Opsežno istraživanje koje je proveo John Gottman pokazalo je da 85% muževa tijekom svađe sa svojim ženama nakon nekog vremena ušuti i „podigne zid“ kao obranu pred njezinim riječima. Za razliku od žena, u muškaraca se napetost stvara brže zato što njihov krvni tlak i broj otkucaja srca porastu naglo te ove vrijednosti ostaju duže tako povišene.

Kada uslijed razmirice muža preplavi silina kritika koje mu je uputila žena, on gubi volju da se s time uhvati u koštac. Budući da mu sve to kritiziranje ona upućuje kako bi se stvari među njima raščistile i njihova ljubav još više rasla – tako barem ona to shvaća – njezin se puls značajno ne ubrzava. S druge strane, on svaku svađu doživljava kao mogućnost da izgubi njezino poštovanje te zbog toga broj otkucaja njegova srca raste sve više.

Pokušavajući se smiriti, muž će zašutjeti, na neki se način isključiti ili jednostavno otići nekamo gdje može biti sam. Ako ga ona upita zašto ništa ne govori, on će odgovoriti nešto poput: „Pokušavam ne reagirati.“ Ona će takvo njegovo ponašanje doživjeti kao izraz neljubavi, ali to nije tako. On jednostavno pokušava učiniti ono što smatra časnim, dok ona misli da je tim stavom odbija od sebe. Uopće joj nije jasno zašto on sad šuti i stoji tako ukočen, a ona mu je samo uputila par kritika.

Gottman navodi: „Ovakvom se komunikacijom ulazi u začarani krug, osobito u brakovima koji su već načeti čestim neslaganjima. Što se žene više žale i kritiziraju, njihovi se muževi sve više povlače i sve manje govore, a zbog toga se one još više žale i još ih više kritiziraju.“

Gottman dodaje da je svaki brak u ozbiljnoj opasnosti kada žena postane svadljiva i puna zamjeranja. Ako se taj začarani krug ne prekine, brak će vjerojatno završiti rastavom.

Moje iskustvo u savjetovanju tisuća bračnih parova tijekom godina potvrđuje da su muževi vrhunski majstori u „podizanju zidova“ kada je riječ o komunikaciji sa ženama. Njihove žene su te koje kritiziraju, sve probleme žele izložiti i odmah ih krenuti rješavati. Postoje i žene koje ponekad ušute i povuku se da se stvari smire, ali iz iskustva znam da su one vrlo rijetke. Smatram da žena tako postupa onda kada je već izgubila pouzdanje da će muž čuti govor njezina srca. Ona čezne za time da se ponovno poveže s njime, ali je izgubila nadu. Dok njegovo srce u ovakvim trenucima ubrzano radi, njezin je puls spor jer joj je srce slomljeno.

U većini slučajeva žena koja je zaljubljena u svoga muža tražit će načine kako da mu se približi onda kada se osjeća nevoljeno. Na primjer, njih su dvoje u braku godinu dana. Muž je zakasnio na večeru već dva dana zaredom bez ikakva javljanja. Ona razmišlja: „Ovo nije u redu. Kako može biti tako bezosjećajan? Jesam li posljednja na popisu njegovih prioriteta? Ovo sigurno nije izraz ljubavi.“ Instinktivno, smatrajući da to čini iz same ljubavi, ona ga zaskoči već na vratima: „Trebamo razgovarati. I to odmah. Molim te, sjedni i da čujem što mi imaš reći!“

Pritom ona koristi isti pristup koji bi koristila da je u pitanju njezina najbolja prijateljica. Kada između dviju žena dođe do razmirica, one obje vole sjesti i porazgovarati o tome kako se osjećaju. Žene iznose ono što im leži na srcu jer instinktivno znaju da će ih to na koncu dovesti do pomirenja. Isto tako, jedna će od njih prva reći: „Žao mi je, bila sam u krivu.“ Onda će druga reći: „Ne, ja sam bila u krivu. Hoćeš li mi oprostiti?“ I onda će ona prva reći: „Naravno, sve ti opraštam. Stvarno mi je žao zbog svega.“ Nakon toga će se zagrliti, možda pustiti koju suzu te će se ubrzo zatim ponovno zajedno smijati.

To je ono što ja nazivam punim krugom. Nažalost, žene misle da se ovakav pristup rješavanju sukoba može primijeniti i kada je riječ o narušenim bračnim odnosima. Dakle, kada dođe do problema i žena osjeti pomanjkanje ljubavi, ona instinktivno prilazi svome mužu kako bi s njim podijelila svoje osjećaje. Čini to kako bi se nakon otvorenog razgovora njih dvoje pomirili i potom zagrlili. Njihov joj je brak iznimno važan i ona to rješavanje problema ne želi odgoditi. Njezino srce žudi za rješavanjem stvari i pomirbom. On joj je važniji od svih drugih ljudi. Zapravo, ona mu takvim trenutnim suočavanjem želi iskazati svoju ljubav. Ona misli: „O, kada bi on samo znao koliko ga volim. Zašto on o tome ne želi ni razgovarati?“

Ono što ženi često promakne jest upravo ta velika razlika koja postoji između njezine najbolje prijateljice i njezina muža. Žena je obično sklona više osuditi svoga muža, nego najbolju prijateljicu. Osjeća se slobodno to činiti jer ona iskreno misli kako je dio njezina poslanja „pomoći“ mu da se on promijeni u čovjeka koji će znati više voljeti. Ona misli: ako mu otvoreno iznesem sve što ne valja, on će „progledati“ i promijeniti se. Štoviše, ona je uvjerena da će ona njega uvijek više voljeti, i onda kada on naraste u ljubavi.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Ljubav i poštovanje”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.