SAVJETI ZA ONE KOJI SU POD KONTROLOM, ALI I ONE KOJI KONTROLIRAJU DRUGE

Ponaša li se vaš partner prema vama kao prema djetetu? Evo kako prekinuti lanac emocionalne manipulacije i kontrole u braku

Udala si se jer si trebala muža. No on se polako počeo uživljavati u ulogu oca umjesto muža. Zvuči poznato?

emocionalna manipulacija kontrola u braku

Foto: Shutterstock.com

Zamislite umornu suprugu i majku koja se odlučila nositi sa svojim problemom u molitvi. Molila je Boga da se „pobrine” za njezina supruga. Sigurno mislite da je on sebi to protumačio kao pasivnost neasertivne ropkinje, koju je on od nje očekivao. Možda se i vi osjećate tako očajno i zarobljeno kao što se osjećala žena iz odlomka koji slijedi.

Neka je žena sjela u posljednji red klupa u crkvi na samotno mjesto. Preostalih 500 žena koje su tog vikenda prisustvovale Ženskoj konferenciji već su napustile prostoriju. Ja sam bila zauzeta sakupljanjem knjiga, papira i rekvizita. U jednom trenutku, osvrnula sam se oko sebe i pogledala u zadnje klupe i ondje ugledala nju. Pretpostavila sam da postoji razlog zbog kojeg je ondje pa sam krenula prema njoj. Sjedila je pognute glave, klonula. Tiho sam sjela u klupu ispred a ona je, nekako sama od sebe, počela pričati o svom problemu.

Ona je majka troje djece. Njezin najstariji sin pati od mišićne distrofije i već je 17 godina u invalidskim kolicima. Njezine jake ruke svjedočile su o fizičkom naporu kojem je bila izložena prilikom podizanja i nošenja svoga 67 kilograma teškog sina. Drugo dvoje djece učilo je i suočavalo se s emocijama. Još uvijek pognute glave, kroz šapat mi je rekla: „Udana sam za čovjeka, čovjeka punog mržnje koji me zlostavlja i pokušava kontrolirati svaki moj pokret. Moj život je jadan. Ne želi mi pomagati oko sina, ne želi mu ni navući donje rublje dok ga ja držim u kupaonici.“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nastavila je govoreći da je prošli tjedan pokopala oca a dan prije toga saznala je da je izostavio njezino ime u oporuci. Rekla je: „Moj je otac mrzio mog muža. Ne bi mogao podnijeti da takav zet uživa u imetku koji je on zarađivao čitav život. Ta je oporuka bila moja posljednja nada da ću nešto posjedovati. Sada sam prepuštena velikodušnosti svoje sestre.”

Ta mi je tužna žena rekla nešto što me otada progoni: „Došla sam u crkvu samo s jednom molitvom. Molila sam Boga da ubije mog muža. On je manipulator i zloban je, ali moja ga djeca unatoč tome vole i ja ih ne bih mogla odvojiti od njega. Nedugo prije toga, molila sam: ‘Dragi Bože, trebam izlaz! Osjećam se kao ptica u kavezu’.“

Osjećala se posramljeno jer je plakala, ali je napokon podigla glavu i rekla: „Znate li što mi je Bog rekao kada sam izrekla tu molitvu? Njegov mi je glas progovorio jasnije nego ikad: ‘Čak i ptica u kavezu pjeva’.“ Suze su joj tekle niz lice dok me pitala: „ Što da radim s time? Kako da živim s tim odgovorom?“

Osjećajući se nemoćno kao nikada u životu, odgovorila sam joj: „Ako ti je Bog rekao da pjevaš, pronađi svoju pjesmu“. Tješila sam je još nekim riječima kako bih je ohrabrila, ali njezino je lice puno tuge i boli odavalo da joj one ne pomažu.

Zatim smo se razdvojile. Ona se vratila svome teškom životu, a ja sam se uputila prema hotelskoj sobi. Kada sam se kasnije prisjetila te žene, počela sam razmišljati: „Možda postoje ljudi čiji su životi toliko turobni da je za njih radost nemoguća misija. Kako ona može pjevati kada je tako strašno tužna?“ Odgovor na to pitanje mi je, nažalost, sinuo prekasno da bih joj ga mogla darovati.

Nedugo nakon što sam je upoznala, čitala sam Knjigu Psalama, tu veliku knjigu koja je melem i lijek ranjenoj duši. Čitajući, naišla sam na odgovor na njezino pitanje „kako ptica u kavezu može pjevati?“ Psalam 9,9-12 onima koji su ranjena srca kaže: „Jahve je tvrđava tlačenom, tvrđava spasa u danima tjeskobe. Nek se uzdaju u te koji znaju tvoje ime, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve.“ Moju su pažnju privukli sljedeći stihovi: „Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu… siromaškog jauka ne zaboravi.“

Premda tu ženu nisam više vidjela, silno sam joj htjela reći da je Božja riječ istinita i da ona svjedoči o Njegovoj vjernosti i pažljivosti. U danima žalosti, On nudi svoje milosrđe potlačenima. On sâm mora biti njezina pjesma. Dok je u kavezu, pjesmom može slaviti jedino Boga. Možda se nažalost i vi, bili muž ili žena, prepoznajete u životnoj priči ove žene. Vaša situacija možda nije otišla tako daleko da se nadate kako ćete prestati biti vezani onim zavjetom Dok nas smrt ne rastavi koji ste svom supružniku izrekli prilikom vjenčanja. No, bez obzira na to, posljedice su iste… osjećate se zatočeni nečijom kontrolom. Molim vas, budite svjesni da niste sami.

Zamolili smo neke parove da odgovore na pitanja o problemu kontrole. Čitajući odgovore, bili smo zapanjeni visokim postotkom žena i muževa (oko 50%) koji su otkrili da imaju problem na tom području. S obzirom na ogroman broj „oblika kontroliranja“, upitanima smo ponudili više odgovora.

Kad budete čitali odgovore koji su izvirali iz njihovih srdaca, zapitajte se prepoznajete li u njima svoje probleme. Konkretno je pitanje glasilo: „Je li vaš supružnik osoba sklona kontroliranju?“

 

Žene

  • Moj je suprug pionir psihologije. On me „testira“ pozitivnim manipulacijama i to me izluđuje. Kada sa mnom postupa na taj način, osjećam se kao dijete. (11 i pol godina trećeg braka)
  • On „mora“ donijeti sve bitne odluke sâm i od mene očekuje da se s time složim. (34 godine braka)
  • Moj se suprug uzruja kad se nešto što isplaniram poklapa s vremenom koje je predvidio za svoje aktivnosti. Želi svu moju pažnju, što znači da ne mogu razgovarati na telefon s prijateljicama ako je on kod kuće. Osjećam da me guši svojim zahtjevima. (21 godina braka)
  • Moj suprug kontrolira mene i sve druge oko sebe neprestanim vikanjem. Zamjera mi kad god planiram neko druženje za nas. (23 godine braka)
  • Ponekad mi je potrebno da on upravlja mnome i da je ljubomoran. Smatram da je to znak njegove ljubavi prema meni. (devet godina braka)
  • On je pasivno agresivan. Uvijek mu nastojim udovoljiti ne znajući što zapravo želi. To je nemoguća misija. (34 godine braka)
  • On mi uvijek govori što da radim. Čak mi govori kako da napunim perilicu rublja. Znam da njegovo zapovijedanje nema veze s ljubavlju. (48 godina braka)
  • Moj me suprug nastoji kontrolirati planiranjem svake pa i najmanje sitnice. Naljuti se i namršti kada nešto nije po njegovom. (42 godine braka)
  • Ako se u svemu složim sa svojim suprugom, on je dobar. Ako tako ne učinim, on misli da ga ne volim i da želim drugog muža. Imam osjećaj da nećemo imati ništa zajedničko kada nam djeca odrastu i odu. (17 godina braka)
  • On ima vlastiti posao i upravlja svakim aspektom svog poduzeća. Nikada ništa ne dijeli sa mnom. Smatra da me se to ne tiče. (13 godina braka)
  • Kontrolira me govoreći: „Ti si moja žena i radit ćeš ono što ja kažem!“ (dvije i pol godine drugog braka)
  • Muž upravlja mojim osjećajima; zato ga uvijek sažalijevam i osjećam se krivom što nisam savršena i što ne radim sve na ispravan način. (16 godina drugog braka)
  • On izrazito mnogo kontrolira. Emocionalno sam izmučena jer me drži na lancu te kontrolira moj način razmišljanja. (30 godina braka)
  • Moram uvijek imati mobitel uza se kako bi me mogao dobiti bilo kada. Ako mu se odmah ne javim, misli da ga varam s drugim. Mislila sam da će se osjećati sigurno ako mu se uvijek javim kad me zove. Suosjećala sam s njime jer je njegov otac cijeli život varao njegovu majku pa donekle razumijem zašto je takav. Međutim, stanje se nije poboljšalo nego se, naprotiv, pogoršalo; počeo je sve više sumnjati u mene bez ikakva razloga. Oboje smo na rubu ludila, situacija je tako loša da jednostavno ne vidim izlaz. (22 godine braka i petero djece)
  • Moj suprug nije jako posesivan, ali se boji da ga ne ostavim jer su ga napustile već dvije žene. (tri i pol godine drugog braka)
  • Njegovo se manipuliranje situacijom očituje kad sam umorna i slaba. Tada navaljuje dok ne pristanem na nešto jer zna da u drukčijim okolnostima ne bih popustila. (39 godina braka)
  • Moj mi suprug nastoji zapovijedati jedino kada pokušava biti „pomoćnik“ Duha Svetoga u ukazivanju na područja života koja on smatra važnima, a ja na njih ne stavljam toliki naglasak. Zbog toga se u našoj vezi osjećam kao dijete. Važno je naglasiti da među nama postoji dobna razlika od 16 godina. Ponekad se prema meni ponaša kao da sam mu kći, a ne supruga. (16 godina braka)
  • On kontrolira sav naš novac. Automobil, kamion, kuća – sve glasi na njegovo ime. Želi da stalno budem u kući i da nemam prijatelje. (35 godina braka)
  • Iako je moj muž pasivan i većinu vremena imam osjećaj da sam mu majka, a ne žena, kontrolira me ograničavajući mi budžet. Rekao mi je na primjer da ne mogu upisati informatički tečaj. Zbog njegova se ponašanja osjećam napeto i neispunjeno. (22 godine braka)
  • On nastoji upravljati mojim odnosom s djecom tako što me tjera birati između njega i njih. To nije pošteno. (devet mjeseci drugog braka i dijete tinejdžer)

 

Muževi

  • Ili je po njezinom ili nitko u kući nije sretan. (14 godina braka)
  • Mora biti po njezinom jer je u protivnom veoma loše volje. (30 godina braka)
  • Sve se mora odvijati u skladu s njezinim dnevnim rasporedom bez obzira na tuđe obaveze. Sve se uvijek odvija po njenom planu. (19 godina braka)
  • Moja je žena veoma egoistična i to je ponekad zastrašujuće. Kad predosjeti da bi netko to mogao pomisliti, uvijek se potrudi ostaviti dojam da sve radi za dobrobit drugih, a ne sebe. (25 godina braka)
  • Kada stvari ne idu glatko, ona poludi. Razina njezine frustracije kada se nešto ne odvija u smjeru u kojem ona želi, zbilja je visoka. (12 godina braka)
  • Moja žena ne voli primati savjete nego sve radi na svoj način. Ako se nešto promijeni mimo njene volje, uzruja se. (osam godina braka)
  • Moja žena mora čitavo vrijeme držati situaciju pod kontrolom. Zbilja voli šefovati! (deset godina braka)
  • Ona drži sve konce! Mora vladati situacijom jer u suprotnom nitko nije sretan. (šest godina drugog braka)
  • Moja se žena često brani i previše je osjetljiva. Ponekad je ljubomorna ako joj se učini da me djeca vole ili prihvaćaju više nego nju. (12 godina braka)
  • I ja i žena imamo problema s povjerenjem i zapovijedanjem i za to postoje opravdani razlozi. Trenutno nemamo seksualnu vezu. Oboje idemo na savjetovanje jer smo žrtve seksualnog zlostavljanja. (pet godina braka)
  • Moja žena misli da uvijek gledam i uspoređujem je s drugim ženama. Zbilja to ne radim i prilično sam razočaran što moram slušati optužbe za nešto za što nisam kriv. (13 godina braka)
  • Moja je žena previše autoritarna i ljubomorna. Ona to pokušava promijeniti jer je svjesna da time narušava naš odnos. (sedam godina braka)
  • Ako svojoj ženi ne poklonim svu svoju pažnju i pozornost, ona se uzruja a ja svakoga dana sve više žalim. Ne odobrava mi čitanje Biblije i molitvu jer misli da time gubim vrijeme koje bih mogao provoditi s njom. Intrigira ju sve što ima bilo kakve veze s okultnim, vračanjem i New age ideologijom. Gleda sve TV emisije povezane s time kao što su Sabrina i Charmed. Želi da ih gledam s njom, a ja osjećam da je to pogrešno. Nastoji upravljati svime u mom životu a ako joj se usprotivim, nastradam! (četiri godine braka)
  • Moja žena zbilja voli upravljati svime. Ponekad me u ljutnji izvrijeđa, ali kasnije zbog toga žali. (25 godina braka)
  • Moja žena od mene očekuje da napravim većinu kućanskih poslova i da pritom brinem o djeci. Ona želi mnogo slobodnog vremena. (sedam godina braka)
  • Ona ne kontrolira toliko mene koliko zapovijeda djeci agresivnim tonom kojim ih tjera da je slušaju. (21 godina braka)
  • Želi upravljati svakim dijelom mog života. (18 godina braka)

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ako su vam priznanja ovih muževa i ženâ otvorila oči, zasigurno će vam od pomoći biti korisni načini razmišljanja koja donosimo u nastavku. Uz riječi ohrabrenja onima koji u braku trpe kontrolu ili su zlostavljani, želimo tek vjenčanim parovima ponuditi neka rješenja koja će im pomoći uspostaviti odnos povjerenja.

Savjeti za one koji su pod kontrolom

Poznavali smo stariju gospođu koja nam je ispričala priču o ranim godinama braka sa svojim suprugom, danas 50-godišnjakom. Odlučila je udati se za mladog čovjeka koji je odrastao u veoma teškim okolnostima te je bio svjedok očeva zlostavljanja. Njegov je otac, naime, diktirao svaki korak njegove majke. Njezin, u to vrijeme budući svekar kontrolirao je obitelj do te mjere da je svojoj ženi ako je zatrudnjela, a on u to vrijeme nije htio dijete naložio da se djeteta riješi. Kao mlada udavača znala je da se na njihovu posjedu iza kuće nalazi malo groblje. To je bilo mjesto gdje su se pokapala tjelesa pobačene djece.

Znala je da je njezin mladi suprug odrastao u tom turobnom ozračju pa se nije iznenadila kad je, nedugo nakon vjenčanja planuo i snažno je udario po licu. Odmah je donijela jasnu odluku, stala nasred kuhinje odajući svoj snažan stav i rekla mu: „Danas si me udario dva puta i to ti je ujedno prvi i posljednji puta. Da mi to više nikada nisi učinio. Ako to ipak učiniš, otići ću.“ Više nikada nije podigao ruku na nju.

Iako je ova žena razumjela pozadinu odgoja kakva je imao njezin suprug i bila je svjesna njegovih „stečenih“ slabosti, nije mu htjela dopustiti da ju kontrolira i prema njoj se ponaša nasilno; onako kako je naučio od oca. Svojim je činom to „srezala u korijenu“ i svome mladoženji dala najbolji mogući svadbeni poklon. Bila je odlučna u neprihvaćanju njegova sirovog, primitivnog ponašanja i bila je motivirana promijeniti njegovo djelovanje i reakcije. Njezin je suprug naposljetku postao najnježniji čovjek kojega je ikada upoznala. Odlučili su imati veliku obitelj te su slomili lanac zlostavljanja koji je postojao u toj obitelji. Odlučna žena koja je odbila biti pod kontrolom promijenila je „tradiciju“ jedne obitelji.

Ugledajući se na primjer ove hrabre žene, nudimo vam sljedeći citat kao upozorenje. Ako dopuštate da vas kontroliraju bez razloga, razmotrite činjenice iznesene u knjizi Men Who Won’t Lead and Women Who Won’t Follow (Muževi koji ne žele voditi, i žene koje ne žele slijediti) Jamesa Walkera.

„Ako žena dopušta da muž njome dominira, sve će mu se manje sviđati jer će ona time postajati sve nepotpunija osoba. Više neće biti njegova pomoćnica i prijateljica. Neće biti ništa više nego njegova stvar. Obratno, kada žena u potpunosti vlada svojim mužem, on će postati čovjek kojeg ona neće moći poštovati. Ona nikada neće moći biti sigurna voli li je on zbilja ili samo želi izbjeći sukob. Kako biste dobili bitku za upravljanjem, morate ju zapravo izgubiti.“

Sasvim je logično zaključiti da će dopuštanje tog nepoželjnog ponašanja imati nepoželjne posljedice. Za svaki je brak pogubno ako u njemu postoji odnos „roditelj – dijete“. Ako mislite da netko nepravedno upravlja vama, ovi će vam savjeti pomoći pronaći rješenje.

1.    Prepoznajte pokušaj preuzimanja kontrole vašeg supružnika nad vama.

Kada smo se vjenčali, preselili smo se u ogromnu seosku kuću u kojoj su stanovala još dva para. Međusobno smo dijelili troškove najma jer smo bili zagovaratelji „hipijevskog stila jednostavnosti“ te zato što smo bili praznih džepova. Mjesečni je najam iznosio 100 dolara što je značilo da svaki par mora zajedničkom budžetu doprinijeti sa svojih 33,33 dolara. (Nije bilo lako sačuvati novac do kraja mjeseca, ali izmjenjivali smo se.)

Iako smo dijelili sve troškove, par koji je kupio kuću i potpisao ugovor imao je posebno pravo biti voditelj kućanstva. Iako se tada nismo dobro poznavali, ubrzo nakon što smo se doselili, postalo nam je kristalno jasno da smo ušli u zonu „kraljice ručnika“.

Prva naznaka da smo u nevolji bila je njezina zapovijed da moramo slagati ručnike na poseban način. Moralo je biti tako i nikako drukčije. Nije prihvaćala ni jedan drugi način slaganja i prilično bi se žestoko naljutila ako se netko od nas nije tome pokorio. Jednog je dana došlo do neizbježne pobune; to se jednostavno moralo dogoditi. Započeli smo žestoku prepirku popraćenu neprestanim optužbama na račun „kraljice svih tkanina“. Ishod je bio zbilja više nego neljudski. Potisnuli smo osjećaje i pokušali zaboraviti ručnike.

Pouka ove priče je jednostavna. O nekim stvarima jednostavno ne treba raspravljati, one su kristalno jasne. Stoga, kada osoba želi imati kontrolu nad najmanjim sitnicama, ona otkriva duh ponosa i kontrole koji je drugima nerazuman.

Što se tiče slaganja ručnika, kao i bilo kojih drugih sličnih situacija u braku, najbolje je spriječiti robovanje tuđim zahtjevima. Ako se podložite nerealnim i nepotrebnim zapovijedima, podleći ćete cjeloživotnoj kontroli. Zašto? Jer iza tog manipulativnog stava stoji zao duh ponosa i samovolje čije želje nikada nisu zadovoljene. Zato je bitno u korijenu srezati sve pokušaje kontroliranja.

2.    Uočite razlog zbog kojeg Vaš supružnik pokušava preuzeti kontrolu.

Jedna nam je mlada žena ispričala da joj suprug nije dopuštao kući donositi određene modne časopise. Tim je zahtjevom na nepošten način nastojao upravljati njezinim svakodnevnim navikama. Zbog toga se osjećala kao dijete pa mu je rekla: „Ne želim se sa svojih dvadeset godina osjećati kao malo dijete!“

Na temelju sljedećih odgovora na naša pitanja, saznali smo da je svaki puta kada je listala stranice toga časopisa i gledala savršeno skladne figure žena koje su se nalazile na slikama, postajala sve nezadovoljnija svojim izgledom. Ti su osjećaji utjecali na njezino raspoloženje odražavajući se na njezin odnos s mužem. On je zapamtio obrazac njenog ponašanja nakon čitanja časopisa te joj je svojim zahtjevom htio pomoći.

Kada je mlada supruga shvatila kako je njezin muž imao iskrenu, nesebičnu namjeru, pristala je izbjegavati određene časopise. Snaga njegova stava bila je uspješna i ona je od toga imala velike koristi.

Ovaj nam primjer pokazuje vidljivu razliku između brige za supružnika i upravljanja supružnikovim željama. Zato je bitno da se muž i žena potrude uočiti razliku između ta dva djelovanja. A to iziskuje postavljanje nekih pitanja te hrabrost da se prihvate odgovori na njih.

3.    Uočite kako vi reagirate kada vas supružnik nastoji kontrolirati.

Vratit ćemo se mladom paru i njihovu nesporazumu s časopisima. Upitali smo mladu suprugu kako se nosi s osjećajima zbog činjenice da joj muž na roditeljski način pokušava ograničiti uživanje u listanju časopisa. Rekla nam je sljedeće: „Nadurim se, otresem se na njega i kaznim ga dugotrajnom šutnjom. Dajem mu do znanja da mrzim kada se prema meni ponaša kao prema klinki.“

Zatim je uslijedila stanka; naše ju je sljedeće pitanje „Što misliš, kako bi reagiralo dijete?“ potaknulo na promišljanje. Njezin ponizan odgovor pokazivao je da u njezin um dopire tračak svjetla: „Samo bi se dijete moglo ponašati onako kako sam se ja ponašala“.

Nakon tog smo odgovora znali da za ovaj mladi par postoji nada. Previše se žena, ali i muževa nije spremno suočiti s vlastitim pogreškama onako kako se suočila ova mlada supruga. Neki predugo odgađaju prihvatiti da se moraju ponašati kao odrasli ako žele da se drugi tako odnose prema njima.

Savjeti za one koji kontroliraju

Kad se stavimo u ulogu dominantnih supružnika, moramo shvatiti tužnu činjenicu da je glagol šefovati u svom dubljem značenju vrlo sličan glagolu upropastiti jer je značenje šefovanja u kontekstu ovog poglavlja negativno. Nadalje, kada tražimo vlast i kontrolu, svojim supružnicima postajemo neprijatelji. U takvoj situaciji netko mora biti gubitnik.

Svrha bračnog života na samom početku nije nadvladati supružnika svojim monopolom kontrole. Kada jedan od partnera zauzme ulogu roditelja koji pretjerano zapovijeda, drugi će se partner ponašati u skladu sa svojom ulogom, ulogom djeteta. A dijete će se, ako se roditelji budu prema njemu tako ponašali, pobuniti i napustiti obitelj. To je tužan kraj nečega što je trebalo završiti sretno.

Možda bi zapravo najviše trebalo sažalijevati one koji kontroliraju, a ne njihove žrtve. Oni koji se osjećaju kao djeca koja žive pod kapom zapovjednički nastrojenog supružnika suočavat će se s razočaranjem. S druge strane, oni koji očajnički žele upravljati svojim partnerom, suočit će se s nečim mnogo opakijim – sa strahom. Korijen te anksioznosti skriva se u grijehu oholosti. „Mora biti po mome jer sam ja uvijek u pravu“, moto je kojim oni gaze po ranjenim srcima svojih bližnjih.

Naposljetku, osobi koja kontrolira – nedostaje prava ljubav. Ako u vašem braku postoji odnos „roditelj – dijete“ te se u tom odnosu prepoznajete u ulozi roditelja, pročitajte sljedeće rečenice Prve poslanice Korinćanima 13,4-5 i iskreno odgovorite na pitanja u zagradi. Pismo nam pokazuje što je ljubav.

Ljubav je strpljiva (jesi li strpljiv?), ljubav je dobrostiva (jesi li dobrostiv?), ljubav ne zavidi (zavidiš li?), ne hvali se (hvališ li se?), ne oholi se (oholiš li se?), nije nepristojna (jesi li nepristojan?), ne razdražuje se (razdražuješ li se), zaboravlja i prašta zlo (praštaš li i zaboravljaš li zlo?).

Pozivamo vas da za dobrobit svog braka pokušate primijeniti riječi ovih redaka. Nije kasno promijeniti neku od karakteristika na koju su vam oni možda ukazali. Dok se moleći uzdate da ćete se toga osloboditi te ćete svome supružniku biti partner, a ne roditelj, potičemo vas: sljedeći odlomak zalijepite na zid svoga srca i prisjećajte ga se svakodnevno: „U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu“ (1 Iv 4,18).

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Vruće teme – što supružnici ne govore jedno drugome” autorâ, supružnikâ Stevea i Annie Chapman. Dopuštenje za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 3. srpnja 2017.

Možda vam se svidi