Jedna od primarnih razlika između temperamenata jest razlika između ekstrovertiranosti introvertiranosti. Općenito govoreći, ekstrovert je onaj koji je obično usredotočen na izvanjsko okružje (ljude i događaje), i s time nema poteškoća, dok je introvert obično usredotočen na svoj nutarnji svijet (misli i emocije), i u tomu se svijetu osjeća ugodno. Ekstrovertiranost označava širok spektar značajki, uključujući (ali ne i ograničavajući se na to) i određeni stupanj stalne živahnosti, društvenosti, entuzijazma, lakoće druženja i interakcije s vanjskim svijetom. Introvertiranost se odnosi na sklonost da se bude usredotočen na nutrinu, suzdržan, sklon razmišljanju, manje srdačan, manje opušten u društvu i manje aktivan.

Primijetite da za označavanje ove konstelacije značajki upotrebljavamo termin ekstrovertiranost u psihološkomu smislu. Određenije rečeno, ta riječ ne znači jednostavno “otvoren” nasuprot riječi “stidljiv”. Mnogi introverti nisu stidljivi, premda bi više voljeli provesti mirnu večer kod kuće.

Oba temperamenta s najbržim reakcijama, kolerični i sangvinični, prvenstveno su ekstrovertirani. Oni su prije svega skloni djelovanju, a svoje reakcije na iskustva i misli izražavaju izvana. Oni su zapravo stalno svjesni onoga što se događa izvan njih i stalno reagiraju na to.

Ekstroverti obično više govore nego što slušaju, gestikuliraju i prave facijalne grimase te prenaglašavaju i ponavljaju bit onoga što govore. Ekstrovert će često početi govoriti i prije negoli bude znao što misli o nekoj temi, nadajući se da će njegove misli, nakon što ih verbalizira, postati jasnijima i njemu samome i drugima.

S druge strane, kada se introvert – obično melankolična ili flegmatična temperamenta – suoči s nekom idejom ili iskustvom, njemu je potrebno vrijeme za obradu informacija. Dok ekstrovert obrađuje nove informacije još dok govori o njima, introvertu je potrebno vrijeme kako bi o novim informacijama razmislio, upio ih i usvojio.

Naša je introvertirana kći pokušavala unaprijed isplanirati svoje komentare za predavanja na fakultetu, budući da je jedna trećina ocjene ovisila o sudjelovanju u nastavi. Bilo joj je mrsko davati nešto što je držala nasumičnim primjedbama bez dovoljno prethodnoga razmišljanja, čemu su ekstroverti skloni. Morali smo je uvjeriti da će, radi ocjena, morati pokušati ponešto reći i bez puno razmišljanja.

Introverti su obično više usredotočeni na nutarnji svijet, samosvjesniji su, katkada se mogu doimati suzdržanima ili rezerviranima. Introvertiran nije isto što i “stidljiv” u uvriježenu smislu te riječi. Introverta se može smatrati stidljivim dok je dijete, ali on tu etiketu može skinuti sa sebe putem socijalnoga sazrijevanja. Kao odrastao on će možda biti duša društva, ali će ga to emocionalno iscrpljivati pa će vjerojatno više voljeti provoditi mirne večeri kod kuće. Unatoč tome, postoje introverti u raznoraznim vrlo društvenim, ekstrovertiranim profesijama: javni govornici, prodavači, komičari…

Stoga, bitna osobina za određivanje jeste li introvertirani ili ekstrovertirani nije smatraju li vas drugi ljudi stidljivima, već reagirate li na podražaje najčešće u sebi i pasivno ili (kao što to ekstroverti čine) izvana i aktivno. Izražavate li se lako (ekstrovertiran) ili s određenim poteškoćama (introvertiran)? Imate li intenzivan nutarnji život (introvertiran) ili vrijednost tražite u svijetu izvan sebe (ekstrovertiran)? Jeste li skloni rješavati konflikte razgovarajući o njima (ekstrovertiran) ili ste skloni internalizirati sukob pa u glavi ponavljate razgovore o njemu (introvertiran)? Osjećate li da vas društvene interakcije jačaju osvježavaju (ekstrovertiran) ili vas intenzivna društvena interakcija iscrpljuje? Smatraju li vas drugi ljudi toplom srdačnom osobom ili govore da ste suzdržani i da se sporo zagrijavate?

Kako bolje upoznati vlastiti temperament te na osnovu toga skladnije živjeti s drugima i istinski rasti u vjeri možete pročitati u knjizi Temperament iz koje je gornji tekst izvadak. Knjigu možete virtualno prelistati i više o njoj saznati na linku.