Seksualni aspekt veze često nam – iako ne uvijek – može puno reći o vezi kao takvoj. Poznavao sam parove koji su se svađali kao bijesni psi, a u spavaćoj su sobi frcale iskre (barem kratkoročno), kao i parove koji su si karakterno dobro odgovarali, ali je jednom od njih nedostajalo vatre. Ljudi i njihovi odnosi prekompleksni su i ne mogu se svesti na jedan jedini aspekt, ali ipak je razumno reći da u dobru braku treba postojati uzajamna strast i uzvraćanje ljubavi. Međutim, strast nije izoliran aspekt; osoba koja kaže: „Idemo popraviti naš seksualni život“ ima preusku ambiciju za takav cilj.

Ako želite dugoročno sačuvati romantiku s partnerom, morate imati širu strategiju koja će obuhvatiti cijelu vašu vezu. Ma kakva ta strategija bila, uspjeh će joj ovisiti o vašim pregovaračkim sposobnostima. Za pregovaranje je potrebno da i vi i osoba s kojom pregovarate najprije znate što svatko za sebe treba (i želi) – te da i o jednom i o drugom otvoreno razgovarate. Postoje mnoge ozbiljne prepreke na putu da uvidite što trebate i želite i da o tome razgovarate. Ako shvatite što ustvari želite, točno ćete znati kada u tome ne uspijevate. To će vam koristiti jer ćete tako, dakako, znati i kada ste uspjeli. No možete i promašiti, a mogućnost da možda nećete dobiti ono što trebate (i želite) može biti dovoljno strašna da vam želje ostanu nejasne i neodređene. Ipak, vjerojatnost da ćete dobiti ono što želite bez ikakva truda i nastojanja u tom smjeni tako je mala da gotovo i ne postoji.

Loša strategija za sretan brak

Vjerojatno vam je problem usmjeriti se na neki cilj. Ako imate partnera, problem bi mogao biti još složeniji. Malo je vjerojatno da će vas osoba koju ste izabrali poznavati išta bolje nego što vi sama sebe poznajete, osim možda u nekim zanemarivim detaljima (a po svoj će prilici biti u još većem neznanju glede vaših najskrivenijih želja). Ne uspijete li odrediti što želite, vaš će nesretni partner morati pogađati što vam se sviđa, a što ne – i vjerojatno ćete ga nekako kazniti ako pogriješi. Uostalom, s obzirom na sve ono što biste mogli željeti – a ne želite – gotovo je sigurno da će pogriješiti. Zbog toga ćete imati razlog kriviti ga – barem implicitno, barem neverbalno, možda i nesvjesno – jer mu nije dovoljno stalo da primijeti ono što ni vi sami niste spremni primijetiti. Mislit ćete, odnosno osjećati (i bez svjesnoga razmišljanja) ovako: „Da me zbilja voliš, ne bih ti trebao govoriti što bi me usrećilo.“ To nije dobra strategija za sretan brak.

Romantika zahtijeva povjerenje

I to je dovoljno loše, ali putem na vas vreba još jedan podjednako ozbiljan problem. Ako ste riješili prvi problem, tj. ako ste utvrdili što želite, to si otvoreno priznali i partneru/partnerici dali do znanja, time ste njemu ili njoj poklonili opasan izvor moći. Osoba kojoj ste se povjerili sada može ispuniti vaše želje, ali vam to može i uskratiti, može vas posramiti ili vas nekako drukčije povrijediti jer ste se učinili ranjivim. Naivni su ljudi obuzeti iluzijom da su svi dobri te da nitko pogotovo osoba koju vole – ne može imati razlog da drugom nanese bol i patnju, bilo zbog osvete, vlastite sljepoće ili jednostavno zato što u tome uživa. No oni koji su dovoljno sazreli da nadiđu tu naivnost znaju da sami sebe mogu povrijediti i iznevjeriti, ali da to mogu učiniti i drugi. Zašto onda pustiti nekoga blizu sebe i tako povećati vjerojatnost povrede? Upravo u želji da se obrane od takve boli ljudi naivnost mijenjaju cinizmom, a ako ćemo pravo, potonje je ipak napredak u odnosu na prvo. No ta zamjena nije zadnja riječ mudrosti – i Bogu hvala na tome. Povjerenje je ipak bolje od cinizma, a istinsko povjerenje nije naivnost. Povjerenje među ljudima koji nisu naivčine oblik je hrabrosti zato što uvijek postoji mogućnost izdaje i zato što su obje strane toga svjesne. To je osobito istina u okvirima intimne veze. Imati povjerenja znači slobodno i svjesno uložiti povjerenje i cijeloga sebe kao poticaj partneru da na površinu iziđe ono najbolje u njemu. To je riskantan pothvat, ali bez toga prava intima nije moguća i, osim toga, odrekli biste se zajedničkoga rada i dijaloga dviju glava u vezi s velikim životnim problemima i mijenjali to za jednu glavu koja se napreže u samoći. Romantika zahtijeva povjerenje, a što je povjerenje dublje, to je dublja mogućnost romantike. No i povjerenje ima svoje preduvjete i prohtjeve, osim hrabrosti pojedinca da bude dovoljno mudar da ne vjeruje svom partneru i istodobno dovoljno hrabar da mu ipak pokloni povjerenje. Prvi je od tih preduvjeta istina. Ne možete ni samom sebi vjerovati ako lažete. Ne možete si vjerovati ni ako činite nešto što biste, da se otkrije, morali opravdavati lažima. Slično tome, ni svom partneru ne možete vjerovati ako laže ili vas iznevjeri, bilo djelom, bilo prešućivanjem. Prema tome, prvi i osnovni zavjet koji omogućuje da brak sačuva svoju romantičnu komponentu jest zavjet da nećete lagati partneru.

Istina mora biti na prvom mjestu

Ako to doista provodite u djelo kako treba, iskusit ćete brojne praktične koristi. Doći će vrijeme u životu kada ćete učiniti nešto što niste smjeli ili ćete propustiti učiniti nešto što ste trebali. Može vam zatrebati savjet. Može vam zatrebati podrška. Može vam zatrebati baš ono što vam partner može pružiti, samo kad biste se odvažili i dopustili mu/joj da vam pomogne. A jednom će se i on, odnosno ona naći u istom položaju. Život je pretežak da biste sami pregovarali. Ako partneru govorite istinu i ako o svemu što radite možete otvoreno govoriti, imate nekoga na koga možete računati kada nahrupe visoki valovi koji vas mogu potopiti. To može biti pitanje života i smrti – doslovce. U vezi u kojoj romantika živi i ustrajno gori istina mora biti na prvom mjestu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Izvan reda – još 12 pravila za život”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.