Živjeti po spomenutim načelima moguće je samo uz milost Božju koju primamo od Boga u molitvi i, nadasve, u svetim sakramentima.

1. Vjerovati u Boga Oca koji me voli kao svoje dijete. To je temeljna istina od koje polazimo. Ona je već u Starom zavjetu jasno izražena: “Može li majka zaboraviti čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću nikada! (Iz 49,15). Isus je u više prispodoba potvrdio istinu da je Bog naš dobri Otac nebeski koji nas neizmjerno voli, uvijek nam oprašta kad se kajemo, traži nas kad zalutamo i uvijek nas rado prima kad mu se vratimo. Na ludosti i grešan život rasipnog sina, Bog odgovara rasipnom ljubavlju koja prašta.

2. Živjeti u prijateljstvu s Isusom, koji je moj jedini Spasitelj i Otkupitelj. Sam Isus je nas izabrao za svoje prijatelje i saopćio nam sve što je čuo od Oca svoga. “Vi ste moji prijatelji ako činite što vam zapovijeda.” (Iv 15,14). A ono što nam Isus zapovijeda jest “da ljubimo jedan drugoga” (Iv 15,17). Isus je svemoćni Bog koji je radi moga spasenja postao nemoćno dijete koje se rađa u štalici i kasnije umire na križu da mene otkupi i oslobodi od vječne propasti. Prihvatiti Isusovo prijateljstvo znači ići njegovim putem ljubavi koja se potpuno daje. Da mognemo ostati u Isusu i On u nama, najviše nam pomaže Presveta Euharistija ili sv. Pričest koju primamo čistim srcem, jakom vjerom i žarkom ljubavlju.

3. Biti otvoren Duhu Svetome koji je moj Branitelj i Tješitelj. Sam Isus je obećao da će nam poslati Duha branitelja i tješitelja. On je to i učinio kad je zajedno s Ocem poslao na apostole Silu odozgor. U sakramentu sv. Potvrde primamo darove Duha Svetoga. Njemu se otvaramo vjerom i životom u istini. Kad svjesno i zlobno lažemo, zatvaramo se čudesnom djelovanju Duha Svetoga. Kad vjerujemo i živimo u istini, “Duh Sveti razlijeva ljubav Božju u naša srca” (Rim 5,5). Duh Sveti nas brani od Zloga i tješi u našim žalostima i tjeskobama.

4. Ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe. Ovo je glavna i jedina zapovijed u kojoj je uključeno sve ono što čovjek treba činiti da ostvari volju Božju i postigne glavni cilj svoga života. Boga ljubimo kad živimo po njegovim zapovijedima: “jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi” (1 Iv4,3). Bližnjega ljubimo kad se zauzimamo za njegovo dobro, kad mu nesebično služimo, kad ga s ljubavlju opominjemo da ne ide u propast, kad mu govorimo istinu i onda kad ga ona boli. Ideal ljubavi prema bližnjemu dao je sam Isus kad je za nas umro na križu.

5. Svojim životom naviještati čudesna djela Božje ljubavi. Budući da sam život dobio od Boga, najbolje ću ga osmisliti ako ne živim za sebe, nego za Boga. Zato se neću pitati što mi je činiti da budem sretan, nego što mi je činiti da Boga proslavim, da Bog bude zadovoljan sa mnom. Ostvarujući volju Božju, najbolje ću ostvariti i samoga sebe. Volja je Božja da u ovome svijetu nastavimo djelo Kristovo. “Bog je poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu” (1IV 4,9).