Dva su osnovna tipa zajedničkog preživljavanja u dugom bračnom odnosu. Prvi bismo mogli nazvati rigidnim a drugi fleksibilnim, pa tako možemo govoriti o rigidnim i fleksibilnim brakovima.

Foto: Shutterstock.com

U rigidnim brakovima se inzistira na zadržavanju postojećeg stanja bračne situacije. Dominira strah od novoga, pa makar i boljega. Osnovni je cilj sačuvati postignutu sigurnost i stabilnost makar i nezadovoljavajućeg stanja, uz mali ili nikakav rizik od gubitka uhodane ravnoteže. Glavni je slogan takvoga braka: “Bolje živjeti u poznatom, makar i gorem, nego ići prema nepoznatom, makar i boljem”. Rigidni brak je klasični primjer “sačuvanog”, neodržavanog, nekvalitetnog, dosadnog i monotonog, bezličnog i sivog, praznog i emocionalno hladnog bračnog odnosa, u kojemu dominiraju općenite fraze, ritualizirana finoća, sve teže izdrživa nepomućena bračna “harmonija” potpomognuta uhodanim navikama bračnoga protokola. Bračni seks gubi svaku draž. Pretvara se u obavezu i dužnost, koja se nastoji izbjeći uz traženje prihvatljivije zamjene izvan bračnoga kreveta. Dijalozi se zamjenjuju monolozima. Mjesto ljubavi i nježnosti zauzimaju sve veća međusobna netrpeljivost i grubost. U takav brak dolazimo samo pojesti i prespavati. On se pretvara u “fast food” lokal, u kojemu se ne zadržavamo.

U fleksibilnim brakovima zajednički se traži drugi, bolji i smisleniji način bračnog života. Teži se prema novom, drukčijem i kvalitetnijem. Razmišlja se o novom, drukčijem i boljem, bez obzira na rizik od poremećaja uhodana odnosa snaga, pozicija i strukture u braku. Oba bračna partnera uz intenzivni i svakodnevni dijalog traže i pronalaze uvijek nove oblike interesantnog zajedništva. To je održavani brak, koji ostaje interesantan i privlačan kroz čitavo vrijeme svoga trajanja. U njemu se razgovara, voli, stvarno živi i radi. Bježi se ne iz njega nego u njega. U njega ne navraćamo, nego se u njega stalno vraćamo. U njemu ima uvijek dovoljno kako bračne ljubavi, tako i bračnog seksa. To nije samo brak obaveza i dužnosti, nego također i emocija i iskrene međusobne zainteresiranosti. U njemu se bračni partneri svakodnevno nanovo otkrivaju, pronalaze, zaljubljuju i požele. To je živi brak, u kojemu se stalno nešto događa i mijenja.

Kakav je moj brak: rigidan ili fleksibilan, mrtav ili živ, odbojan ili privlačan, samo obaveza i dužnost ili također želja i čežnja? Jesam li u njemu samo zato što moram ili također zato što i želim? Je li mi u njemu još uopće interesantno ili se pretvorio u nužno zlo koje moram trpjeti? Jesam li u njemu još samo zbog navike ili i uz nešto ljubavi? Što radim da bi si brak učinio boljim, privlačnijim, interesantnijim, ljudskijim, manje dosadnim i ugodnijim?

dr. Pavao Brajša

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.