Poslovni pionir u Silicijskoj dolini Jim Clark prije nekoliko godina intervjuiran je na događaju održanu na Sveučilištu Stanford. U jednome trenutku dotaknuta je tema društvenih medija. Clarkova reakcija bila je neočekivana, s obzirom na to da dolazi iz industrije visoke tehnologije: „Jednostavno ne držim do društvenih medija.“ Kako dalje objašnjava, ta odbojnost najbolje se ogleda u iskustvu koje je doživio sudjelujući na panelu s jednim od rukovodećih ljudi jednoga društvenog medija: [Rukovoditelj] nije prestajao oduševljeno govoriti o ljudima koji provode dvanaest sati dnevno na Facebooku… pa sam pitao toga zanesenjaka: „Tip koji provodi dvanaest sati dnevno na Facebooku, mislite li da će on moći postići to što ste vi postigli?“

Ovim pitanjem Clark upire prstom u središnju manu utopijske vizije koju promoviraju najveći podupiratelji Weba 2.0. Alati poput Facebooka i Twittera reklamiraju se na temelju onoga što omogućavaju, a to je povezivanje i izražavanje. No entuzijazam kolege panelista o kojemu Clark govori otkriva da su ove prednosti konglomeratima ekonomije pozornosti poput igračke u Kinder Surpriseu – nešto privlačno zbog čega ćete otvoriti aplikaciju, nakon čega oni mogu djelovati prema svojemu primarnom cilju, a to je izvući što je moguće više minuta vašega vremena i što više vaše pozornosti za svoj stroj za zaradu.

Vrijeme izgubljeno na ekrane

Clark je skeptično istaknuo da, bez obzira na trenutnu dobrobit koju ovi servisi donose svojim korisnicima, konačan utjecaj na njihovu produktivnost i zadovoljstvo životom mora biti duboko negativan ako je sve što ti korisnici čine to što provode vrijeme na njima. Drugim riječima, ne možete stvoriti carstvo od milijardu dolara kao što je Facebook ako svaki dan potratite nekoliko sati koristeći se servisom poput Facebooka.

Ova napetost između dobrobiti koje ekonomija pozornosti pruža i primarne misije toga sektora da proždire naše vrijeme poseban je problem za naš trenutni cilj njegovanja slobodnih aktivnosti visoke kvalitete. Lako se dogodi da imamo najbolju namjeru večer provesti u nekoj kvalitetnoj aktivnosti, ali odjednom nakon nekoliko sati shvatimo da smo zaglibili klikajući i ne odvajajući se od ekrana te smo još jednom propustili dobru priliku.

Jednostavno rješenje bilo bi da se prestanemo služiti većinom tih vješto smišljenih distrakcija. Kako budete dublje zalazili u minimalističku filozofiju koju ova knjiga naučava, možda baš to na kraju i učinite. No takvim drastičnim postupkom trčali bismo pred rudo. Pretpostavka je ovoga poglavlja da prvo započnemo s razonodama visoke kvalitete da bi nam kasnije postalo lakše minimizirati digitalne distrakcije niske kvalitete. S tim na umu, želim ponuditi jednostavnije rješenje, koje još ne zahtijeva da drastično izbacite servise i stranice koje posjećujete, ali koje će vam ipak olakšati da odvojite vrijeme za kvalitetne aktivnosti. Još je jedna njegova prednost, kako ću uskoro objasniti, ta da strašno plaši tvrtke u čijemu su vlasništvu društveni mediji.

Ovo je moj prijedlog: unaprijed odredite vrijeme koje ćete provesti u aktivnostima niske kvalitete. Dakle, razmislite o tome u koje ćete se točno vrijeme upustiti u surfanje, provjeravanje društvenih medija i gledanje sadržaja putem internetskoga prijenosa. Tijekom toga vremena sve je dopušteno. Želite li maratonski gledati Netflix i istovremeno prenositi sami sebe uživo kako pregledavate Twitter, samo naprijed. No izvan toga vremena ne pristupajte internetu.

Zašto je strategija učinkovita

Dva su razloga zbog kojih je ova strategija dobra. Kao prvo, ograničavanjem korištenja servisa koji vam zaokupljaju pozornost na strogo utvrđene periode ostatak vašega slobodnoga vremena zaštićen je i možete ga posvetiti svrsishodnijim aktivnostima. Bez pristupa ekranima najbolja opcija za ispunjavanje toga vremena bit će kvalitetne aktivnosti.

Drugi razlog zbog kojega je ova strategija uspješna taj je što od vas ne traži da posve napustite aktivnosti niske kvalitete. Apstinencija aktivira suptilne aspekte naše psihologije. Odlučite li, na primjer, izbjegavati sve online aktivnosti u slobodno vrijeme, to bi moglo izazvati previše sitnih problema i iznimaka. Dio u vašemu umu koji je skeptičan prema vašemu entuzijazmu za prekid internetske veze koristit će se tim prigovorima kako bi potkopao vašu odlučnost. Jednom kada mu to uspije, vaša ustrajnost u ograničenjima urušit će se i vratit ćete se u stanje neograničenoga i kompulzivnoga korištenja interneta.

S druge strane, ako samo ograničavate ove aktivnosti na određene periode, skeptičnomu dijelu vašega uma bit će mnogo teže doći do pravih argumenata. Vi zapravo s ničime ne prestajete i ne gubite pristup nikakvim informacijama, već jednostavno vodite više računa o tome kada ćete se upustiti u ovu vrstu slobodnih aktivnosti. Takvo razumno ograničenje teško je prikazati neodrživim, zbog čega je vjerojatnije da će ono potrajati.

Pri kretanju s ovom strategijom nemojte se brinuti oko toga koliko ćete vremena odrediti za razonode niske kvalitete. U redu je, primjerice, u početku veći dio večeri ili vikenda posvetiti takvim aktivnostima. Vaša će ograničenja s vremenom biti sve stroža, kako vam budu omogućavala da u svoj život uklopite sve više i više aktivnosti više kvalitete.

Element ove prakse koji straši tvrtke u vlasništvu društvenih medija jest taj da ćete na vlastitome iskustvu naučiti da, čak i kada znatno smanjite vrijeme koje provodite na ovim servisima, nećete imati osjećaj da propuštate puno toga. Moja je pretpostavka da velika većina onih koji se redovito koriste društvenim medijima većinu blagodati koje im one u životu donose može dobiti u samo dvadeset do četrdeset minuta korištenja tjedno. Zbog toga se, čak i ako uvedete ozbiljna ograničenja upotrebe, nećete osjećati kao da propuštate nešto važno. Ova činjenica strašno plaši vlasnike društvenih medija jer njihov poslovni model ovisi o tome da vi provodite što je više minuta moguće služeći se njihovim proizvodima. Iz toga razloga, kada brane svoje proizvode, oni se radije usredotočuju na pitanje zašto se njima koristite, a ne kako se njima koristite. Jednom kada ljudi počnu ozbiljno razmišljati o ovome drugom pitanju, često se dogodi da shvate kako provode previše vremena na internetu.

Ovi razlozi objašnjavaju iznenađujuću učinkovitost ove jednostavne strategije. Jednom kada počnete ograničavati distrakcije niske kvalitete (bez osjećaja da gubite nešto vrijedno) i stanete vrijeme koje ste si time oslobodili popunjavati alternativama visoke kvalitete (koje donose znatno više razine zadovoljstva), uskoro ćete se početi pitati kako ste uopće mogli tolerirati to što tolike sate svojega slobodnog vremena provodite buljeći u blještave ekrane.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Cala Newporta “Digitalni minimalizam”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.