„Već sam doživjela vlastitu pustolovinu, i ne treba mi nešto novo. Bojim se što riskiram ako pođem za tobom…”

Ako vam se te rečenice čine poznatima, to je vjerojatno zbog jedne od dviju stvari (ili obje):

1) Slične ste stvari govorili Bogu kada je od vas tražio nešto novo.

2) Gledali ste film “Snježno kraljevstvo 2”.

Rijetko se događa da Disneyjev film odražava neku temu iz kršćanskoga života, osobito u današnjem, sekulariziranom svijetu zabave. No u pjesmi napisanoj za „Snježno kraljevstvo 2”, Into the Unknown („U nepoznato”), Elsa nalikuje pobožnoj duši koja se bori s Božjim planovima za svoj život, naročito onda kada čuje poziv Duha Svetoga.

Naravno, u filmu „poziv” zapravo nije od Boga, nego od tajanstvene „sirene”, koja poziva s nekog dalekog ledenjaka, pa sličnosti možda upravo tu i završavaju. No lekciju koju je naučila Elsa možemo naučiti i mi…

Kršćanski život nikada nije konačno skrašavanje. Bog će vas pozivati u još pustolovina.

Često se nađemo kako svoj život procjenjujemo prema vlastitim standardima. Onda kada smo ostvarili određene ciljeve – fakultetsku diplomu, ozbiljnu vezu, brak, dijete –  mislimo da smo se u svojemu životu konačno skrasili. Svoj život mjerimo prema nekom specijalnom testu što smo ga sami osmislili. Ako smo ostvarili ciljeve, dobro je. Ako smo daleko od ostvarenja, onda smo promašili.

U slučaju naše prijateljice Else, ona svrhu svojega života izjednačuje s ispunjenjem koje dobiva od drugih: „Svi koje volim su unutar ovih zidova. Tajna sireno, žao mi je, ali blokiram tvoje pozive.” Kada je čula poziv „sirene”, njezin je prvi instinkt bio isključiti mogućnost da se od nje traži bilo što drugo. Ona je zadovoljna. Vjeruje da je već otkrila svrhu svojega života, i da joj ne treba ništa što je providnost pripremila za nju.

Što je još dojmljivije, ona se odupire pomisli da bi trebala dati više od sebe u ljubavi.

Mi bismo, kao kršćani, trebali znati bolje. Trebali bismo moći shvatiti da u našemu hodu s Kristom naš život s ove strane raja nikada nije „skrašen”, i da se uspjeh u našim očima rijetko slaže s uspjehom u Božjim očima.

No mi to i dalje činimo sebi samima. A što je još gore, činimo to i Bogu.

Jednom smo moj muž i ja raspravljali o tome koliko se u svojoj obitelji osjećamo „skrašenima”. Troje djece mlađe od šest godina bilo je sasvim dovoljno kaosa i milosti. Bili smo čvrsti u odluci da naša obitelj ostane tolika još neko vrijeme, a možda i zauvijek. No kada je dva mjeseca kasnije ružičasti test za trudnoću pokazao pozitivan rezultat, to nas je još jednom podsjetilo da naši putevi nisu isto što i Božji putevi.

„Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.” (Iv 13,7)

Boga se ne može staviti u ladicu, niti će on to učiniti sa svojim planovima za vaš život. Duh Sveti uvijek zove. Imamo mogućnost odgovoriti s vjerom, ili se okrenuti i poći svojim putem.

I Elsa ima mogućnost. Koliko god se isprva odupirala, dio nje osjeća znatiželju i uzbuđenje pred mogućnošću nečega novoga. „Duboko u sebi znam da nisam ondje gdje bih trebala biti.” Za nju postoji nešto veće.

I Božji planovi za nas su veći nego što ih mi možemo isplanirati. Znamo to duboko u sebi.

Vrijeme je da shvatite da u vašemu životu niste jedino vi važni.

U redu je planirati i truditi se oko ostvarenja svojih snova. U redu je znati svoja ograničenja i prema tome određivati svoje standarde. Bog vam nikada neće dati više nego što možete podnijeti, i nikada vas neće poslati u nešto besplodno.

Nemojte nikada sebi dopustiti da se osjećate „skrašenima”.

Vaš je život dar – ne samo za vas, nego i za druge. Vaša uloga u ovome svijetu je neponovljiva. Bog vas uvijek poziva da dajete više, da ljubite više.

Možda su samačke godine u kojima tražite supružnika upravo ono vrijeme kada se trebate još više posvetiti služenju i darivanju samih sebe.

Možda je neočekivani razvod poticaj za poslanje da služite drugima čiji brak nije uspio.

Možda je dijete da koje niste mislili da vam „treba” upravo ono savršeno dijete koje će upotpuniti vaš kaotični život i naučiti vas jednoj još većoj lekciji o ljubavi.

Kod Else hrabrost da odgovori na poziv iz daljine vodi u novu svrhu i poslanje u njezinu životu. Poslanje koje je veoma drugačije od onoga što je ona zamišljala, ali koje je još više ispunjava i daje joj još više života.

Zato, dragi prijatelji, ne bojte se reći „da” Božjem pozivu u svojemu životu. To je najsigurniji put do svetosti i do raja.

„Život s Kristom je predivna pustolovina.” – sv. Ivan Pavao II.

Emily Lofy | Catholic Match Institute

Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preuzet s dopuštenjem sa stranice Catholic Match, internetske platforme za spajanje katoličkih samaca.