Muževi, i kada vas žena povrijedi, „muževni budite, čvrsti.“ (1 Kor 16, 13)

I još

„Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava.“ (Izr 16, 23)

Živeći u braku sa Sarah, jedno mi je vrijeme bilo veoma važno pokušati shvatiti zašto sam u određenoj situaciji reagirao prema njoj na određeni način. Ova potreba bezuvjetnog poštovanja pojavila se u mojoj duši i ja sam je postao svjestan, ali još uvijek sam se sramio reći joj: „Osjećam da me ne poštuješ.“ Naime, bojao sam se da bi mi ona na to mogla uzvratiti: „Pa ti i ne zaslužuješ poštovanje.“ Ne sjećam se da je ona to ikada rekla, ali sam mislio da bi bilo opasno izložiti se toj mogućnosti. Bilo mi je lakše odaslati joj tu poruku svojom ljutnjom ili šutnjom. Tada bih u svome bijesu razmišljao: „Ne smije se prema meni ovako ponašati. Vidjet će ona!“

Stoga sam se povlačio. Začudo, to nikada nije upalilo. Tada to još nisam shvaćao, ali ja sam je pokušavao potaknuti da me počne poštivati tako što joj nisam pokazivao svoju ljubav. (To je bilo otprilike kao da je oštricom štapa bodem u oko kako bi me bolje vidjela!)

Došlo je vrijeme, dakle, kada sam znao da nešto moram učiniti. Morao sam odrasti i biti zreliji. Pitao sam se: „Kako s njome razgovarati da bi moja poruka došla do nje?“ Kao častan muškarac, morao sam donijeti neku promjenu. Tada sam smislio ovo: „Dušo, osjećam manjak poštovanja s tvoje strane. Je li to zbog toga što ti nisam pokazao dovoljno ljubavi?“ Nisam joj rekao: „Sarah, ti si crna udovica bez poštovanja koja je u mene ubrizgala otrov da me uguši!“ Osobni napadi ne donose nikakva ploda. Rekavši da ja osjećam manjak poštovanja, izbjegao sam nešto što je ona mogla doživjeti kao osobni napad na nju. Samo sam izrekao što osjećam. Ovim sam novim pristupom mogao izraziti svoje osjećaje, a da pritom ne okrivim Sarah.

Mogao sam joj reći: „Ne kažem da se imam pravo ovako osjećati, niti govorim da se osjećam ovako zbog tebe. Samo kažem da se tako osjećam.“ Time nisam nužno rekao da su moji osjećaji loši niti da je Sarah anđeo.

Rečenica „Dušo, osjećam manjak poštovanja.“ može imati mnogo primjena. Ne trebam sve uzimati k srcu i stvari shvaćati osobno. S druge strane, Sarah je shvatila da bi trebala biti malo pozitivnija kada je u pitanju čovjek za kojega se udala. No šećer na kraju bio je kada sam dodao: „Je li to zbog toga što ti nisam pokazao dovoljno ljubavi?“ Ovime bih joj pokazao da sam posumnjao u svoje ponašanje. Nažalost, previše sam je puta u prošlosti stavljao u položaj da se mora braniti. Nebrojeno puta Sarah bi u obrani rekla: „Ja sam uvijek kriva. Ti si uvijek u pravu. Ti nikada ne griješiš.“

Moj novi pristup dopuštao joj je da dođe do zraka. Nisam rekao da sam uvijek u pravu i da nikada ne griješim. Istaknuo sam svoj dio krivice, a za nju to je bilo kao dašak svježeg zraka! Uglavnom, njoj se počelo sviđati svaki puta kada bih joj rekao: „Dušo, osjećam manjak poštovanja. Je li to zbog toga što ti nisam pokazao dovoljno ljubavi?“

Možda će vam biti malo neugodno kada prvi put budete izgovarali ove rečenice. One vas prisiljavaju da se jasno izrazite. No ovakvim ćete pristupom brže doći do srži problema. Ako bračni par želi izaći iz ludog kruga, ovime će se taj proces ubrzati. Barem je tako vrijedilo za nas.

Naravno, i ovdje je postojao svojevrstan rizik da će Sarah reći: „Pa da, osjećam se nevoljeno jer mi ne pokazuješ ljubav i zato ne zaslužuješ moje poštovanje.“ No većini parova takav se rasplet nikad ne dogodi. Moć ovih jednostavnih rečenica koje izražavaju ljubav i poštovanje čini da oba supružnika ispune svoju najdublju potrebu. Najčešće se dogodi da mi Sarah uzvrati riječima poput: „Da, osjećala sam se nevoljeno, ali žao mi je što sam se prema tebi odnosila bez poštovanja. Hoćeš li mi oprostiti?“ Ja joj odgovorim: „Da, naravno!“, i ovdje priča završava. Tako je malo potrebno.

Ovaj pristup djeluje – čak i za loših dana

Uvijek je mudro da muž bude ponizan. (usp. 1 Pt 3, 8)

Iskreno, Sarah i ja još uvijek se ponekad znamo posvađati. Postanemo tvrdoglavi i durimo se. Čak podignemo glas jedno na drugo! Ja je tada znam onako opako pogledati i odbijati svaku komunikaciju. Sarah u ljutnji zna odjuriti iz prostorije. Dakle, stajemo jedno drugome na naše cijevi za dovod zraka, ponekad i s užitkom!

Bez obzira na sve to, oboje se držimo pravila da ćemo obnoviti naš odnos uzajamne ljubavi i poštovanja prije nego što pođemo spavati. Ako ja osjećam nedostatak poštovanja, to ću joj reći i upitati jesam li joj uskratio ljubav na bilo koji način. Ako se ona osjeti nevoljenom, to će mi i reći i upitati me je li mi negdje uskratila poštovanje. Biblija nas uči: „Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom!“ (Ef 4, 26). To zaista djeluje, i to veoma dobro.

Ključ je u tome da u poniznosti stanemo pred svoju ženu/svoga muža te joj/mu iskrena srca kažemo one riječi koje otvaraju zdrav razgovor. Ako ne želite vidjeti pozitivnu promjenu u svome braku, onda se nećete ni potruditi, no meni, kao muškarcu, razgovarati o manjku poštovanja znači čuvati svoj identitet. Kada svoju ženu pitam: „Jesam li ti uskratio ljubavi?“, zapravo otvaram priliku za razgovor bez optuživanja. To zaista funkcionira.

Ako mogu ja, možeš i ti

Kao zreli muškarci, moramo preuzeti vodstvo i iznijeti ovo na stol. Moramo priznati svoje osjećaje, moramo se osjećati poštovanima. Međutim, to znači da trebamo uvažiti i ono što žena osjeća, a ona čezne za našom ljubavlju. Ovim pravednim i uravnoteženim pristupom vas dvoje otkrivate što se zaista dogodilo između vas. Ako izbjegavamo iskrenu komunikaciju, stvari se ne mogu popraviti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Ljubav i poštovanje”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.