Nedavno sam na stranici Catholic-Link pročitao članak „Osamljena dvadesetogodišnjakinja dijeli svoja najintimnija razmišljanja o hodanju, vezama i predbračnoj čistoći“. Čitajući ga, mogao sam se poistovjetiti s autoricom teksta. Dojmila me se njezina iskrenost, otvorenost i ranjivost, a najviše me je dirnula jedna činjenica koju nitko od nas ne može do kraja objasniti. Riječ je o prigušenoj, bezglasnoj, iskonskoj težnji za pripadanjem i sjedinjenjem koja proizlazi iz srži našeg bića i ispunja svaki djelić našeg tkiva. To je vapaj koji govori: „Nisam potpun i nitko me ne primjećuje u mojoj nepotpunosti!“

Muškarac sam, imam 41 godinu i oženjen sam. Nikada neću do kraja moći shvatiti kako se osjeća dvadesetogodišnja katolkinja dok nastoji pronaći svog budućeg muža ploveći olujnim morima nesretnih veza. No ipak poznajem taj bolan i dubok vapaj čežnje koju sam i sam osjetio nebrojeno puta. Sve što želim jest pomoći toj djevojci i svima koji se nalaze u sličnim situacijama, bez obzira na njihove godine ili spol. Želim njima, svojim suputnicima, reći: „Ti i ja se nalazimo na istom putovanju.“

1. Kako bi nam u braku bilo dobro, potrebno je da nam prvo bude loše

Brak nije vječna dolina suza, no potrebno je da nam prvo bude loše prije nego što nam bude dobro. No zašto je tako? ZBOG MENE! Ja sam u potpunosti idealizirao sliku braka. Na vjenčanju smo imali svečanu misu koju su slavila trojica svećenika. Za bračno putovanje odabrali smo Rim. Primili smo blagoslov od pape na njegovoj tjednoj audijenciji. Želio sam neporočan i sretan brak; želio sam intiman i smislen bračni život; želio sam priznanje kao katolički muž i otac; želio sam… tako sam želio!
U međuvremenu moja je žena željela šalicu čaja, zagrljaj, toplu riječ. U svom zaslijepljenom stanju ja sam bjesnio, plakao, iskaljivao se i molio Boga za odgovor na pitanje zašto se moj brak nije pokazivao onakvim kakvim sam se ja nadao da će biti. Danas, nakon 12 dugih i iscrpljujućih godina, mogu Ga čuti kako mi odgovara nježno i uporno: „Voli je! Samo je voli!“

Sve dok smo fokusirani na naše osobne želje, koliko god se one činile plemenitim, mi ostajemo nemirni, razbacani poput kamenčića pod naletima valova. No postoji i dobra strana toga: neprestanim trljanjem našeg kamenčića o kamenčić našeg supružnika, kroz duge godine braka, kamenčići izgube svoje oštre rubove i zajedno se smire, jedno uz drugo, na pješčanim obalama.

2. Predbračna čistoća nije garancija za sretan brak

Življenje predbračne čistoće samo je početak, prvi korak, trening za ono što tek dolazi. To je način življenja, razmišljanja, odluka koju provodimo kako bismo se zagrijali za pravu utakmicu.

Problem nastaje kad predbračnu čistoću poistovjećujemo, posebno za vrijeme hodanja, s apstinencijom od seksa. Ali to nije pravi smisao predbračne čistoće:

Čistoća nije istovjetna celibatu; zapravo ona u sebi ne mora biti povezana sa seksom. Netko tko se trudi ostati čist ne mora biti u celibatu, kao što netko tko je u celibatu ne mora biti čist…
Mi živimo čistoću kada stojimo ispred svijeta, drugih i Boga tako da im dopuštamo da oni u potpunosti budu ono što jesu, bez uplitanja naše sebičnosti, nestrpljivosti i nevoljkosti u njihovu stvarnost i njihov naravni razvoj.1

“Dopustiti svom supružniku da u potpunosti bude ono što jest” iscrpljujuć je i težak posao. Potrebne su godine razumijevanja i dešifriranja onoga tko su oni i tko ste vi u vašem međusobnom odnosu. Ne radi se ovdje o nekoj neopipljivoj ili duhovnoj mudrosti. Ovo je surova stvarnost. Ovo znači razumjeti njihova dosađivanja, slabosti, neuspjehe (na dnevnoj bazi) dok istovremeno u svom srcu tražite snagu, ljubaznost i dobrotu kako biste ih mogli nadahnuti u njihovim ulogama supružnika, roditelja, katolika ili djeteta Božjega.

Potrebu za ovakvom vrstom čistoće u potpunosti prepoznaju samo oni supružnici koji iskreno prihvaćaju svakodnevne napore u braku. Ako se ova vrsta čistoće ne zagrijava, oblikuje, prekiva tijekom godina braka, nikakva vrsta predbračne čistoće neće garantirati sretan kraj.

3. Dan nakon vjenčana ne mora biti obilježen samo seksom

Priznajem, očekivao sam da ću od prve bračne noći pa nadalje doživjeti samo godine blaženog bračnog zajedništva. U noći vjenčanja doslovno sam trčao do naše hotelske sobe.

No stvarnost koju živimo mi i brojni parovi koje poznajemo, daleko je od one idealne i blažene kojoj sam se nadao. Za katoličke bračne parove koji ne koriste kontracepciju i žele pribjeći prirodnom planiranju obitelji dva su perioda u mjesecu u kojima nema seksa: vrijeme ženine mjesečnice i vrijeme njene ovulacije – 5 do 7 dana, i 3 do 5 dana. To je otprilike deset dana u mjesecu kada se bračni par mora uzdržavati od seksa. Ako uračunamo trudnoću, rođenje djeteta i samo dijete per se, stres, napor obiteljskog i poslovnog života… pravo je čudo da se išta približno romantično dogodi u preostalim danima u mjesecu.

Parovi se često razočaraju kad nakon što su propatili u iščekivanju braka živeći predbračnu čistoću, naiđu na još veću patnju zbog manjka ili potpunog nedostatka fizičke intimnosti. Ovo se može dogoditi zbog brojnih razloga: bolest, fizička ili psihička nemoć, zahladnjenje u bračnim odnosima…

S druge strane, postoji velika uzajamna radost u otkrivanju fizičke interakcije i intimnosti. Par postaje poput dvoje umjetnika koji zajedno rade na istoj slici, stavljajući sloj na sloj, prizor na prizor, stvarajući u jednom času veliki nered, a u drugom prekrasnu sliku, mireći se i svađajući, brišući krive poteze i dodajući finese. Problem je što u tom procesu oboje uče svoj zanat od samog početka – i postoji samo jedno platno na koje će se osvrnuti godinama kasnije, promatrajući zajedno kakvo su remek-djelo stvorili.

4. Malo je ljudi koji svjedoče o svom bračnom životu

Pomislili biste, uzevši u obzir velik broj vjenčanih parova koji u svom svagdanjem životu živi čistoću i katoličku vjeru, da postoji mnoštvo smjerokaza za pravi put u bračnom životu. No izgleda da je te smjerokaze teško pronaći. Osobno sam posljednjih 12 godina pokušavao riješiti neke stvari sam od sebe, i mogu reći da je tako lako postati frustriran! Priprava za brak je ograničena, kako u sadržaju tako i u trajanju, župa ne nudi nikakve programe za tek vjenčane parove, a svi ostali programi su ili preskupi ili se ne nalaze u vašem gradu. S druge strane, ne budite prestrogi prema starijim parovima – mnogi od nas su zarobljeni svojim “mušicama” i nedostatkom energije nastojeći održati svoj brak živim. Ako ponekad i pogledamo prema gore, onda je to zato da provjerimo koliki nas još put čeka.

5. Na kraju, nije sve tako crno!

Brak je mjesto gdje se stvaraju budući sveci. Taj dugotrajni posao započinje dok još iščekujemo brak. Prilika da se vježbate u jakosti i postojanosti sada dok još niste u braku veliki je blagoslov koji brojni dvadesetogodišnjaci ne iskorištavaju kako treba. Svima onima koji žive životom samaca, čuvajući svoju čistoću i nadajući se braku, poručujem: “Tvoj budući bračni drug će biti sretan kada vidi snagu tvoje muževnosti/ženstvenosti.”

Ako ste oboje spremni zajedno hoditi tim putom, ruku pod ruku kao pravi suputnici, odlučni u nakani da izgradite siguran put prema svetosti – sve nezadovoljstvo zbog življenja čistoće prije braka postat će samo neko daleko sjećanje.

Božji blagoslov i sretno!

Izvor: Catholic Link| Prijevod: Nenad Palac

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.