ČETIRI VAŽNE LEKCIJE

Što nisam očekivala da ću naučiti u prvih pet godina braka

Uskoro smo shvatili da ako želimo održati vatru svoje ljubavi, moramo se boriti da nađemo vrijeme za to. Aaron voli reći: „Nikada ne prestanite izlaziti sa svojim bračnim drugom!”

Foto: Shutterstock

U mjesecima prije našega vjenčanja moj muž Aaron i ja bili smo bombardirani savjetima o tome “što očekivati” u prvim godinama braka. Na dan vjenčanja nisam si mogla pomoći a da ne razmišljam o svim tim pričama i savjetima – i da se pitam jesmo li sve to već shvatili. 

Sada, usred pete godine braka, slažem se s time da je većina toga što su nam rekli bila istina, ali lekcije koje najviše cijenim su one za koje nisam očekivala da ću ih naučiti.

Evo mojih glavnih – neočekivanih – lekcija iz prvih godina našega braka:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

1. Ključno je izgraditi svoju autonomiju kao para

Dva mjeseca nakon vjenčanja Aaron i ja hodočastili smo u Rim da primimo blagoslov za novopečene supružnike – sposi novelli. To nije bio naš medeni mjesec, na koji smo otišli odmah poslije vjenčanja. Ne, ovo je putovanje imalo zasebnu svrhu – dati našemu braku najjači temelj milosti koji Crkva može dati. Jesu li nas ljudi kritizirali što idemo na dva odvojena „odmora” odmah na početku braka? Apsolutno. No vjerovali smo u to, i po Božjoj milosti otvorila su se prava vrata da to učinimo.

To je savršen primjer prve lekcije koju nisam očekivala da ću naučiti: ključno je da kao par sve radite samostalno.

To nam je postalo još jasnije u godinama koje su slijedile, kada smo počeli živjeti nekih 900 kilometara daleko od muževe i od moje obitelji. To ispočetka zapravo nismo željeli – naročito kada smo dobili prvo dijete – ali bilo je ključno u formiranju našega vlastitog obiteljskog identiteta.

Nemojte me pogrešno shvatiti, mi cijenimo prisutnost naših obitelji u našim životima, ali kada stupite u brak, vaš bračni drug postaje vaš prioritet, odmah poslije Boga. To znači da kroz svaku odluku, svaku teškoću i svaku radosnu stvar koja vam se dogodi prolazite zajedno. Mi smo jedno drugome prva i najbolja zajednica, i to zauvijek.

2. Trpljenje je blagoslov

Naš se sin rodio dva mjeseca prije naše prve godišnjice braka. Usred radosti novoga života došao je veliki križ trpljenja. Od riskantne trudnoće do teškog poslijeporođajnog iskustva, uz bebu s kolikama, život je bio prepun raznih borbi. Zapravo, kako sam zatrudnjela par mjeseci poslije vjenčanja, gotovo cijele prve dvije godine braka bile su obilježene teškoćama.

Ljudi misle – pogotovo u našoj kulturi – da trpljenje opterećuje vezu. Učili su nas da je trpljenje nešto što se treba izbjegavati pod svaku cijenu, a ako ga se ne može izbjeći, podnosi ga se mrmljajući. No Aaron ja naučili smo da se trpljenje, kad ga se prihvati, preobražava u milost. Milost za našu djecu, milost za život nas dvoje, i milost za našu ljubav.

Kako je to jednom rekao o. Mike Schmitz, u braku je najvažnije da dobro trpite, i da trpite zajedno.

3. Nikada ne možete provesti dovoljno vremena radeći na svome braku

Za vrijeme zaruka bila sam u zabludi da kada se Aaron i ja vjenčamo, provodit ćemo beskrajne količine kvalitetnoga vremena zajedno. Da nismo tako brzo blagoslovljeni darom roditeljstva, možda je moglo biti tako. No skok na mijenjanje pelena i besane noći učinio je da čeznemo za danima kada smo mogli zajedno pobjeći i popeti se na planinu.

Uskoro smo shvatili da ako želimo održati vatru svoje ljubavi, moramo se boriti da nađemo vrijeme za to. Aaron voli reći: „Nikada ne prestanite izlaziti sa svojim bračnim drugom!”

Mislim da je to ključno za sve faze braka: prije djece, poslije djece, bez djece, i sve između. Redovita, isplanirana večer za izlazak – bilo kod kuće, bilo u gradu – pomoći će vašemu braku da napreduje. Kada smo sebi dali slobodu da bez krivnje stavimo svoj brak prije djece i drugih životnih zahtjeva, to je promijenilo sve. 

4. Prirodno planiranje obitelji je zapravo više providonosno planiranje obitelji

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada smo za vrijeme zaruka doznali za prirodno planiranje obitelji, mislili smo da je to odgovor na sve – način na koji možemo ostati unutar okvira moralnoga nauka Crkve, i zadržati odgovornost za rast naše obitelji. No kada smo iznenada začeli svoje drugo dijete, počeli smo ponovno razmišljati o svojem osjećaju “kontrole”

Iako je prirodno planiranje obitelji 99,5 posto učinkovito u izbjegavanju trudnoće (kada se ispravno koristi), naša draga mala djevojčica našla se u onome malom postotku PPO-a gdje ima prostora za božanske intervencije. Ono za što smo mislili da u svome braku „nismo spremni” – drugo dijete – sada je jedna od naših najvećih radosti. Ipak, to iznenadno začeće učinilo je da se zapitam hoćemo li uskoro imati gomilu djece. No par godina kasnije moja očekivanja nisu se ispunila, jer je treća trudnoća na našu veliku žalost završila spontanim pobačajem.

Dakle, što sam naučila? Nitko ne može do kraja „isplanirati” svoju obitelj. PPO je divan alat za vaš brak kada vam je to potrebno, ali najbolji njegov dio je da ostavlja prostora Bogu biti Bog. Na kraju krajeva, Njegovi nas planovi dovode u raj.

Razmišljam o svim ovim lekcijama za koje nisam očekivala da ću ih tako brzo naučiti, i zahvalna sam za element iznenađenja koji su dodali. Sva očekivanja koja možda imate o braku vjerojatno će se promijeniti ili ćete dobiti još više nego što se očekivali, kao što se dogodilo meni. U tome je ljepota toga sakramenta – ništa se ne može predvidjeti. Brak je živa zajednica – uvijek se mijenja, uvijek raste, i uvijek nam daje temelje za svetost.

Emily Lofy

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

Članak je izvorno obavljen na stranici Catholic Match (Catholic Match Institute), internetskoj platformi za spajanje katoličkih samaca. Prenosimo ga s dopuštenjem.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 2. kolovoza 2019.

Možda vam se svidi