Jedna čitateljica mojih knjiga mi je napisala: “Puno čitam i nikakav mi problem ne predstavlja pročitati i sve Vaše knjige i ne sumnjam da se iz njih može puno toga naučiti. Problem je kako naučeno provesti u djelo? … Na prvi pogled čovjek bi rekao da imam idealnog supruga: ne pije, ne puši, ne izlazi s društvom, odan obitelji… sve naj, naj… A tako je težak psihički… U stvari, mislim da nama treba treća osoba koja će otvoreno reći svakom od nas gdje griješi. Pisala sam Vam da smo razmišljali o savjetovalištima, ali bojim se jer, s duhovne strane, svi će reći da je prekrasno živjeti potpuno predano Bogu, u molitvi i pokori, a to opet znači nove pritiske na mene. … Nemojte krivo shvatiti, nije to ništa loše, ali jednostavno mislim da sama molitva i vjera u čudo, bez stvarnih promjena neće uroditi plodom. Slično je to kao da bolestan čovjek moli za ozdravljenje, a ne uzima propisane lijekove. Sve me to zbunjuje: ne bismo li bezuvjetno morali vjerovati i prepustiti Bogu da bude njegova volja, ali što će nam onda razum i svi talenti koje smo primili od Njega ako ćemo samo moliti i čekati???…”

Izabrao sam samo taj isječak opširnog pisma, jer sam shvatio da sadrži bitnu poruku: što se tiče bračnih problema i teškoća, nije dovoljno samo moliti i čekati već je nužno uložiti napor i raditi na svom braku i održavati ga. Često je lakše u braku patiti i prikazati to kao žrtvu, nego ulagati napor i razum, poštivati neke osnovne prirodne zakone kvalitetnog preživljavanja u dugom odnosu udvoje. Mislim da ovdje pristaje ona poznata: Pomogni si sâm pa će ti i Bog pomoći, kao i ona sv. Benedikta: Ora et labora! Treba moliti i raditi, a ne moliti i čekati! Nije dovoljno sjesti za volan i zamoliti Boga, da nas sačuva u prometu. Potrebno je i znati voziti, poznavati saobraćajne propise. To važi i za naš brak. Nije dovoljno sklopiti brak i moliti se da u njemu izdržimo do kraja. Potrebno je poznavati neke zakonitosti kvalitetnog preživljavanja udvoje, koje nam omogućuju ne samo preživjeti u braku i sačuvati ga, nego u njemu i kvalitetno, sretno i zadovoljno živjeti! Naši brakovi, međutim izgledaju kao autoput, na kojemu nitko ne poštuje prometne propise, svaki vozi kako mu se svidi. Dominiraju lančani sudari, putnici (bračni partneri i djeca) su ugroženi, nastoje što prije naći izlaz i napustiti ga. Ova knjiga pokušava objasniti neka pravila bez kojih se ne može voziti po “bračnom autoputu” i kojih se moramo pridržavati da bismo sačuvali sebe i svoje suputnike za vrijeme vožnje, koja se zove brak. Jasno, da to nije dovoljno i sigurno je dobro njima dodati molitvu! Ne jedno ili drugo, nego uvijek i jedno i drugo!

dr. Pavao Brajša

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.