrste temelj su i za buduće djelovanje.

4. Bi li obraćenje srca pomoglo?

Ključ za uvidjeti specifičan poziv je obraćenje. Naš odgovor na poziv uključuje predati svoj život puno dublje i cjelovitije Bogu. Duhovni poziv znači poseban poziv u služenju i predanju. Poziv na bračni život uvijek znači posvetiti svoj život i u njegovo središte staviti bračnog druga i djecu. Biti “zaljubljen” je važno, ali nije dovoljno.

Brak i bračni život kao i duhovni poziv uključuje predanost u služenju drugima. U razgovoru  o obraćenju, potrebno je ispitati duhovnu prošlost osobe, njezina odvraćanja od grijeha i rasta u ljubavi prema Bogu. Razmatrajmo kako se predloženi izbor i odluka uklapa u ovu našu  životnu povijest. Hoće li nas dovesti bliže Bogu i kreposnome načinu života ili će ga još više udaljiti? Promatrajmo na koji će se način promijeniti naši postojeći odnosi. Hoće li biti lakše ili teže prakticirati disciplinu duhovnog života, kao što je redovita molitva, sudjelovanje na sv. misi i ostalim sakramentima, dijeljenje vjerskih iskustava s bližnjima, hoće li biti moguće imati duhovno vodstvo i primjere svetaca za nasljedovanje?

Ponekad proces razlučivanja završi ovdje, kada se čini da predložena odluka otežava osobi da raste u svetosti. Nakon razmatranja situacije, osobe će obično zaključiti i reći: “Sada mogu vidjeti da Gospodin ne želi ovo od mene, to nije za mene.” (Najčešće ova odluka dođe nakon sljedećeg koraka – sukladnosti s prijašnjim odnosom s Bogom).

U isto vrijeme, novo usmjerenje, koje uključuje znatne dodatne odgovornosti, ne treba odmah isključiti samo zato što možda dolazi do povećanja iskušenja i izazova. Možda je susret s novim izazovima i njihovo prevladavanje upravo ono što je potrebno za sljedeću fazu duhovnog rasta.

5. Je li  se i prije Bog sa mnom bavio na sličan način?

Razgovor se pomiče na sukladnost, sličnost: Kako te je Bog do sada vodio? Često je razlika između željene promjene i sukladnosti s prijašnjim odnosom s Bogom prilično nejasna. A i u jednom i u drugom možemo pronaći elemente duhovnog rasta. Uklapa li se taj plan koji razmatram u sve ostalo? Možeš li primijetiti da tvoj život ide prema duhovnom rastu? Imaš li vremena, energije i resursa da ispuniš zahtjevne obveze?

Ponekad shvatimo svoj životni poziv samo onda kada sretnemo osobe s kojima bismo voljeli provesti svoj život. U svakom slučaju, poziv će biti sukladan s onim što se prije odvijalo u našim životima. Ponekad već znamo da smo pozvani na život u braku ili na duhovni poziv puno prije nego što smo pronašli nekoga za koga bismo se htjeli udati ili religijsku zajednicu u koju bismo htjeli ući.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Dosljednost u pozivu testirat će se kroz određeni period vremena. Par će proći kroz godine upoznavanja i udvaranja kako bi razlučili svoje zvanje. Osobe koje uviđaju duhovni poziv provest će godine u seminarima i formaciji prije nego što polože doživotne zavjete. Mi kažemo da su osobe u braku “stvorene jedna za drugu”, a za svećenike, redovnice i redovnike “da imaju poziv”.

Isto je s pozivom na samački život. Mnogi su ljudi pozvani da aktivno prigrle samački način života tako da se brinu o članovima obitelji, pridruže se apostolatu laika ili izaberu neki drugi način služenja. Mora postojati sukladnost između služenja, osobe i poziva za samački život, kao što mora postojati sklad s evanđeljem i svjesnosti kako će poziv voditi većem obraćenju i sjedinjenju s Bogom. Dok razaznajemo svoj životni poziv, važno je živjeti  u nekom skladu s njim. Treba već sada živjeti ono što smatraš da je tvoj poziv. Eliminiraj proturječje. Kako se odluka o braku približava, oba partnera će prestati izlaziti s drugim ljudima i potpuno se posvetiti jedan drugome. Muškarci i žene mogu još izlaziti s nekim u ranim fazama razmišljanja o duhovnom pozivu. Ali kako se bliže odluci, važno je da počnu živjeti u celibatu, bez romantičnih veza.

6. U čemu nalazim potvrdu da je planirana odluka zaista mudra?

Obično mi osobe govore da se na nekoliko načina potvrđuje njihov smjer djelovanja. Prijatelji će te podržavati. Okolnosti će se promijeniti na iznenađujući način kako bi se sve ostvarilo. Možda su otkrili posebne duhovne znakove koji potvrđuju smjer u kojem su krenuli. Životni poziv je dvosmjerna ulica. U velikim odlukama poput braka, duhovnog poziva, potvrda od druge strane je potrebna. Dvije strane, ne jedna, izgovaraju bračne zavjete. Religijska zajednica kao i pojedinac, usuglašavaju se oko duhovnog poziva. Ako izostane potvrđivanje poziva od druge strane, to može izazvati tjeskobu.

Zaljubljeni kažu da su njihova srca slomljena kada ljubav nije uzvraćena. Ista se stvar događa s ljudima koji misle da su pozvani za duhovni život. Poziv za redovnička zvanja je uzajaman. I Crkva i pojedinac moraju ga čuti i osjetiti. Zbog toga što je uzajamnost u redovničkom zvanju često manje razumljiva, nego uzajamnost u braku, htio bih o tome nešto više reći.

Rješavanje ovakvih stvari s Crkvom može biti teško. Crkva je institucija koja je ustanovljena da nastavlja Gospodinov posao uključujući i posao oko razboritosti poziva na redovnički život. Bog je postao čovjekom. Ušao je u život čovjeka. On djeluje preko ograničenih, manjkavih i ponekad zalutalih ljudskih bića i institucija.

Možete naići na probleme u razgovoru o potvrdi svoga poziva. Što se događa kada su znakovi negativni, dok je raspoloživost srca pozitivna? Roditelji i obitelj se protivi, čini nam se da nas okolnosti blokiraju u nastojanjima, ali ti si još uvijek uvjeren da je smjer kojim ideš, koji ti je predložen, onaj pravi. Je li to samo stvar vremena, bi li se cijela ta stvar trebala ispočetka promisliti ili bi, naprotiv, ove negativne znakove trebalo zanemariti?

Kolika je važnost znakova koji su „za“, a kolika onih koji su „protiv“? Koliko je važno odobravanje drugih? Što to znači kada izgleda vrlo lako, ili, pak, vrlo teško, sprovesti odluku u svoj život? Budite pažljivi i ne dozvolite da teškoće koje proizlaze iz svih ovih zamršenih stvari zakoče proces razlučivanja. Što se duže o njima razgovara, poteškoće mogu postajati kompliciranije. Treba se što prije okrenuti prema onome od kuda osjećamo da nas srca zove. U biti, dobra je ideja sabrati zaključke koje smo donijeli u svakom koraku procesa razlučivanja za kasnije molitveno razmatranje.

7. Interpretacija duhovnih znakova

Znakovi imaju svoje mjesto. Oni se pojavljuju i u Sv. pismu. “I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno u pelene gdje leži u jaslama.” (Lk 2,12).

Gideon je neprekidno molio za znak od Boga za povesti svoje male snage na veliku vojsku. Isusova čuda bila su znakovi dolazećeg Božjeg kraljevstva. U isto vrijeme sveti Pavao upozorava i protivi se oslanjanju na znakove, već kaže da se treba osloniti na vjeru koju smo primili. “Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže.” (1 Kor 1,22).

Iskustvo me uči da je oslanjanje osobe na duhovne znakove korisnije ako su znakovi potvrda želje koju osoba nosi u srcu, nego na same znakove po sebi bez želje srca. Često je osoba posve uvjerena da treba nastaviti ići naprijed; duhovni znakovi su slučajne ili prilično nejasne potvrde.

8. Što ti kaže tvoje srce?

Uvjerenje je odlučujuće. Što osjećaš u vezi s moralnom sigurnosti i ispravnosti svoga poziva? Tada razgovaram s ljudima ovako o njihovim najdubljim željama i procjenama:

“Upitaj sebe sljedeće: stavi sa strane sva ostala razmatranja, uključujući i poteškoće u primjeni željenog poziva i ostale zamršenosti, vjeruješ li da je ovo ispravna stvar koju trebaš napraviti? Kada u molitvenom razmatranju razmišljaš ići prema ostvarenju toga, imaš li iskustvo dubokog “da”, olakšanja i skidanja tereta sa sebe ili osjećaš oklijevanje i duboku nesigurnost.”

Važnost moralne sigurnosti je vrlo važna prilikom odlučivanja za brak ili redovničko zvanje jer se tu radi o odlukama koje nas vežu za cijeli život i tu vrijeme nije glavni faktor. Važnost moralne sigurnosti u ispravnost odluke je manja u slučaju kad trebamo odabrati jednu od nekoliko mogućih alternativa kroz određeni period vremena. U takvim slučajevima, moralna sigurnost se nalazi u praktičnom zaključku da je ono izabrano ispravan put, koliko to onaj ili ona koja odabire može u tom trenutku razabrati gledajući na sve kao kršćanin ili kršćanka koja slijedi Gospodina.

9. Moli!

Ključ za postizanje sigurnosti je molitva. Sam Gospodin je, preko Duha Svetoga i svoje prisutnosti, izvor pravog uvjerenja. Svi bismo svaki dan trebali moliti da nas Bog vodi u poslušnosti i vjernosti.

Potrebna je i strpljivost za raspoznavanje. U konačnici, niti sam ti, niti pravila, nemaju glavnu riječ. Udvaranja mogu potrajati. Duhovnom pozivu potrebno je dugo vremena da se razvije. Može biti i krivih početaka. Proces donošenja životne odluke je lako opisati na papiru, ali ga je teško ostvariti u stvarnom životu. Jer riječ je o grješnicima, a ne o anđelima. Muškarac i žena pred oltarom su dvije nesavršene osobe koja izmjenjuju zavjete ljubavi i vjernosti. Svaka vjerska zajednica i župa je nastanjena s ljudima koji su ugroženi grijehom. Ne bismo trebali tražiti savršene supružnike ili savršenu zajednicu. Ako bismo i pronašli savršenog partnera, brak ne bi bio savršen nakon združivanja.

Oni koji su razlučivali će se promijeniti. Oni koji su suviše rigorozni, legalisti, kruti i koji postavljaju stvari na svoj način, naučit će se prilagoditi i biti fleksibilni. One koji vole da stvari budu opuštene i neformalne, koji su neodlučni, naučit će prednosti discipline i strukture. Oni koji bježe u duhovno kako bi izbjegli prirodno i tjelesno, naučit će kako prigrliti nered realnog života. Oni koji su previše oprezni  i pažljivi, naučit će kako skoknuti naprijed u Božjem pozivu. Oni koji riskiraju naučit će vještine opreza i prosuđivanja.

Naš životni poziv je blago zakopano u polju. Biser velike vrijednosti. Milost  je u pozivu. Ostvarite ga bez obzira na cijenu.

Otac  Michael Scanlan TOR |  vocationnetwork.org

Prijevod: Ana Kambić | Bitno.net


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 25. rujna 2014.

Možda vam se svidi