Lavanda se koristi kod jetrenih i plućnih tegoba, kao zaštita od insekata i ušiju

Hildegarda

“Divlja lavanda je topla i suha i njezina je toplina zdrava. Tko kuha lavandu s vinom ili ako nema vina, s medom i vodom i lako to često pije mlačno, ublažit će bol u jetri i u plućima, te sipljivost u grudima i omogućit će sebi čisto znanje i čisti razbor. Prava lavanda je topla i suha, jer ima u sebi malo soka. Ona ne koristi ljudima za jelo, ali ima jak miris. A ako netko tko ima mnogo uši često miriše lavandu, uginut će uši na njemu. Lavandin miris isto tako razbistruje oči.”

Tumačenje

U staro doba i srednjem vijeku lavanda nije bila uvažavana kao ljekovita biljka. Njezino ime potječe od latinskog “lavare” (prati), budući da se ta mirisna biljka po svoj prilici dodavala pripravcima za kupke.

Oblici primjene

Biljni jastučići s ovom jako aromatičnom biljkom i danas se često stavljaju u ormare s odjećom. S jedne strane radi mirisa, s druge strane radi zaštite od insekata. Za ublažavanje plućnih i jetrenih tegoba često se i danas kuha napitak od lavande. Svježi se cvjetovi prokuhaju u bijelu vinu koje je obogaćeno medom; s napitka se odstrani pjena i on se vruć napuni u boce. Pije se po jedna likerska čašica prije odlaska na spavanje.

Cvjetni pupoljci sadrže 1-3% eteričnog ulja s glavnim komponentama linalilacetatom (30-60%) i linalolom. Cvjetovi su sastavni dio poznate provansalske začinske mješavine. Biljka i ulje služe kao aromatične tvari u kozmetici i rijetko u farmaceutskoj proizvodnji. Lavanda se u pučkoj medicini cijeni kao umirujuće sredstvo i lijek protiv nadutosti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Ellen Breindl “Sveta Hildegarda iz Bingena – Velika knjiga o zdravlju” u izdanju UPT-a. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.