Dok ovo čitate, moja je prvorođena kći već postala supruga. Sakramentu braka pristupila je prije nekoliko dana.

Reći da je ovo prekretnica značilo bi podcijeniti situaciju. Zatrudnjela sam kao tinejdžerica i odgojila sam je kao samohrana majka. Vlastitu karijeru stavila sam ispred nje jer sam smatrala da moram nešto dokazati svijetu. Zanemarila sam je. Zbog mojih loših izbora, u njenoj su se glavi stvorile zbrkane ideje o vezama.

Pobjegla je od kuće sa 17 godina i sama postala samohrana majka. Sada je majka troje prekrasne djece. Poput mene i ona je obraćenik, žena koja je našla hrabrosti kako bi preokrenula svoj život. Vježbala se u kreposti odlučnosti na putu do vlastitog vjenčanja. Moja kći je živo svjedočanstvo Kristove milosti, utjelovljenje nade. U mojim najtežim trenucima nikada se nisam prestala nadati. Usudila sam se nadati.

S obzirom na to da inače pišem o vjeri i znanosti, o svojem obraćenja i obraćenju svoje kćeri, često me traže savjet roditelji čija su se djeca udaljila od Boga. Ukratko ću reći: „Ne postoji savršen odgovor. Sačuvajte vjeru, nadu i ljubav u Isusu Kristu.“

Bez obzira na situaciju, htjela bih spomenuti par praktičnih stvari koje sam kroz godine naučila (na teži način):

1. Nemojte se prepirati. Moljakanjem ćete samo još više udaljiti svoje dijete. Obraćenje mora biti osoban čin volje koji će biti osvijetljen milošću, jer svi smo mi jedinstveni. Dok molite, nosite svoje dijete u svom srcu.

2. Ne držite „prodike“. Bez obzira koliko je neka tvrdnja objektivna, ona uvijek prolazi kroz subjektivan filter osobe. Ako vaše dijete nije spremno otvoriti svoje srce, vaši argumenti – koliko god oni bili uvjerljivi – neće biti prihvaćeni. Dapače, manjak razumijevanja može biti štetan.

3. Čitajte i učite. Ovo je vrijeme za vaš intelektualni rast; činite to kroz ljubav. Kada vaše dijete želi odgovore, budite spremni da mu ga pružite stojeći čvrsto na stijeni Istine i kroz svjetlo nauka Crkve. Vrijeme za pouku je često kratko, zato nastojte sažeto i s ljubavlju govoriti o istinama vjere.

4. Očekujte da ćete patiti. Boljet će, možda će vas i uhvatiti panika. Pomisao da će vaše dijete umrijeti u stanju smrtnog grijeha potaknut će vaš najgori strah. Vrijeme očaja je vrijeme u kojem bi vaša vjera trebala rasti kroz izdržljivost. Molite jer se vaše molitve čuju. Vaše suze nisu uzaludne.

5. Budite realni. Znam da će se moja kći i dalje suočavati s poteškoćama. Još uvijek joj se mogu dogoditi trenuci očaja, kao i meni. Život je takav. Kada padneš, priznaj to, moli za milost i pokušaj opet.

Ovo su zrnca mudrosti, i toliko bih toga mogla još napisati. Jednog dana, i jedno od moje šestero djece može otići krivim putom. Znam to. Ali ja se nadam da ću se, ako taj dan dođe, usuditi nadati još više.

Stacy Trasancos | integratedcatholiclife.org

Prijevod: Nenad Palac | Bitno.net