Sjećam se jedne postarije žene, koja mi je iznosila sjećanja na brak svojih roditelja: “Ono što pamtim iz djetinjstva jesu neprestane prepirke i međusobna predbacivanja mojih roditelja. Nježnosti među njima, a ni prema nama djeci ne pamtim… Otac je često vikao, bio je valjda slabih živaca, ali i strog. Majka je u njegovoj odsutnosti stalno nešto na njegov račun prigovarala. Pamtim i očeve riječi majci o tome, kako je glupa… Danas mislim da ni otac ni majka nisu bili sretni u tom braku. Sjećam se i majčinih riječi, da je mladenačka ljubav samo zamka i varka… Naglašavam da su moji roditelji bili u braku od mladosti do smrti, katolici, svake nedjelje na misi, pristojna građanska obitelj…”

U mnogim brakovima bračni partneri nastoje jedno drugo promijeniti međusobnim napadanjem i prekidanjem u svakidašnjem razgovoru, iznošenjem “pravih istina” o drugome, inzistiranjem jednoga da baš on ima pravo. Kod toga često jedno drugo smatraju manje vrijednim, omalovažavaju ga, preziru, duševno i duhovno uništavaju i time onemogućuju razvoj kvalitetnih bračnih odnosa. Vrijeđanjem bračnog partnera pokušavaju pobjeći od vlastitog obezvrjeđivanja.

Bračnom partneru ne možemo i ne smijemo baš ništa predbaciti jer u svemu, što se u braku događa sudjeluju oba bračna partnera. Okrivljavanjem samo jednoga branimo se od obostrane upletenosti i međuzavisnosti.

Stalna međusobna predbacivanja, prigovaranja i omalovažavanja imaju samo dvije moguće bračne budućnosti: “sačuvani i spašeni” bračni pakao ili razvod. Danas su bračni partneri sve manje spremni podnositi “bračni pakao” i odlučuju se za nekvalitetni razvod braka, koji je često samo drugi oblik nastavljanja bračnoga pakla, ali sada u drugim okolnostima. U braku nas sve manje mogu zadržati obaveze i dužnost. U njemu se traži sve više i više jedna nova dimenzija i kvaliteta bračnog života, a to je međusobno uvažavanje, prihvaćanje, bezuvjetna ljubav, kvalitetno prijateljstvo, timsko i suradničko zajedništvo uz ravnopravnost i garanciju očuvanja ljudskog dostojanstva i jednog i drugog bračnog partnera. Samo tu se nalazi garancija trajne kvalitetne bračne veze, koja je osnova kvalitetne monogamije i najbolja prevencija razvoda.

Zaboravljamo da je kvaliteta roditeljskog braka itekakva motivacija našoj djeci da zasnuju i svoju bračnu zajednicu, pa time pridonosimo rješavanju bolne problematike demografske katastrofe našeg naroda.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.