Oscar Wilde, vjerojatno da opravda svoju antipatiju prema braku kao heteroseksualnoj monogamnoj instituciji, kao i svoju sklonost homoseksualnoj orijentaciji, napisao je da su bračni lanci toliko teški, da ih moraju nositi dvoje, a katkada i troje. Neki bračni partneri tu “težinu” bračne monogamije ne olakšavaju “s trećim” partnerom suprotnog spola, a niti “homoseksualnim brakom” (usput rečeno, njegovi lanci su još teži!), nego pribjegavaju stvaranju mitova o sebi, o svom bračnom partneru, braku i svojoj sreći u njemu. Ja te mitove nazivam “bračne kule u zraku”. Jedan i drugi počinju vjerovati u brak koji nemaju, svima pričaju o svom braku, koji postoji samo u njihovoj mašti. Vlastitoj djeci, i maloj i većoj, pričaju nebuloze o sebi i svom “bračnom raju”. I jedan i drugi počinju vjerovati u ono što bi željeli, a ne žele vidjeti ono što stvarno imaju u braku. Ne usude se ni misliti ni osjećati drukčije nego što žele i misle da moraju osjećati i misliti o svojemu braku. Uživaju u svojoj fiktivnoj i umišljenoj bračnoj sreći. Takve bračne partnere nazivam “bračnim mitomanima”, ovisnicima o svojim bračnim iluzijama. 

Takvi bračni mitovi ne čuvaju nego ugrožavaju bračnu vezu, ne jačaju nego slabe otpornost bračnih partnera za svakidašnje teškoće bračnog suživota. Čine ih sve ranjivijima i s vremenom se pretvaraju u “tempirane bombe” unutar “bračne idile” koje mogu aktivirati često i neznatni problemi i stresovi. 

Kvalitetnom braku ne trebaju “bračni mitovi”. U njemu se i sreća i nesreća prihvaćaju i pretvaraju u šansu za nešto još bolje i interesantnije. U njemu su dobro došli i rješivi i nerješivi problemi. Prvi se zajedničkim umijećem i snagom rješavaju, a drugi opet zajedničkim strpljenjem podnose. Bračna stvarnost nije ni sreća ili nesreća, ni uspjeh ili neuspjeh, ni užitak ili bol, ni radost ili patnja nego i sreća i nesreća, i uspjeh i neuspjeh, i užitak i bol, i radost i patnja. Kvalitetan brak je čvrsto na zemlji. Ne luta u “oblacima”, a maštu koristi za rješavanje svakidašnjih problema a ne za gradnju “kula u zraku” i izmišljanje “bračnih mitova” za susjede i djecu. 

Što je s našim brakom? Živim li u njemu na zemlji ili maštam o njemu u oblacima? Jesam li svjestan da djeca nisu ni tako mala ni tako naivna da ne vide što se stvarno događa u našem braku? Pomažem li im da na problemima svojega braka njima pomognem razviti “umijeće bračnog života” ili im prepričavam vlastite iluzije o svom braku s uvjerenjem da ih treba poštedjeti svega onoga što sami doživljavamo u njemu? 

Djeci ne trebaju naši “bračni mitovi”, nego kvalitetna i stvarna roditeljska ljubav koja se razvija iz kvalitetnog i stvarnog roditeljskog braka.

dr. Pavao Brajša

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.