Svadba u Kani nas uvodi u tajnu sakramenta ženidbe. Ne poznamo zaručnike one svadbe u Kani po imenu, ali je za to spomenuto da je tu bila Marija, Isusova majka i Isus i njegovi učenici. Dogodilo se nešto netipično, kako za svadbu, tako i za vinogradarski kraj – nestalo je vina.

Marijin zagovor je bio isto tako odlučujući za čudo s vinom, kao i posao slugu koji su punili vrčeve vodom imajući u Isusa slijepo povjerenje, iako to nisu trebali, jer Isus nije bio nikakav njihov nadstojnik! Isus im je rekao da napune 6 vrčeva, svaki po oko 100 litara, vode. Problem je bio taj što nije bilo vina.

Razum bi rekao: „Mi trebamo vino a ne vodu!” Ipak sluge to čine. Bio je to nekada prilično težak posao, napuniti takve vrčeve vodom. Trebalo je donijeti 600 litara vode! Značilo je da, s nekom posudom od 15 litara, treba 40 puta ići po vodu da bi se napunilo sve vrčeve, do vrha. Ovi sluge su bili dobro oznojeni – to je sigurno! Kada se čudo stvarno dogodilo? Ne znamo. No, rezultat je izazvao divljenje: novo vino je bolje. Tako je ustvrdio nadstojnik stola, govori nam evanđelje.

Svadba u Kani nam pokazuje do kakvih životnih situacija može doći, posebno u braku. Nalazimo se između manjka i punine, između krhkosti i slave. Posebno na polju ljubavi.

Evanđelje nam ukazuje na važnost ovih vrčeva za vodu. Gospodin je učinio da su ovi vrčevi tako važni, jer je po njima došlo čudo u svagdašnji život. Čudo vina u Kani je promjena, pretvorba, to nije stvaranje ni iz čega. Potrebno je ljudsko sudjelovanje. Za bračne drugove to znači: Gospodin će blagosloviti vodu vaše dobre volje, vašeg stalnog ljudskog nastojanja. Snagom sakramenta ženidbe Gospodin pretvara vodu vašeg dobrog nastojanja u vino Božje ljubavi. On treba vodu, vašu dobru volju, vaše postupanje. Gotovo je s pasivnošću.

Kako mogu bračni drugovi ispuniti vodom svoje posude? Kako će se to dogoditi konkretno? Evo sada ću nabrojiti sedam lijepih navika za sretan brak. Ako se bračni drugovi tako uvježbaju, onda će stalno rasti u ljubavi, a Gospodin garantira da će ih ispuniti nezamislivim blagoslovom i obradovati svojom božanskom ljubavlju. Želim ovdje, ukratko, navesti tih sedam dobrih navika.

1. Drugoga razveseljavati

Sretan bračni par su jedan za drugoga dar i poklon onda kad jedan drugome čine male, sitne radosti, a ne brigu i bol. To zvuči jednostavno, ali u praksi se pokazuje teškim. Da li je ono što ja činim ili govorim radost za drugoga? Tako se ostvaruje „amor benevolenciae”, ljubav dobrohotnosti „ljubav koja veseli”. Pažnja prema drugome je ključ do njegova srca.

Jedan mladić je svojoj zaručnici svakog dana slao neko pismo, mali sitni poklon: bonbon, šlape, ručnik, maramicu… neku dobru knjigu, dok je bio na svjetskom kongresu mladih u Australiji. Svaki dan jedan mali poklon.

Ovdje može svatko pustiti svojoj mašti na volju. Tko se ovoga bude držao cijeloga života, doživjet će ogromnu količinu ljubavi.

2. Gajiti običaje i obrede koji čine dobro ljubavi i prijateljstvu

Običaji, obredi, geste učinjene iz ljubavi i u ljubavi jačaju veze u odnosu, jer bude osjećaje i potvrđuju pretpostavke. To počinje već načinom i oblikom pozdrava. Ako netko, navečer, dođe kući, najprije pozdravlja psa, onda pali kompjutor i televiziju, a onda pozdravlja ženu sa „što ima danas za jesti, trebam brzo pojesti, jer još imam jedan sastanak!” takvo pozdravljanje sigurno neće voditi dubljem prijateljstvu i ljubavi. Ako promatramo pozdravni ceremonijal nekog bračnog para s gledišta psa, njega se uvijek tako lijepo pozdravljalo da skače u vis od radosti. Tako su se oni na početku „skakućući” pozdravljali da pokažu svoju radost na veselje njihove djece.

Postoji čitav svijet simbola koji se može stvarati, koji uvijek mogu voditi iz vidljivih gesta do nutarnje ljubavi i nju na takav način izražavati. Tome pripadaju i ceremonije poput komplimenata, svaki dan telefonirati, slaviti rođendane i imendane…

3. Otvoreno i iskreno međusobno razgovarati

Sretni bračni parovi će stvoriti siguran prostor gdje oni smiju biti, onakvi kakvi jesu, gdje će bez straha reći svoje osjećaje, želje, očekivanja, gdje će razgovarati o problemima, frustracijama o svemu što im leži na srcu. Kakva je to milost biti prihvaćen od drugoga u svojoj krhkosti i lomljivosti!

Jedan bračni par koji je slavio srebrni jubilej, mi je povjerio što im je bilo najteže i najljepše u tih 25 godina. Najljepše: da je svaki od njih po drugome našao sebe i sve više je to postajao. A najteže je bila askeza: ono što si znao o slabosti, krhkosti drugoga ne upotrijebiti da ga raniš ili povrijediš.

To učvršćuje brak. K običaju lijepih riječi spadaju i obećanja, koje se daju i koja se održavaju, ona jačaju međusobno povjerenje. Održano obećanje daje osjećaj: „Mogu se na tvoju riječ osloniti. Mogu na tebe računati.”

4. U teškim okolnostima biti u komunikaciji oprezan i lukav

Upravo u škakljivim trenucima pronalaze sretni bračni partneri prave putove kako će u (svađi) razgovoru sve moći kazati i biti saslušani i tada stvari zajednički rješavati. Kod baš „vrućih tema” može se držati u rukama, zajednički, neki predmet(npr. štap) što tada znači „sada govori jedan, a drugi sluša” a nakon nekog vremena se izmjene strane.

Poznam jedan bračni par koji, na svojim noćnim ormarićima imaju svijeću. Kad netko ima nešto što je drugom teško izreći, tada zapali svoju svijeću i to je znak za partnera da ima nešto o čemu je teško govoriti. I to onda olakšava razgovor o „vrućim” temama.

Komunikacija bez nasilja je najpravilniji put k duhovnom obraćenju.

5. Neprestano imati brigu jedan za drugoga

Ovo bi se, suvremenim jezikom, moglo reći: uvijek biti za drugoga on line i nikada se ne okrenuti jedan od drugoga. Sretni brakovi će uvijek naći načina i sredstava da emocionalno ostanu povezani. Ovo će stvarati pravu intimnost: pogledi, geste, djela, pokazuju da drugoga prihvaćamo ozbiljno i stvarno. Radi se o kvaliteti prisutnosti: „Ti si za mene između svega broj 1″ Onda iz toga slijedi želja zajedno učiniti neke stvari koje vesele oboje: zajedno kuhati i jesti, piti kavu, čašicu vina na večer ispijati zajedno, zajedno šetati, filozofirati, zajedno čitati Sveto pismo…

Tako se ostaje okrenut jedno prema drugom. Nešto lijepo učinjenog približava. Ostavljanje nečega privlači drugoga prema nama. Sloboda pažljivog prihvaćanja veže jedno uz drugo, veže u savez i u tome je bit bračne ljubavi.

6. Zajednički život nadahnjivati zajedničkim vizijama

Sretni bračni parovi će obogaćivati svoj odnos i zajedničkim kovanjem planova. Zajedno sanjati neke veće planove i zajednički se usmjeravati prema istom cilju.

Na ikoni presvetog Trojstva Andreja Rubljova se vide tri osobe koje su okrenute, s puno ljubavi, jedna prema drugoj, kao u nekom važnom razgovoru. Razgovor presvetog Trojstva je spasenje svijeta . Pa o tome bi se trebalo razgovarati među kršćanskim bračnim drugovima, a onda, na tom planu, i nešto učiniti. U tom smislu se mogu njegovati i djela milosrđa, posjećivati bolesne, biti uz neku ožalošćenu obitelj, kuhati za mladu majku nakon prvog poroda…

Ako bračni drugovi imaju jake doživljaje međusobnog dijeljenja, posebno onog za kraljevstvo Božje, jačat će se i njihova nutarnja veza. Možemo to reći sa Titom: „Pojavila se Milost Gospodina, spasiteljica svih ljudi. Očekujemo blaženo ispunjenje našeg nadanja i pojavak slave Spasitelja našega, Gospodina Isusa Krista. On se predao za nas da nas očisti od grijeha i tako stvori čist narod, koji njemu pripada i čezne svom snagom činiti dobro..” (Tit 2,11-14)

Kultura nedjelje i blagdana je pravilan slobodan prostor da se obnove i ostvare velike vizije. Želio bih reći s Marijom: „Sve što vam reče, to činite…” (Iv 2,5)

7. Ustrajati u zajedničkoj molitvi

Molitva povezuje s Bogom i međusobno. U molitvi se otvaramo uvijek većem Bogu i pokazuje nam se da odnos prema drugom nije sve: sretni bračni parovi su svjesni nadnaravnog kojim su okruženi i to onda čini podnošljivim, kako ograničenosti svijeta, tako i ograničenosti njihova odnosa. Doživljaj granica u ljubavi može postati čak odskočna daska kojom ćemo otkriti onu ljubav koja je neograničena, koja uvijek postoji, koja sve podnosi, jer je vječna. 

„Ljubav cilja na vječnost. Da, ljubav je „ekstaza”, ali ne ekstaza u smislu opijenosti nekog trenutka. Nego „ekstaza” kao stalni put na kojem zatvoreni JA postaje davanje SEBE i tako se dolazi do pronalaska samog sebe, pronalaska samog Boga. „Tko želi spasiti svoj život izgubit će ga, a tko izgubi svoj život, spasit će ga.” (Lk 17,33) (papa Benedikt XVI, enciklika Deus caritas est..)

Knjiga Tobije nam govori kako su Tobija i Sara (Tob 8, 1-9) molili prije nego su se tjelesno združili. To je prekrasna molitva za dar jedno drugom, za veličanstvenu Božju ideju stvaranja muškarca i žene.

Intimnost s Bogom vodi k intimnosti srca drugog partnera, a to se opet očituje i u seksualnom predanju. To je pravo povezivanje duhovnoga i seksualnosti u bračnoj ljubavi. Bog nije rival, nego izvor radosti i temelj plodnosti. Bračni par koji zajedno moli, ostaje združen i dobiva od Boga obilje potrebnih milosti.

Tko moli makar jednu deseticu krunice za drugoga, doživjet će, da će Marija bdjeti nad jedinstvom srca – i u kriznim trenucima.

Ovo je mala, praktična mudrost 7 dobrih navika. One izgledaju malene, tako malene, a istovremeno tako dragocjene, poput vode. Tko prihvati ove savjete i drži ih, opazit će kako su njegove „posude – vrčevi” stalno puni do vrha . I Isus će vodu pretvoriti u dragocjeno vino svoje milosti, svoje ljubavi i svoga života,

Mnogi će biti pošteđeni „bračnih ratova”. Ponekad će se trebati i oznojiti u punjenju posuda vodom, poput onih slugu na svadbi u Kani, koji su trebali nositi vodu iz bunara. Ipak ukus novoga vina kojega Isus daruje, nagrađuje za ovaj trud i usred napora ispunja srećom. 
Tako želim svima doviknuti:” Ispunite vaše posude, a Gospodin će vas ispuniti milošću.”

Zenit.org, prijevod don-ivica.net