IZGRAĐIVANJE KARAKTERA

Kako naučiti dijete vrlini urednosti, pa i onda kada ste sami neorganizirani?

Roditelji katkada misle da su šanse da nauče djecu urednosti male zato što su i oni sami neorganizirani. Međutim, nije tako. U praksi najuspješnije odgajamo djecu upravo u onim područjima u kojima se i sami nastojimo izgrađivati.

Foto: Shutterstock

Foto: Shutterstock.com

Uredni se ljudi pridržavaju logičnih procesa (što je od velike važnosti za postizanje svakoga cilja) u organizaciji, u korištenju vremena, u ostvarivanju poslova na vlastitu inicijativu, a da ih se na sve to ne mora stalno podsjećati.

Poput ostalih krjeposti, i urednost ima dva aspekta: intenzitet kojim se vrši i ispravne motive. Ona katkada postaje cilj samoj sebi pa bismo odmah na početku trebali reći da ovom krjepošću mora upravljati razboritost. U našemu kratkom opisu rečeno je gdje, kada i kako se podrazumijeva urednost, ali postoji i još nešto što bi valjalo odmah razjasniti: ovdje se radi o poretku prioriteta unutar ciljeva koje si postavljamo poradi osobne izgradnje. Držanje reda u kući kao neophodna uvjeta za dobar obiteljski život i dobre odnose među članovima obitelji vrlo je različito od nametanja urednosti kao potrebe koja se temelji na roditeljskoj opsesiji. Urednost nikada ne smije otići toliko daleko da počne gušiti spontanost i način života u kojemu vlada ljubav. Mi ne sugeriramo da naš život treba biti uređen u svakoj pojedinosti, nego samo onoliko koliko je dostatno za omogućivanje ostvarivanja važnih ciljeva. A to znači biti razborit.

Da bismo se mogli ponašati na uredan način, treba nam urednost u našemu mentalnom sklopu. Međutim, takvu je urednost roditeljima vrlo teško opažati kod svoje djece pa je stoga praktičnije promatrati rezultate te urednosti nego njezine subjektivne aspekte. Možemo vidjeti kako naša djeca organiziraju svoje stvari, kako planiraju raznovrsne aktivnosti i kako napreduju u njima. To možemo vidjeti, na primjer, po načinu na koji nešto rade, na koji se igraju s drugom djecom, na koji se odnose prema drugima i prema Bogu. Da bismo u to ušli malo dublje, moramo promatrati kako se izražavaju u govoru i pismu, kako se pripremaju za izlazak van, kako ulaze u kuću itd. Takvo nam promatranje omogućuje da steknemo ideju o tome što se događa u nutrini naše djece, no potrebno je jednako tako promotriti i sebe. Primjer je uvijek važan pa bismo možda mogli razmotriti što pod time podrazumijevamo u pogledu vrline urednosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dobar roditeljski primjer

Roditelji katkada misle da su šanse da nauče djecu urednosti male zato što su i oni sami neorganizirani. Međutim, nije tako. U praksi najuspješnije odgajamo djecu upravo u onim područjima u kojima se i sami nastojimo izgrađivati ili u kojima se moramo jako truditi kako bismo dobili prolaznu ocjenu. Uz to, roditelji koji su po prirodi uredni često ne mogu razumjeti zašto i ostali članovi obitelji nisu jednako tako uredni. Oni misle da urednost mora kod svih spontano postojati pa ako to nije slučaj, uzrok ne može biti ništa drugo doli puka lijenost ili nemarnost. Međutim, činjenica je da smo svi mi različiti te stoga moramo prihvatiti svoju djecu onakvu kakva jesu prije nego što ih počnemo poticati na svladavanje njihovih mana.

Dobar je primjer vrlo koristan pod uvjetom da djeca shvaćaju zašto toliko inzistiramo na nečemu te pod uvjetom da naše inzistiranje ima smisla za njih. Kao što rekosmo, urednost poradi urednosti same teško je obrazložiti pa roditelji moraju, odmah na početku, razmisliti zašto žele urednost i koji će standard smatrati prihvatljivim. Primjer našega vlastitog truda svakako je najdjelotvorniji, ali je korisno ukazivati i na ono što je već postignuto, to jest na urednost koja vlada u kući. Ozračje reda u kući vrlo je važno za djecu. Ono ima veze s urednošću i čistoćom: ako se kućanica ne trudi održavati red u kući, davati djeci čistu odjeću itd., ni njezina djeca vjerojatno ne će biti uredna. Stoga, osobna urednost i čistoća bitni su ne samo zbog higijene, nego i kao uvod u svaki trud da se bude uredan. Ako se naša urednost temelji na razboritosti, to će nam omogućiti da postavljamo logična pravila, pravila koja ne će zahtijevati da naša kuća izgleda kao izlog dućana ili muzej. Nemamo ništa protiv toga da naša djeca čine stvari na svoj način, ali moraju poštivati druge ljude i biti sposobna dobro se slagati s drugima. Ona moraju ovladati vrlinom urednosti bez odlaženja u krajnjost, a na nama je učiti ih gdje, kada i kako se zaustaviti.

Kada su djeca još malena, roditelji im moraju postavljati puno zahtjeva kako bi bila uredna. Isprva će djeca jednostavno činiti ono što im se kaže, ali naučit će shvaćati smisao onoga što čine samo ako roditelji budu budno pazili na cilj koji stoji iza toga. Da bi bila aktivno poslušna (to jest, da ne bi bila poslušna samo zato što ne mogu pobjeći), djeci mora biti posve jasno što se od njih očekuje; dakle, roditelji moraju tražiti poslušnost, ali istodobno sustavno objašnjavati sve što od njih traže. Shodno tomu, ako roditelji budu zahtijevali urednost na neuredan način, vjerojatno ne će postići jako pozitivne rezultate.

Postoji opasnost da će roditelji neuredno zahtijevati neke stvari, a neke zanemarivati ili da će jednom biti strogi, a drugi put ne. Svi smo mi skloni biti prilično neujednačeni u pitanju urednosti: možemo napisati vrlo logično i lijepo sastavljeno pismo, a prije spavanja baciti odjeću sa sebe na pod; ili možemo vrlo precizno i argumentirano govoriti, ali ostaviti radni stol u kaosu; možemo se odijevati brižljivo i elegantno, a s knjigama postupati aljkavo. Moramo se truditi biti bolji u svim aspektima urednosti i postati svjesni svoje sklonosti da zaboravljamo, previđamo ili opravdavamo svoju neurednost koja izvire iz lijenosti. S druge strane, ljudi koji su uredni i sređeni moraju se potruditi razumjeti da su drugi ljudi drukčiji od njih i prihvatiti ih onakve kakvi jesu. Uredni bi ljudi mogli ponovno razmisliti o svrsi svojih dobrih navika.

Urednost kao naviku treba učiniti značajnom tako da je djeca u tinejdžerskoj dobi mogu učiti prakticirati na svoj osoban način. Kada su bila mlađa, njihovi su ih roditelji morali stalno podsjećati da naprave minimum; samo je po sebi dovoljno razumljivo da su se ti njihovi roditelji do sada prilično umorili od toga pa ako bitka nije bila dobivena prije adolescencije, sada ne će moći posvećivati svoje vrijeme i pozornost onim stvarima koje su primjerenije i hitnije u ovoj fazi. Nije da urednost prestaje biti važna za tinejdžere; naprotiv, bez takve osnove bit će daleko teže prakticirati bilo koju od ostalih krjeposti. Odlučnost koja je neophodna za razvitak ostalih krjeposti ne će imati ovu sustavnu osnovu bez koje one ne mogu postojati.

Samoprocjena: Jesam li uredna osoba?

  1. Imam jasnu ljestvicu vrijednosti za vlastiti život i odgoj djece. (Na primjer, jedna je ljestvica da se oženjeni muškarac mora najprije pobrinuti za svoju ženu, zatim za djecu pa tek onda za ostale. To podrazumijeva pridavanje primjerene važnosti obitelji, poslu, prijateljima i hobijima.)
  2. Obično postupam po logičnim pravilima tako da postoji očita dosljednost između onoga što mislim i što činim. (Nepredvidljivo ponašanje, koje samo udovoljava nalogu nečijih osjećaja u pojedinomu trenutku, ili obično reagiranje na konkretnu situaciju bez razmišljanja i odlučivanja, samo zbunjuje druge ljude i nikome nije od koristi.)
  3. Znam radi čega nastojim biti uredan. (Važno je biti sposoban opravdati urednost u svemu.)
  4. Nastojim biti uredan kako bih olakšao zajednički život, ali i zbog djelotvornosti. (Pretjerana se urednost javlja kada osoba inzistira na urednosti, a da ne zna zašto. To stvara patološku urednost – ljude koji više vole urednost negoli radostan obiteljski život, na primjer.)
  5. Obično znam gdje su mi stvari. Čuvam ih na logičnim mjestima i vraćam ih na ta mjesta kada sam gotov s njihovim korištenjem. (Ovakvo je ponašanje potrebno zbog osobne učinkovitosti, ali i radi toga da drugi ljudi mogu koristiti zajedničku imovinu.)
  6. Dobro raspoređujem vrijeme tako da ono što je najvažnije dobiva odgovarajuću pažnju. (Zloporaba je vremena česta. Na primjer, neki ljudi provode previše vremena gledajući televiziju, a premalo sa supružnikom ili prijateljima.)
  7. Točan sam kada obavljam svoje dužnosti kao što su dolasci na sastanak, stizanje kući, održanje obećanja. (Neki su ljudi vrlo komotni u pogledu točnosti. Nije ih briga za nju i spremni su naći bilo kakvu ispriku za kašnjenje. Za njih je kašnjenje dio života. Ali točnost je potrebna radi djelotvornosti i poštovanja drugih ljudi. To znači da je kašnjenje prijestup ne samo u odnosu na učinkovitost, nego i u odnosu na pravednost.)
  8. Upotrebljavam alat i uređaje – računala, električnu opremu itd. – prema uputama. (Urednost podrazumijeva čitanje uputa kako bi se izbjegle opasnosti ili kvarovi na spravama. Čitanje uputa je učenje kako se mogu u potpunosti iskoristiti sve mogućnosti sprava.)
  9. Koristim razne sustave kako bih se sjetio biti uredan u raznim područjima. (Neki ljudi imaju dobro pamćenje i ne zaboravljaju vratiti stvari na njihova mjesta; oni se sjete rođendana drugih ljudi, točni su i sve sprave rabe na pravilan način. Ali drugi moraju naučiti pisati dnevnik, praviti popise stvari koje moraju obaviti te ulagati svjestan trud da bi se sjetili određenih stvari.)
  10. Razmišljam o tome kako obavljam stvari da bih uvidio koliko sam zapravo uredan. (Čest je slučaj da su neki ljudi uredni u jednim pogledima, a u drugim nisu. Na primjer, sveučilišna profesorica može razmišljati na vrlo discipliniran (uredan) način, ali biti vrlo neuredna u pogledu odijevanja i čuvanja spisa.)

Poučavati druge vrlini urednosti

  1. Za svako svoje dijete znam koliki mu je kapacitet za urednost. (Svako je dijete različito i ovdje se ne radi o poznavanju ograničenosti svakoga pojedinačnog djeteta. Također moramo znati u kojim je pogledima dijete urednije, na primjer u pogledu načina čuvanja svojih stvari.)
  2. Trudim se pružati dobar primjer tako što se nastojim poboljšati u nekim pogledima urednosti ili tako što se trudim izbjegavati da budem sitničav u nekim aspektima urednosti kako ne bih naštetio ozračju u obitelji ili razredu. (Primjer nečijega truda da se poboljša jest ono što najviše utječe na djecu. “Savršen” primjer urednosti može biti rezultat pretjerane urednosti i može imati za posljedicu nerazumijevanje drugih ljudi.)
  3. Učim djecu planirati aktivnosti tako da svaka aktivnost dobije odgovarajuću pažnju. (Postoje dvije vrste pažnje koju odgojitelji moraju poklanjati djeci kako bi razvili kod njih urednost u svakome pogledu. Od malene djece moraju uporno zahtijevati da dovrše ono što su započela i da ponavljaju neke postupke kako bi stekla naviku, a od starije djece moraju uporno tražiti da razmišljaju prije nego što donesu vlastite odluke.)
  4. Zaista sam ustrajan kada se radi o malenoj djeci tako da bih im mogao razviti navike u pogledu onoga što moraju obavljati na uredan način. (Korisno je razvijati navike i rutinu u pogledu stvari, ali rutinsko ponašanje prema ljudima valja izbjegavati.)
  5. Pomažem djeci shvatiti kako je za obavljanje nekih poslova potrebno određeno vrijeme, a možda i jako puno vremena. (Na primjer, nije razborito početi pospremati kuhinjski ormar neposredno prije ručka. Niti započeti novi posao pet minuta prije odlaska školskoga autobusa.)
  6. Učim djecu ne zaboravljati stvari koje moraju obavljati u određenim vremenima. (To će često podrazumijevati korištenje dnevnika. Odgojitelji su skloni preuzeti na sebe ove male odgovornosti djece te im govore kada moraju ići zubaru ili kada je nekome rođendan. Djeca moraju naučiti biti odgovorna za svoje postupke.)
  7. Organiziram “lanac događanja” za malenu djecu kako bih im pomogao da se sjete stvari koje moraju obavljati svakoga dana u isto vrijeme ili često. (Djeca svakoga dana moraju obavljati manje-više iste stvari kada ustanu ujutro, kada stignu u školu ili kada se navečer vrate kući. Korisno je učiti ih povezivati poslove s vremenom i slijedom događaja.)
  8. Ja odlučujem o tome što će se i gdje držati. I vodim računa o tome da djeca na vrijeme vrate stvari na odgovarajuća mjesta nakon što ih upotrijebe. (Kriteriji koji se mogu koristiti prilikom odabira najboljega mjesta za držanje nekoga predmeta jesu: da se eventualno ne unište te da ih se može lako naći.)
  9. Pozivam djecu da mi se priključe kada obavljam poslove koje zahtijeva urednost, kako bih im pomagao razviti vlastiti osjećaj za urednost. (Tako, na primjer, mogu vidjeti kako majka čuva kuhinjski pribor na određenomu mjestu; kako roditelji pakiraju kovčege kada odlaze na putovanje ili kako nastavnik sprema knjige na policu u školskoj knjižnici.)
  10. Učim djecu koristiti stvari ispravno i na najbolji način. (To ne znači da se mora biti krut zato što se neki predmeti mogu koristiti i za neke druge svrhe, a da se pri tomu ne pokvare i pod uvjetom da to nema nikakve opasnosti po djecu. Na primjer, nema ničega lošeg u tome da se malenu djetetu dopusti pravljenje kolibe korištenjem stola i deke, premda to ne bi bilo “ispravno” korištenje tih stvari.)

Gornji tekst je izvadak iz knjige Davida Isaacsa “Izgrađivanje karaktera”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

Više o knjizi možete saznati na linku ovdje, a možete je prelistati ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 11. rujna 2015.

Možda vam se svidi