Duhovne vježbe vodi vlč. Damjan Koren, ravnatelj Centra.

Za vikend posta, molitve i šutnje svi zainteresirani vjernici katolici mogu se prijaviti na linku ovdje ili na telefon Katehetskog ureda 042 314 150 ili na mob. 099 844 5 601.

Prijava je obavezna kroz formular u tablici ovdje.

Više informacija o Vikendu posta, molitve i šutnje možete vidjeti na plakatu ovdje.

Obavijest za dosadašnje sudionike Vikenda posta, molitve i šutnje

Do 2017. godine, Vikend posta, molitve i šutnje zamišljen je u dva dijela koji su se nazivali PMŠ_1 i PMŠ_2 , a najavljivan je i PMŠ_3. U pravilu, redoslijed pohađanja nije se mogao preskakati, već je trebalo proći PMŠ_1 da bi se moglo ići na PMŠ_2.

S početkom godine 2017. spojeni su dosadašnji PMŠ_1 i PMŠ_2 sa svojim temama u PMŠ_1. Time zapravo od 2017. godine,  PMŠ_2 postaje onaj najavljivani PMŠ_3.

Dakle:

  •  svi sudionici koji su bili do sada samo na PMŠ_1 , (osim grupe koja je bila od 9. do 11. prosinca 2016.) trebaju se prijaviti opet na PMŠ_1, jer je u njemu sada sadržan PMŠ_1 i PMŠ_2. Nakon toga se mogu prijaviti na (novi) PMŠ_2.
  •   svi sudionici koji su do 2017. godine bili na Vikendu PMŠ_1 i PMŠ_2 , mogu se prijaviti sada na novi PMŠ_2. (Novi PMŠ_2 je sada onaj najavljivani PMŠ_3).
  • Od petka, 01.09. do nedjelje 03.09.2017. (Prvi dio)
  • Od petka, 06.10. do nedjelje 08.10.2017. (Prvi dio)
  • Od petka, 03.11. do nedjelje 05.11.2017. (Prvi dio)
  • Od petka, 01.12. do nedjelje 03.12.2017. (Drugi dio) – Došašće
  • Od petka, 08.12. do nedjelje 10.12.2017. (Prvi dio) – Došašće

Više o Duhovnom centru Varaždinske biskupije na Veternici možete saznati na linku ovdje.

“Vikend koji me vratio u život” – svjedočanstvo sudionice

Već neko vrijeme osjećam da s mojim duhovnim životom nešto nije uredu – molim redovito, trudim se čitati Sv. pismo, odlazim svakih par mjeseci na ispovijed i nekoliko puta tjedno na sv. misu. Znam da moram biti ustrajna i da ne smijem od toga odustati, ali ne nalazim ispunjenje niti radost unatoč svemu što činim. Čini se kao da molim, a ne primam, tražim, ali na nalazim. Zato sam nakon dugo vremena takvog duhovno malaksalog života odlučila otići na vikend posta, molitve i šutnje u Duhovni centar Varaždinske biskupije ‘Veternica’ koji vodi vlč. Damjan Koren. Sada, nakon toga vikenda mogu posvjedočiti da je to bila jedna od boljih odluka koje sam donijela u posljednje vrijeme.

Vikend posta, molitve i šutnje odvija se pod motom ‘U tišini Bog progovara’ i zaista je tako. Čini mi se da smo toliko zasićeni govorom i bukom, da smo zaboravili šutjeti, da smo zaboravili slušati. Da smo zaboravili – stati, odmoriti dušu u miru i tišini, susresti se s Bogom i sa samima sobom i tek onda osnaženi i obnovljeni ići dalje, živjeti ono što smo doživjeli. Gospodin nas poziva: ‘Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti’. To je njegov poziv iz evanđelja, a ja sam bila sve to, i umorna i opterećena i pomalo tužna.

Dolazak u Veternicu od samog početka bio je ugodno iznenađenje, od dočeka domaćina do prekrasnog ambijenta zagorskih brega i autentično obnovljenog nekadašnjeg pavlinskog samostana. Nakon što nas je vlč. Damjan upoznao s mjestom na koje smo došli i s dnevnim rasporedom za ta tri dana – počela je šutnja, šutnja u kojoj sam se nadala da će mi progovoriti Bog. Počeo je i post o kruhu i čaju, kroz koji su mnogi od nas, na vlastito iznenađenje, prošli bez muke. Pored posta i šutnje, mnogo smo molili i svakoga dana slavili sv. misu. Svakoga dana slušali smo i predavanja vlč. Damjana koja su pratila ono što smo pokušavali činiti – moliti, postiti i šutjeti, odnosno slušati i razmatrati Božju Riječ i susretati se s Isusom u euharistiji i klanjanju. Bili su to dobro osmišljeni i dobro vođeni sadržaji koji su nas vodili prema našem iskustvu pustinje u kojoj sam se nadala susresti Stvoritelja, prijatelja i učitelja.

Osobno sam toga vikenda dobila baš ono što mi je bilo potrebno – poticaj da obnovim svoj duhovni život, da Gospodina zaista, a ne samo formalno, stavim na prvo mjesto u svome životu. Da mu svakoga dana dođem otvorena, sabrana i spremna na susret s Njime u molitvi. Moja se molitva, naime, s vremenom pretvorila u rastreseno recitiranje u kojem se nije događao susret s Gospodinom i u kojem je moja duša ostajala žedna, kratko rečeno u molitvi se nisam davala niti sam primala. Postala sam blebetalo koje je ispunjavalo formu da si umiri savjest, jer je eto danas ispunilo svoju kršćansku obvezu da moli. I tako sam činila iz dana u dan. Molitva mi je postala teret, a ne potreba.

Tog vikenda u Veternici Gospodin mi je darovao iskustvo susreta s Njime i taj je susret u meni probudio čežnju za stvarnim, dubokim i iskrenim duhovnim životom u kojem ću ga susretati i od toga susreta živjeti. Moja je duša živnula i odlučila sam da od sada želim tako moliti i tako živjeti. Shvatila sam da ni druge osobe za koje sam cijelo to vrijeme molila nisu imale velike koristi od toga, jer nisam molila kako treba. Kretala sam se po marginama života, onog jedino stvarnog, duhovnog života i odlučila sam da tako više ne želim, a i ne mogu. Bila sam pravi duhovni pacijent kojem je trebala pomoć i lijek, a našla sam je kao i uvijek – u Isusu.

Sada se nadam da u užurbanom životu kakav danas živimo, idući neprestano od aktivnosti do aktivnosti, neću ponovno zaboraviti sjesti u tišini, umiriti se i u iskrenoj molitvi otvoriti svoje srce Onome za kojim toliko čeznem i koji mi je toliko potreban.

(M. B.)

Bitno.net